Pivara- Jedino naše što nekad bejaše

imageNova godina mogla bi doneti ozbiljnu promenu za Valjevsku pivaru. Grad još uvek nije izneo mišljenje po pitanju privatizacije , a želja svih je samo jedna , da Pivara opstane. Gorka iskustva već jedne privatizacije uče nas da ne može I ne treba sve da bude prepušteno slučaju.

Krajem prošle godine država je oglasila privatizaciju Valjevske pivare. Iako ne postoje zvanični podaci , nezvanični govore da je medju pismima o nameri vezanoj za kupovinu Pivare stiglo i pismo zainteresovanog kupca iz Valjeva, investicioni fond iz Švajcarske, kupac iz Šapca, ali i Haineken koji je već najavio dolazak u Pivaru u januaru.
U trenutku kada u Valjevu nema novih investitora pomisao da bi 197 radnika sa prosečnom zaradom od 50 000 dinara koliko ih trenutno radi u Pivari moglo da izgubi taj status ili bar jedan broj njih, sigurno nije ohrabrujuća. U sam process privatizacije niko ne sme da se meša jer postoje zakonom propisane procedure. Ipak činjenica da je Pivara u Valjevu osnovana još daleke 1860 godine s razlogom je dobar povod da se Pivara sačuva.
Osnivač pivare u Valjevu bio je valjevski trgovac Dimitrije Mitrović. Posle II svetskog rata, 26.04.1947. godine preduzeće je nacionalizovano, postaje državno preduzeće i posluje pod firmom Parna pivara “Jedinstvo” U periodu 1982 – 1989. godine preduzeće je bilo udruženo u SOUR AIK “Valjevo” Valjevo, a poslovalo je pod firmom AIK “Valjevo”. Radna organizacija za proizvodnju piva i bezalkoholnih pića “Jedinstvo” Valjevo sa p.o .Od 19.09.2000. godine preduzeće posluje pod novom firmom: DP „Valjevska Pivara“ Valjevo.31 januara 2011. usvajanjem Plana reorganizacije pivara je postala vlasništvo države.

image

Ove činjenice ipak ne sadrže jednu .

Pivara je već jednom bila u privatizaciji .Valjevsku pivaru je 2003. godine na drugoj licitaciji, za 20 miliona dinara, kupio konzorcijum beogradske Atlas grupe u kojem su bili i Triglav osiguranje, Ekspres Gradina i bivša Atlas a sada Piraeus banka.
Ova privatizacija bila je u potpunosti neuspešna pa se čak 2008. Godine došlo do prodaje kompletne imovine Pivare stare 165 godina tada, u vrednosti od 641,2 miliona dinara. Bila je zakazana licitacija zbog dugova za neplaćene akcize i porez na promet od oko 200 miliona dinara u vreme privatizacije 2003. godine. Ova licitacija je u poslednjem trenutku otkazana. Uvodjenje u stečaj predložila je Poreska uprava I Pivara je uvedena u stečaj krajem jula 2008. Godine.
U januaru 2011.godine Poreska uprava Srbije prihvatila je plan reorganizacije Valjevske pivare u stečaju čime je osnovni dug od 1,04 milijarde dinara pretvoren u državni kapital.
Na taj način Pivara je sačuvana od bankrota zbog duga od dve milijarde dinara za neplaćene poreze i akcize iz 1990-tih, koji je konvertovan u kapital države.
Ipak, Poreska uprava Srbije u septembru 2012. godine povukla je predlog za otvaranje stečaja kako se „ne bi ugrozila proizvodnja i veliki broj radnika ostao bez posla“, pa su na taj način stvoreni uslovi da Valjevska pivara, koja je u reorganizaciji, čiji je stopostotni vlasnik država, nastavi da posluje. Razlog za podnošenje zahteva za stečaj bilo je neispunjenje plana reorganizacije po kojem će Pivarin dug od 905 miliona dinara, nastao 1990-ih za neplaćene akcize, biti plaćen u 48 mesečnih rata iz dobiti ostvarene u prethodnoj godini.“Valjevska pivara“ u 2011. nije ostvarila dobit zbog čega nije ni vraćala dug u 2012. godini, dok su ostale obaveze iz plana reorganizacije ispoštovane o čemu je Poreska uprava Srbije tada na vreme obaveštena.
Nakon toga Pivara je krenula uzlaznom putanjom pa se Valjevsko pivo našlo na rafovima I u Americi.
Sada kada su generacije I generacije slavile uz Valjevsko pivo pomisao da bi možda zlonameran I kupac sa drugačijim interesovanjima mogao, nakon obaveznog isteka roka na koji ga obavezuje Agencija za privatizaciju u okviru kog mora da se bavi osnovnom delatnošću, učiniti nešto slično ili još gore od slučaja iz 2003. godine tera nas da se zamislimo da li nam je naše valjevsko, važnije od onog stranog? Da li smo tako brzo zaboravili slučaj fabrike Gradac kada je vlasnik najavio povećanje obima proizvodnje , a onda na kraju sve završilo na traci za staro gvoždje? Deo po deo , kilo po kilo, Gradac je otišao u staro gvoždje.
I na kraju, dal osta nešto naše od onog što nekad bejaše?
S.V.

 

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.