Poništenje potrošačkog ugovora

Društvena, odnosno institucionalna zaštita prava i interesa građana kao potrošača postoji i postojaće sve dok bude trgovaca koji su skloni nepoštenoj poslovnoj praksi. Jedan od zakonom propisanih načina zaštite potrošača jeste njihovo pravo na poništenje ugovora zaključenog sa trgovcem, zbog izostanka obaveze trgovca da ga obavesti o podacima koje potrošački ugovor mora da sadrži.

Pre zaključenja ugovora o prodaji robe ili pružanju neke usluge, trgovac je dužan da na jasan i razumljiv način obavesti potrošača o osnovnim obeležjima predmeta prodaje, o prodajnoj ceni i načinu plaćanja, o načinu i roku isporuke robe, odnosno o načinu i roku pružanja usluge.

Trgovac je dužan da potrošača pre zaključenja ugovora obavesti o svojoj zakonskoj odgovornosti zbog eventualne nesaobraznosti (nedostatka, uočene mane, nefunkcionalnosti) robe, o mestu i načinu na koji mu se može izjaviti reklamacija, kao i o uslovima koji se odnose na ostvarivanje prava na obeštećenje.

Kod tehničke robe trgovac je dužan da, takođe pre zaključenja ugovora, potrošača obavesti o dostupnosti rezervnih i zamenljivih delova, tehničkog servisa za održavanje i opravku prodate stvari u vreme i posle prestanka važenja garancije, kao i o drugim uslovima za pravilnu upotrebu.

Ako prilikom zaključenja ugovora trgovac ne postupi u skladu sa navedenim obavezama, nezadovoljni potrošač može da zahteva poništenje ugovora, nezavisno od toga da li je trgovac imao nameru da ga propuštanjem/prećutkivanjem obaveznog obaveštavanja navede na zaključenje štetnog ugovora.

Pravo potrošača da zahteva poništenje ugovora po navedenom osnovu traje godinu dana od dana njegovog zaključenja, a teret dokazivanja snosi trgovac. Ovo pravo potrošača odnosi se i na ugovore za usluge od opšteg ekonomskog interesa koje pretežno obavljaju javna preduzeća, kao i na usluge janih ustanova.

Tokom rešavanja potrošačkih sporova koji nastaju po osnovu zahteva potrošača za poništenje ugovora, uočeno je da ih trgovci terete dodatnim troškovima po raznim osnovama. Prema slovu zakona, potrošač nije dužan da plati trgovcu bilo kakav oblik dodatnih troškova, uključujući  poštanske troškove, troškove transporta i isporuke ili neke druge, ukoliko to nije prethodno ugovorio sa trgovcem. Ukoliko je neke od tih troškova već uplatio, potrošač ima zakonsko pravo na povraćaj celokupne sume novca, dogovorno ili po pokrenutom postupku.

Višegodišnje iskustvo Udruženja valjevskih potrošača u rešavanju potrošačkih sporova ukazuje na nedovoljno poznavanje navedenih potrošačkih prava naših sugrađana, pa im preporučuje da se o tome obaveste na neki dostupan način.

Dragan D. Popović

Udruženje VAPOT

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.