In Memoriam -Brano Lukić-Branko

Brano Lukić – Branko, dramaturg, preminuo je posle kraće bolesti,  u Valjevu 21. aprila 2026. godine.

Branko Lukić/foto:Miroslav Jeremić

Branko Lukić/foto:Miroslav Jeremić

Rođen je 1952. godine u Virovitici. Osnovnu školu završio je u Osečini, tri razreda gimnazije u Valjevu, a četvrti u Zagrebu. Studirao je sociologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, diplomirao dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti 1979, kada mu je u profesionalnom pozorištu „Pod razno“ u SKC izveden dramski tekst „Šumovanje“.

Od 1980 – 1984. radio je kao stalni saradnik – scenarista najviše u obrazovnom programu tadašnje Radio – televizije Beograd. Volonterski režirao pozorišnu predstavu „Prava stvar za četiri muškarca“ za umetničko društvo „Kolubra“ u Valjevu 1982. Od 1984 – 1989. zaposlen kao referent za kulturno-zabavni život osuđenih lica u KPD Valjevo. Za dramsku sekciju Kulturno-umetničkog društva „Krušik“ režirao je komediju „Kralj Ibi“ Alfreda Žarija 1985.

Bio je jedan od osnivača i 25 godina umetnički direktor „Tešnjarskih večeri“.  Sekretar Kulturno-prosvetne zajednice Valjevo bio je 25 godina (1989-2014.), a potom do penzije bibliotekar u Valjevskoj biblioteci.

Branko Lukić je bio tri godine sekretar Jugoslovenskih susreta amatera „Abrašević“. Za Amatersko pozorište „Abrašević“ adaptirao je komediju „Mandragola“ Nikola Makijavelija, priredio komad „Život i rad poslednjeg viteza Džona Falstafa“ prema spisima Viljema Šekspira i, zajedno sa Oliverom Viktorovićem, načinio kolaž dramskih tekstova Ljubomira Simovića.

Branko Lukić je bio saradnik mnogobrojnih ustanova kulture, tvorac turističke publikacije „12 pogleda na Valjevo“ i autor slogana Festivala duvan čvaraka: „Slani a slatki“. Bio je idejni tvorac i organizator mnogobrojnih gradskih manifestacija i festivala.

Njegove ideje bile su neponovljive, a kreativnost bezgranična. To je dokazao kao kum i (a)lider čuvene „Apartije“ – stranke bez programa i ciljeva (1989), ali i kao jedan od utemeljivača „Lučke kapetanije“ i KANU-a (Kafanska akademija nauka).

Živeo je u Valjevu i, kako je voleo da kaže, ne radi u penziji.

Iza sebe je ostavio sina Nemanju.

Komemoracija je u petak, 24. aprila 2026. godine u 11.00 časova u Muzeju zavičajnih pisaca, Ulica vojvode Mišića 29, Valjevo. Opelo će se obaviti istog dana u 12.30 časova, a sahrana u 13.00 časova na novom groblju Valjevo.

Tekst: Veseljko Belušević

PS:

Dragom Branku, veliko hvala na sjajnoj saradnji i dugogodišnjem poznanstvu.

Vamedia

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *