Viralan Dinčićev podcast: Valjevac nije hteo da pomogne

Na društvenim mrežama poslednjih dana postao je gotovo viralan podcast u kom Srdjan Dinčić govori o dogadjaju koji se zbio u Valjevu za vreme snimanja kviza “Stolice”, a u kom on navodi da nikada nešto slično nije doživeo. Suština objave je da Valjevac nije hteo da pomogne svojoj sugradjanki.

“Bilo je pitanje ko je napisao neku pesmu, ne znam sad koja je bila pesma u pitanju I takmičarka ne zna. U tom trenutku ja čujem da jedan čovek tu pored govori tačan odgovor I ja kažem njoj: “Zna publika, traži pomoć publike”. I ona kao eto , tražim pomoć publike . I ja se okrenem, ovaj tip trči da joj ne kaže tačan odgovor. Pobeže lik preko onog mosta nekako . Ja u šoku I gledam ovako , rekoh :” Jel ovaj stvarno pobegao da ne kaže odgovor ?” Kaže, jebo mater , jeste, pobego, otrčao. Ja to nisam video nigde. To sam samo tad video , da neće neko da pomogne“, ispričao je Dinčić u podcastu.

Iako je ovo pojedinačan slučaj pa je I generalizovanje da Valjevci ne žele da pomognu, u brojnim komentarima na društvenim mrežama mogu se videti tvrdnje da u Valjevo nije morao ni dolaziti pa I da mnogi od komentatora imaju slična, odnosno loša iskustva.

Kada jedan ovakav dogadjaj okarakteriše jedan grad , a taj grad bude baš Valjevo , ne možemo da se ne setimo čuvene “Valjevske podvale”. Prema tom predanju, krenuli u ono davno doba Šapčani po nevestu u užički kraj. Pošli raskošnim kočijama, pa zanoćili na pola puta u Valjevu. Te se noći kažu pilo. Valjevci se potom dosetiše da za ponovni dolazak Šapčana prirede jednu podvalu. Odlučiše da organizuju svadbu, ali kao mladu obukoše jednog golobradog mladića. Šapčani se vratiše pa nastade slavlje. U neko doba, Valjevci predložiše da se dve mlade izdvoje i zajedno odspavaju do zore. Šapčanima se to učini veoma kao dobar predlog. Ujutro su Šapčani otišli veseli i raspevani. Kažu da je  među njima najraspevanija bila, niko drugi do nevesta.

Ovakva priča ipak se razlikuje od izjava koje sada čujemo I pripada nekim davim vremenima. Ukoliko pogledate pomenuti podcast shvatićete da Dinčić ne govori o valjevskoj podvali već o tome da jedan Valjevac nije želeo da pomogne svojoj sugradjanki.

Naravno da u Valjevu ima ljudi koji žele da pomognu , ali I onih koji to ne žele , kao što je to u svakom gradu. Ipak, ova objava postala je itekako zapažena I ostavlja loš utisak o našem Valjevu.

Da li je ovako nešto moguće?

Samo krajnji optimista može reći da nije. Dokaz da je najverovatnije tako bilo nalazimo u stotinama negativnih objava, komentara na društvenim mrežama u kojima se vredjaju ljudi, otvoreno pljuje sve što je vezano za grad. Nije retkost, već naprotiv, vrlo je česta situacija da se iznose pogrešne informacije, neutemeljene I nedokazane činjenice koje se kasnije medju komentatorima I onima koji prate društvene mreže ustaljuju kao fakti.

Nekoliko sagovornika Vamedie u poslednjim mesecima iznosilo je svoja zapažanja o tome kako su se ljudi u Valjevu promenili. Jedni tvrde da se u ljude uselilo neko zlo, drugi da su ljudi “robovi poredjenja”. Kako god bilo I šta god za to bio razlog , činjenica je da  to zapažaju I oni koji dolaze u Valjevo.

S ponosom još uvek govorimo Matijine stihove: “Kad dodješ u bilo koji grad”, a opet na društvenim mrežama I komentarima sve češće čujemo priču o “krugu dvojke” o tome kako niko nije dobrodošao I kako u Valjevu treba žive samo oni koji su rodjeni tu negde verovatno u centru. Taj “krug dvojke” još vek niko od komentatora nije jasno definisao pa je nejasno da li se misli na najstariji deo Valjeva, što je u stvari Bair ili na poznije doba kada je formiran  administrativni centar sa leve strane Kolubare. Tu negde oko zgrade Uprave I Pošte.

Na šta god da se misli biće da je to ružna poruka koju šaljemo onima koji u Valjevo žele da dodju , nastane se u njemu, osnuju porodicu čija će deca Valjevo posmatrati kao svoj rodni grad.

