Želeći da sačuva od zaborava brojne događaje koji su obeležili njegov radni vek u novinarstvu, novinar Radovan Lazarević ispričao je priču o vremenu i ljudima jednog grada.
U Valjevskoj gimnaziji predstavljena je foto-monografija „Novinar koji je ostao čovek“, autora Radovana Lazarevića. Pune 44 godine bio je pripadnik „sedme sile“, kako se nekada govorilo u boljim vremenima našeg novinarstva. Završio je Valjevsku gimnaziju i Defektološki fakultet Univerziteta u Beogradu, stekavši zvanje specijalnog pedagoga.
Novinarski zanat učio je u redakciji Radio Valjeva, a svojim reportažama, izveštajima i komentarima proslavio se u Radio-televiziji Srbije. Na početku, po svemu izuzetne karijere, bio je dopisnik Večernjih novosti i saradnik više listova i časopisa, dok je prve tekstove objavio u listovima „Gimnazijalac“ i „Istraživač“.
„Novinar nikada ne prestaje da bude novinar“, rekao je o Lazarevićevoj knjizi reditelj i profesor Petar Stanojlović, dodajući da je u pitanju svojevrsna hronologija i arhiv putovanja kroz vreme u Valjevu. Kroz različite priče o događajima jednog vremena, koje su godinama ostajale van šire javnosti, Lazarević je podsetio na svoje početke u Radio Valjevu, ali i na osnivanje dopisništva RTS-a, nesvesno dajući okvir jednoj epohi i životima ljudi u ovom gradu.
„Nije lako vreme omeđiti papirom i definisati rečima, ali je Lazarević u tome uspeo“, rekao je prijatelj i saradnik na knjizi dr Zoran Jokić.
Izdavač monografije je Valjevska biblioteka, a direktorka Violeta Milošević navela je da je reč o prvoj knjizi u ediciji „Valjevci“. „Radovan ima dug i profesionalan staž. Monografija koju smo pripremili predstavlja zapis vremena i ljudi. U Valjevu postoje pojedinci koji imaju šta da kažu — to je njihov lični pečat, ali i doprinos razvoju našeg grada“, istakla je Milošević.
„Napisao sam je sa radošću i kao poklon svim Valjevcima“, rekao je autor Lazarević. „Imao sam duge pripreme na ovoj građi. Potreslo me je saznanje da je arhiva Radio Valjeva jednog dana nestala. Da se to ne bi desilo sa mojom građom, odlučio sam da je objedinim i objavim u ovoj knjizi. Hteo sam da podsetim na plejadu valjevskih novinara koji su u najtežim vremenima časno čuvali profesiju, ali i da pokažem da i u malim sredinama postoje veliki novinari koji radeći u centralnim i lokalnim medijima čuvaju njen ugled. Želeo sam da ostavim trag ovom gradu za sadašnje i buduće generacije.“
Istovremeno, u Gradskoj galeriji otvorena je i njegova izložba slika — piktografija, koju je novinar Branko Stanković opisao rečima: „Ako su TV slike prozor u svet, onda su Radovanove slike prozor u njegovu dušu.“
O njegovom likovnom izrazu govorila je i direktorka Narodnog muzeja Jelena Nikolić Lekić, ističući da su Lazarevićeve slike — arabeske satkane od boja i crteža, zvukova i mirisa Srbije i ljudi koje poznajemo. „Ispričane jezikom simbola i narativa, usvajajući jedinstven vokabular umetnikovog kulturnog, psihološkog i duhovnog bića, njegove slike opstaju kao dokument vanvremenske aktuelnosti. Nadalje, kao i u novinarstvu, hrabro i pronicljivo beleže stvarnost kako bi je sadašnjost učinila boljom — i svojim slikarstvom Lazarević čini upravo isto“, navela je Nikolić Lekić.
Govoreći o novinarstvu danas, Lazarević je poručio da je u ovim burnim vremenima možda najvažnije ostati veran novinarskom kodeksu, koliko god to bilo teško u savremenim medijskim okolnostima. Dodaje da su mnoge priče koje nije mogao da objavi godinama sazrevale u njemu, da bi na kraju postale deo ove knjige — lično svedočanstvo jednog vremena i pokušaj da se, kroz pisanu reč, sačuva i profesija i sećanje.





Takvi novinari su uvek bili uz vlast, nikada ni jedno slovo protiv vlasti, tako može biti novinar koliko god hočeš
BRAVO. TAKO JE. DANAS SVAK MOZE NAPISATI KNJIGU.
Kad se magla razidje od ovakvih knjiga i pisaca iz uniformisanih medija ništa neće ostati. Intelektualni poriv i želja neostvaruju se lako.
Mozda je covek stvano dobar i posten. Nemam pojma, ne poznajem ga.
Al RTS i Vecernje novosti su sramota za novinarstvo. Isticati neciju saradnju sa njima, moze biti kontraproduktivno. Pa jos ako je ovaj covek na slici u sredini Zika Sarenica, kursadzija nad kursadzijama, zaduzen za visedecenijsko sludjivanje i zaglupljivanje…
Nit smrdi nit miriše
Dabome. Pa sed’te vas dvoj’ca pa sročite nešto, da se i mi polu-pismeni divimo vašoj elokvenciji.
Laza je divan čovek i odličan novinar. Monografija koju je objavio je svedočanstvo jednog vremena. Njegove slike su autentične. Sve pohvale za divno veče za pamćenje. Ponosna sam na činjenicu da sam bila dugogodišnji novinar Dopisništva RTS u Valjevu! I ponosna sam na to da sam imala ovako divne kolege.
Uz svaku vlast od Miloševića do danas,što nešto nije rekao i napisao za studente i proteste u Valjevu.Novinar je koji ima stav a ne balansiranje.
Govornici su sve članovi SNS ili njihovi simpatizeri. Toliko o objektivnosti.
Od njega je bolji čak i Jovan Stojić za koga sam dugo mislio da je maloletan jer se uvek potpisivao sa JS
U pravu si nema sta. Dobro poredjenje sa JS. Veliko pitanje ko bi tu pobedio u dodvoravanju svkoj vlasti. Daleko im lepa kuca obojoci….
Steta sto se kasno posvetio slikarstvu gde se pokazao mnogo bolji nego sto je bio novinar.