IN MEMORIAM – Dragan Milovanović (1957 – 2021)

U ponedeljak 3. maja, na Svetski dan slobode medija, u Valjevu je iznenada preminuo Dragan Milovanović, dugogodišnji novinar i urednik sportske rubrike valjevskog nedeljnika „Napred” i dugogodišnji član Udruženja novinara Srbije.

Dragan Milovanović je rođen 11. decembra 1957. godine u Banatskim Karlovcima. Osnovnu školu je učio i završio u Valjevskoj Loznici i Brankovini kod Valjeva. Maturirao je 1974. godine na društvenom smeru u Valjevskoj gimnaziji. Studirao je novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu na kojem je diplomirao 1984. godine.

Novinarsku karijeru započeo je 1987. godine u valjevskom listu „Napred”, u sportskoj rubrici. Sport je bio i ostao stalna sfera njegovog profesionalnog interesovanja kroz čitavu karijeru koja je iznenada završena ovog maja. Tokom više od tri decenije predanog rada objavio je na hiljade tekstova, vesti, izveštaja, reportaža, osvrta o svim važnim sportskim zbivanjima na području Valjeva i Kolubarskog okruga. Revnosno je pratio sve sportske događaje, naročito bio posvećen najpopularnijim i najmasovnijim sportovima – fudbalu, košarci, rukometu, odbojci, boksu, atletici, plivanju, ali u njegovoj sportskoj beležnici i na stranicama „Napreda” uvek su mesto dobijali i mnogi drugi sportovi koji ne uživaju toliku popularnost, ali je bilo vredno za javnost zabeležiti i rezultate u tim disciplinama.

Poznavali su ga skoro bukvalno svi sportski radnici i mnogobrojni sportisti iz Valjeva i okruga, decenijama je sa njima održavao dobre odnose, beležio sve uspehe i neuspehe njihovih klubova, ostao zapažen hroničar koji je svojim tekstovima dao veliki doprinos istoriji valjevskog sporta.

Dragan Milovanović je praktično ceo život proveo u Brankovini i Valjevu, a u decembru 2022. godine trebalo je da ode u zasluženu penziju. Nije dočekao.

Sahrana će biti održana danas na seoskom groblju u Valjevskoj Loznici.  

***

Prodjoše godine, druže moj. I sad živo prolaze slike tvojih osmeha, razgovora i vedrine koju si nosio. „Cale, još penzija i da se odmorimo, dosta je bilo. Pijemo petkom kafu u Bašti , ajde dodji bre“, to je poslednje što si mi rekao.

 Nisam stigla, Dragane.

Vamedia će zuvek pamtiti saradnju, pomoć oko sportskih pitanja koju si pružao, druženja na proslavama, veliko drugarstvo i reči ohrabrenja…

Salute prijatelju!

Slavica Savić Vujanac

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.