Nagrade svarive uz čaj od „zaboravka”

imageShodno novoj izmeni odluke o nagradi grada Valjeva, vrlo je moguće da ove godine ponovo imamo izbor . U dva navrata do sada tražen je kompromis za predloge pa su nagrade izostajale. Prošle godine odluka o nagradama zbog predloga dr Boška Djukanovića za nagradu poremetila rad Skupštine. Šta je onda problem nagrada, politizacija ili pravilnik?

Grad Valjevo ustanovio je nagradu grada koja se dodeljuje za delo koje predstavlja najvrednije dostignuće u Valjevu u nekoliko oblasti čiji je broj nakon nove odluke Veća povećan. Pa će se u buduće nagrade dodeljivati za oblasti: privrede, poljoprivrede, obrazovanje i vaspitanje, stvaralaštvo i postignuća učenika i studenata, nauka i inovacija i pronalazaštvo, urbanizam i arhitektura, zaštita životne sredine, medicina i briga i o zdravlju,socijalona zaštita i humanitarni rad, humanost, umetnost i kultura, čuvanje i negovanje gtradicije valjuevskog kraja, informisanje i društveno angažovanje , sport. I dalje će biti moguće dodeliti i specijalne nagrade za životno delo, humanitarni rad, afirmaciju grada.
Potpuna novina od sada će biti mogućnost da nagrada bude dodeljena posthumno. Ne vezano za ove nagrade Grad će i u buduće nagradjivati djake generacije.
Ipak nagrade grada do sada su toliko kompromitovane da je pitanje da li neko može ljudski podneti da uopšte bude predložen? Mogli bismo početi od 2012. godine kada je sporenje izazvao predlog za uručenje nagrade kandidovan Dušan Mihailović potpredsednik, pa predsednik gradske vlade, a onda i gradonačelnik, svojevremeno potpredsednik Vlade, pa na koncu I ministar policije. Pitanje nagradjivanja Dušana Mihailovića bilo je povod za veliku političku polemiku u javnosti pa je kompromisno rešenje nadjeno upravo u djacima generacije. Nagrade te godine nisu dodeljene.Vrlo je moguće da bi Mihailoviću sada mogla biti dodeljena nagrada s obzirom da je on jedan od ljudi koje najviše do sada citira gradonačelnik Slobodan Gvozdenović. Samo da ga, naravno, neko predloži.
Retke su godine kada dodela nagrada nije izazvala polemiku. Prošle godine komisija je u potpunosti ignorisala nagrade za humanitarni rad iako su reference bile milioni evra. Problem je bio u činjenici da su novinari bili predloženi, a novinari uvek nekom ne odgovaraju. Članovi komisije poznati kao „čuveni humanitarci” Do sada je bar po pitanju novinarstva utvrdjeno da je potrebno da se ode u penziju kako bi se nagrada dobila, a situacija se ovoga puta lako rešava činjenicom da se može dodeliti i posthumno pa treba samo sačekati da neko od novinara umre kako bi bio dobar kandidat.
Komisija je do sada dodeljivala i sama sebi nagrade, odnosno sopstvenim predlozima pa se postavljalo pitanje zašto uopšte i obaveštavaju javnost, a svakako najviše polemike izazivala je činjenica da neki predlozi nisu ispunjavali ni kriterijume.
Ipak, sada bi trebalo da zaboravimo i slučaj dr Boška Djukanovića od prošle godine i izalazak , demonstrativni, odbornika SNS-a iz sale. Pa potom obećanje tadašnjeg gradonačelnika Stanka Terzića da će o nagradi počasnog Valjevca biti odlučeno na posebnoj sednici koja nikada nije održana.
Boško Djukanović renomirani kardiohirurg i dugo godina ponos i dika Valjeva zbog političkog mišljenja i razlaza u mišljenima sa premijerom Aleksandrom Vučićem na kraju je zaslužio toliko od Valjevaca da mu ime izgovaraju šapatom. Zaboravilo se na sve njegove zasluge, a oni Valjevci kojima je spasao život nisu bili konsultovani. Iako je bilo jasno da je dodela ove nagrade par exelance političko pitanje mnogi su valjda od straha od infarkta ćutali. Niti su odbornici govorili za njega, što bi bilo protivno premijeru, niti protiv njega što bi značio linč od strane gradjana Valjeva. Brukali smo se na veliko .
2012- nema nagrada
2013-kompromis dodelio nagrade djacima generacije
2014- nekoliko nagrada
2015-dodeljene uz zakulisne radnje komisije
2016- Nagrade? Dan grada , šta to bi?
2017- posthumne nagrade da poprave prosek

O nagradama će odlučivati Skupština prostom većinom, a glasaće se o svakom predlogu pojedinačno.

Ali da li smo svi popili čaj od zaboravka? Bez ovog čaja ne bi trebalo ni slati predloge ni baviti se nagradama. Ako ga još niste popili učinite to odmah jer dobri stari Njegoš davno reče: „Čašu meda još niko ne popi , dok je čašom žuči ne zatoči”.
Živeli!
S.V.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.