Šta hoće potrošači?

imageZaštita prava i interesa potrošača na tržištu proizvoda i usluga za ličnu i porodičnu potrošnju, u Srbiji se razvija sporo, ali daje vidljive i opipljive rezultate.

Oni se ogledaju u sve većem broju reklamacija potrošača na kupljenu robu koja nema očekivana svojstva ili koja je očigledno lošeg kvaliteta. Zaštita potrošača je sve prisutnija i u oblasti javnih usluga (vodosnabde- vanje, daljinsko grejanje, bankarstvo, zaštita zdravlja) kada se te usluge ne obavljaju na propisan način i kvalitetno. Jesu li to nerealni zahtevi i očekivanja građana kao potrošača i/ili korisnika javnih usluga?
Znatan je broj trgovaca i davalaca usluga koji smatraju da su domaći potrošačai previše zaštićeni zakonima i drugim propisima, da zahtevaju skoro nemoguće i da im sve to nanosi štetu odnosno ugrožava uspešno poslovanje. Na prvi pogled moglo bi se reći da su trgovci u pravu zato što je njihova delatnost deo ukupnog privređivanja, što zapošljavaju znatan broj građana i što plaćanjem poreza jačaju državni i gradski budžet.
Na takav stav prema politici i praksi zaštite potrošača imali bi pravo oni trgovci koji kupce „doživljavaju“ kao svoje partnere, koji se trude da korektno zadovolje njihove potrebe i da ih zadrže porukom „Dođite nam opet“. Ali, propisi o zaštiti potrošača se ne odnose na njih već na one druge trgovce koji su skloni nepoštenoj poslovnoj praksi, nepravičnim ugovornim odredbama, i koji čine sve da ne prihvate očigledno opravdane reklamacije na loš kvalitet prodate robe ili obavljene usluge
Potrošačka sreća je što loših trgovaca ima znatno manje nego onih koji primenjuju dobru poslovnu praksu i pravila iz Kodeksa njihove struke. Nevolja je to što su loši trgovci vrlo uporni da na domaće tržište „proguraju“ robu lošiju od robe iste vrste koja se nudi potrošačima u razvijenijim društvima, a koja je kod nas znatno skuplja. Ima još nekih nevolja kojima loši trgovci izlažu domaće potrošače, i sve to čine u cilju što veće i što brže zarade ne osvrćući se ni na koga i ni na šta.
Njihova nevolja – potpun poslovni promašaj loših trgovaca je to što nekorektnim, često i protivzakonitim postupcima i odnosom prema potrošačima, odbijaju druge potencijalne kupce, čime smanjuju promet i ugrožavaju sopstveno poslovanje. Ali, to nije više stvar „nerealnih zahteva razmaženih i previše zaštićenih potrošača“. To je pitanje nedostatka poslovne etike i poslovnog morala što svaka pravna država mora da suzbija i da strogo sankcioniše.
Dragan D. Popović
Udruženje VAPOT

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.