Šta god bio razlog promene koja je nepobitno nastala, sigurno je da u Valjevu još uvek žive ljudi koji su dobri domaćini, prijatelji strancu I neznancu, ljudi dobrog I toplog srca , spremni da pomognu, ali se stiče utisak da se oni ne čuju I ne vide. Ti ljudi još uvek pamte vreme dobrih komšija, mirisnih pita koje su komšinice donosile, sankanja na gradskim ulicama u višim delovima grada, prvih ljubavi, šetnji pored Gradca I Kolubare, veselih noći u Grand bašti, korzoa, Božića čija se proslava krila, 29. novembra, prvomajskog uranka na Pećini …

Valjevaca je za deset hiljada manje nego pre 10 godina. Sve smo dalji od činjenice da sa 100 000 stanovnika jesmo adinistrativno grad. Ali smo ipak dozvolili da nam udarna vest bude da je neko nekom nešto donirao ili pomogao. Udarna, umesto svakodnevna, uobičajena.

U gradu čijim su ulicama šetali  Desanka Maksimović, Ljuba Popović, Miki Jevremović, Voja Brajović, Matija Bećković, Mića Orlović, Draga Jonaš, Jordan Ivanović,  Slobodan Jeftić Pulika…jedan od starijih I vidjenijih sugradjana nam je rekao:”Imao sam sreću da sam živeo sa ljudima”.

Hoće li to o nama govoriti naša deca?

11 comments on “Viralan Dinčićev podcast: Valjevac nije hteo da pomogne

  1. Istina pogadja

    Interesantno je da u Valjevu sebe starosedeocima smatraju ljudi koji su jednu generaciju pre dosli iz Pecke i okolnih sela a ljude koji su dosli iz drugih gradova gledaju sa nipodastavanjem. Pecka je valjda centar sveta a kompleksi su cudo

    Reply
  2. Mi smo dobri

    Ja vecu glupost, ali u zivotu nisam cuo. Prvo, odakle njemu pravo da na osnovu tog lika zakljuci da je uopste taj covek iz Valjeva i da se sada stvara slika da smo mi ovde losi ljudi? Sta ako je iz njegovog sela odakle je rodom, a samo prolazom u Valjevu? Drugo, ako i jeste tu, sta znaci da je jedan lik ogledalo grada? Ovde zive vecinom dobri ljudi i mi nismo losi, a ta potreba da nam decenijama objasnjavaju non stop da smo olos je jako podla i organizovana. Sistemski nam menjaju karakter i prave nas da i mi sami razmisljamo da smo losi. Ima losih ljudi, to stoji, dovoljno je uci na neke lokalne fb grupe ili portale i videti koliko mrze sebe i ceo svet pojedini, ali oni nisu i nece biti ogledalo grada. U ovom gradu zive dobri ljudi.

    Reply
  3. MIloje Milojevic

    To je verovatno bio neki DUDUK (neznalica) koji je na taj nacin izbegao da se javno obruka…..Nisu valjevci takvi…

    Reply
  4. Dragan

    sramota da se ovako govori o valjevcima. mi smo poznati kao posteni ljudi koji vole da pomognu drugima u nevolji. evo samo u vlasti kad se pogleda ima veliki broj humanista . srpska napredna stranka svake godine a narocito pred izbore siromasnim gradjanima deli ogrev i pakete s hranom. to nemogu biti losi ljudi

    Reply
  5. Miki

    To je slika i prilika cele degenerisane Srbije i društva u kojem živimo. ljudi su postali sebični,nekulturni,prostii , Jel kod voditelja bolje u Sremskoj Mitrovici ili odakle je???

    Reply
  6. Logika

    Dincic je rekao da takvu dakle jednu osobu nije nasao ni u jednom gradu.Izuzev ako je sreo osobu poput Istina pogadja,koji je Valjevac od vremena izgona Adam i Eve iz Raja.

    Reply
  7. Delija

    Glupost,dečko se uplašio da se neizblamira i pobegao,ima takvih likova.Sad odjednom mi loši nećemo da pomognemo.Sramota

    Reply
  8. Realan

    Znan Dincica, opleo bi po rodjenom ocu, samo da privuce paznju. Godinama se upinje da stvori neku karijeru sprdajuci se sa svim i svacim. Ne ide mu bas, malo ljudo zna za njega i time ne gube nista.A jos je gori kao opozicionar,

    Reply
  9. Kabi

    Do sada 9 komentara. Uglavnom jedna do dve rečenice. I svaki sa bar jednom pravopisnom greškom……..strašno. U školu Valjevci, ponovo!

    Reply

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.