Može biti ne mora da znači

Gradsko veće utvrdilo je predlog Statuta grada Valjeva i uputilo ga ministarstvu za ddobijanje saglasnosti kako bi se takav jedan dokument mogao naći pred gradskim odbornicima. U samom Statutu u više članova pominje se reč „može“. Nejasno je da li to onda znači i da ne mora?

Iako je povodom izrade nacrta Statuta grada održana javna rasprava predlozi koji su se mogli čuti na ovoj raspravi očekivano u dosadašnjem radu aktuelne vlasti, nisu se našli niti primenili u samom predlogu Statuta koji je upućen ministarstvu. Već sama ova činjenica jasno upućuje na do sada više puta pokazanu lošu praksu aktuelne vlasti da mišljenje gradjana ne uvažava, a potom i da  javne rasprave zakazuje i održava samo iz razloga zakonske obaveze.

Kada se donošenje ovakavog dokumenta svede na puku demonstraciju moći i zadovoljavanje zakonske forme gradjanima ne preostaje mnogo toga izuzev da shvati da vlast donosi akte prema svojim potrebama te i da potrebe gradajan bivaju zamenjene potrebama lokalnih funkcionera, lica na položajima i predstavnicima vladajuće partije.

Ovakvim činjenjem svaka odluka biva dovedena u pitanje jer za krajnji cilj nema zadovoljenje potreba gradjana. Bar ne svih gradjana.

O tome kako funkcionišu gradski organi, koji je način rada, kakve se odluke pripremaju , a kakvi su zaključci i odluke donete trebalo bi da postoji javnost rada. Čllan 11 predloga Statuta Javnost rada navodi:

Javnost rada

Član 11.

 Rad organa Grada je javan. Javnost rada može se obezbediti: 1. izdavanjem „Službenog glasnika grada Valjeva“, biltena, informatora, preko sredstava javnog informisanja, prezentovanjem odluka i drugih akata javnosti i postavljanjem internet prezentacije;

2. organizovanjem javnih rasprava u skladu sa zakonom, ovim statutom i odlukama organa Grada;

 3. organizovanjem javnih slušanja u skladu sa ovim statutom i poslovnikom Skupštine grada i

 4. u drugim slučajevima utvrđenim ovim statutom i drugim aktima organa Grada.

Dakle , javnost se može obezbediti , ali očito I ne mora. Ovako formulisan stav navodi da se radi tek o preporuci, možda prijateljskoj , da nešto može , ali ne mora da znači niti da biva. 

Da su neki ćlanovi Statuta samo puka forma koja se ne poštuje dokazuje I član 61 koji se odnosi na podnošenje izveštaja Skupštini grada: Član 61. Gradonačelnik i Gradsko veće redovno izveštavaju Skupštinu grada, po sopstvenoj inicijativi ili na njen zahtev, a najmanje jednom godišnje o izvršavanju odluka i drugih akata Skupštine grada.

Iako su odbornici opozicije u Skupštini upravo se pozivajući na praksu zatražili izveštaj o radu gradonačelnika, to se nikada nije dogodilo. Gradonačelnik je tada izveštaj najavio za kraj godine po ugledu na svoje prethodnike , ali se ni to nije dogodilo. Zanimljivo je da su pojedini odbornici tada komentarisali: “Ko si ti da tebi gradonačelnik podnosi izveštaj?”, potpuno nesvesni činjenice da su to pitanje zapravo uputili gradjanima jer je svaki odbornik predstavnik gradjana pre svega , a ne svoje partije.

Primera forme u samom Statutu ima dosta, a zanimljivo je da se medju tim primerima nalazi I član 92 koji govori o objavljivanju otpočinjanja rada na pripremi propisa:

 Član 92. Nadležni organ Grada je dužan da na internet prezentaciji Grada, odnosno na drugi primeren način obavesti javnost da je otpočeo rad na pripremi propisa koje donosi skupština.

Realizacija ovog člana uglavnom se ne poštuje izuzev u slučajevima donošenja odluke o budžetu ili pojedinih planskih , urbanističkih akata. Sami odbornici u Skupštini vrlo često se žale da materijal za sednicu dobijaju prekasno te I da nemaju sve informacije o tome šta ih očekuje na sednici , što samo potvrdjuje da nigde nije objavljena priprema donošenja odluke.

I naravno da može, ali ne mora, Statut predvidja I lokalnog Ombudsmana pa u članu 125 piše:

– U Gradu se može ustanoviti lokalni ombudsman. Lokalni ombudsman je ovlašćen da nezavisno i samostalno kontroliše poštovanje prava građana, utvrđuje povrede učinjene aktima, radnjama ili nečinjenjem Gradske uprave i javnih službi, ako se radi o povredi propisa i opštih akata Grada. Nadležnost i ovlašćenja, način postupanja i izbora i prestanka dužnosti lokalnog ombudsmana uređuju se posebnom odlukom.

Može, ali ne mora, što se takodje sprovodi u praksi, uglavnom ovaj deo ne mora.

Zamislite ipak da postoje akta u kojima piše da može biti vraćen kredit, da može biti isplaćena penzija, da možete biti pregledani kod doktora, da vam može biti isplaćena zarada, ali naravno I ne mora. Statut grada je najvažniji akt jednog grada I ako kao takav krovni document sadrži pomenute izraze ostaje da se pitamo šta biva tek sa dokumentima koji proizilaze na osnovu ovakavog Statuta.

S obzirom da je aktuelna vlast pokazala do sada,  nedvosmisleno, da ne trpi kritiku, ne voli reviziju, ne želi javnost u radu, veruje da ne snosi odgovornost da li možemo da pretpostavimo da je I donošenje ovakvog Statuta zapravo samo logičan sled dogadjaja?

I šta je onda sledeće?

S.V.

1 comment on “Može biti ne mora da znači

  1. Creator

    Osnovna poenta svega je da ovo nije grad nego selo, jer ga vode dodjosi sa sela ,,, pamet grada je odavno otisla odavde …

    Reply

Оставите одговор на Creator Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.