Zona bez pristupnog puta?

imageNova industrijska zona još uvek nema ni pristupnu saobraćajnicu, a o unutrašnjem uredjenju nema ni reči. Ukoliko bi se sada pojavio zainteresovani investitor on svakako ne bi mogao baš ništa da postavi u novoj zoni izuzev zasada poljoprivredne kulture , što opet urbanističkim planom nije moguće jer je jedino što postoji jeste papir da se radi o gradjevinskom zemljištu.

 

Bučna priča o industrijskoj zoni u Valjevu u protekle dve godine gotovo da je utihnula u ovoj 2018. godini. Grad je inače novu zonu kupio od Vidoja Vujića, valjevskog biznismena za 1 640 00 evra i to novcem iz budžeta grada bez kreditiranja. Za ovu godinu bilo je predvidjeno 50 miliona dinara za izgradnju puta koji novu zonu povezuje sa putem M4.
Da podsetimo, valjevski mediji izveštavali javnost o tome da nove parcele zapravo samo na papiru mogu biti vidjene kao gradjevinske dok realne uslove za to ne ispunjavaju. Možda je pravo pitanje za valjevske urbaniste kako I na koji način I na osnovu kojih uslova su uspeli da izvrše prevodjenje ovog zemljišta od poljoprivrednog u gradjevinsko.Ali, činjenica je da je to nekom pošlo za rukom.
Ukoliko se zaputite u nameri da locirate novu industrijsku zonu videćete da sem imanja obližnjih porodica na tom prostoru nema baš ništa. U pozadini se nalaze šuma , nedaleko je neki seoski put.
Sjajna ideja kupovine zemljišta za namenu industrijske zone pala je u vodu praktično sa činjenicom da se do nove zone ne može doći tako lako , ona nije povezana ni sa jedne strane nekom ozbiljnijom saobraćajnicom. Za povezivanje nove zone , tvrde u urbanizmu, sa zonom Stefil neophodno je da se izvrši eksproprijacija s obzirom da put u dužini od 2,5 km na tom pravcu prolazi I pored stambenog objekta. S druge strane od Obilaznice takodje je neophodna eksproprijacija I prateća dokumentacija, projektovanje,do postizanja gradjevisnke dozvole kako bi se tek onda mogao uraditi put u dužini od kilometar.
Za sada je poznato da je za dužinu puta od 500 metara do zone do Reciklažnog centra uradjen elaborat eksproprijacije, utvrdjen javni interes. Čak se I konkurisalo kod ministarstva privrede za sredstva kako bi se ta deonica uradila , ali za sada nije poznato da je ministarstvo išta odgovorilo po ovom pitanju.
S druge strane pretpostavljenog prilaza, da bi se uradila eksproprijacija neophodan je elaborat, a za sada postoji samo urbanistički plan koji predvidja povezivanje zone sa putem M4 u nekoj tački u Popučkama.
Kako bismo ovo objasnili investitoru ukoliko poželi da nadje novu zonu?
Na sajtu grada ne postoji informacija o lokaciji niti fotografija nove industrisjke zone plaćene 1 640 000 evra. Nema ni znakova obaveštenja koji bi putnika namernika mogli uputiti gde se to nalazi.
U novogodišnjem intervjuu za Vamediu gradonačelnik Gvozdenović je posebno govorio upravo o novokupljenim parcelama :“Pa najviše očekujem od industrijske zone koju smo kupili u ovoj godini, plaćena je sredstvima iz budžeta. Ovih dana je stiglo i pismo iz Razvojne agencije Srbije gde oni od nas traže da se izjasnimo da li imamo 20 hektara induistrijske zone za kineskog investitora što je svakako dobra vest. Ali ono što je bitno jeste da tu industrijsku zonu u 2018. Godini komunalno opremimo stavimo u funkciju i povežemo sa putem M4. Odnosno da put M4 bude pristupačan obema industrijskim zonama”.
Sada je pravo pitanje, s obzirom da je jun mesec, zašto sve ovo nije uradjeno?
O unutrašnjoj opremljenosti novokupljene zone čitajte u nastavku narednih dana…

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.