POKS: Dok rat kuca na naša vrata

GO POKS-a izdao je saopštenje za javnost u kom se osvrće na dešavanja u Evropi i svetu i navodi da Srbija mora odrediti svoju geopolitičku poziciju. Saopštenje prenosimo u celosti:

„Zabrinut sam zbog atmosfere koja se iz nedelje u nedelju toliko zaoštrila da svi pokazuju spremnost da krenu u fizičke obračune.

Svi se ukopavaju u svoje rovove i ponašaju se kao ošamućene Indijanske poglavice kada igraju oko vatre.

Neverovatno je da svi ignorišu naše šire okruženje.

Kao da ne vidimo da više od petnaest godina traje ideološki Svetski rat.

Takođe ne uzima se u obzir činjenica da u našoj neposrednoj blizini, na teritoriji Ukrajine besni vojni sukob koji se može tretirati kao Svetski rat jer u njemu, posredno ili neposredno, učestvuju najveće svetske sile i najveći vojni savezi koje svet poznaje.

Zato, poslednje nedelje u Beogradu liče na one pred Drugi svetski rat kada su se na Beogradskom univerzitetu komunisti i ljotićevci tukli štanglama i motkama ne hajući za rat koji je kucao i na naša vrata.

Tada smo ušli u rat a da nismo usaglasili svoju geopolitičkou poziciju. Nismo usaglasili svoj odnos prema velikim silama tog vremena koje su već bile u ratu i tako podeljeni po svim bitnim nacionalnim pitanjima, zagriženi u partijske ideologije, bez odgovora šta branimo i od koga branimo, platili smo užasnu cenu.

Cena za takvo neodgovorno ponašanje tadašnjih političkih elita je bila užasna: Brzi poraz u ratu, prerani ustanak koji se pretvorio u građanski rat, milionske žrtve u logorima jer nije bilo vojske i države da odbrane srpski narod na teritorijama koje su zaposeli mrski okupatori.

Neverovatno je da današnje političke ( partijske elite) ne shvataju da je istorija stvarno učiteljica života i da se ponavlja ako ne naučimo lekcije iz prethodnih istorijskih događaja.

Verujem da je Srbiji u ovom trenutku potrebno usaglašavanje o našoj geopolitičkoj poziciji i najvažnijim nacionalnim pitanjima jer ne smemo sebi dozvoliti takav luksuz da eventualno širenje rata van Ukrajine ponovo dočekamo užasno podeljeni i bez usaglašenih odgovora.

Bitne su tri tačke za usaglašavanje: Kosovo, odnos prema Rusiji i odnos prema EU ( Politički Zapad).

Nemoguće je voditi uspešnu nacionalnu i državnu politiku ako jedni misle da je Kosovo nepovratno nezavisna država a drugi da je integralni deo Srbije koji ćemo silom povratiti.

Takođe, nemoguć je konsenzus ako jedni misle da su EU i Zapad neprijateljske u svakom smislu a drugi misle da EU, čak i NATO, nemaju alternativu i da se za to treba boriti po cenu građanskog rata.

Isto tako ne treba da pokazujemo spremnost da ratujemo protiv Rusije ali ni da ratujemo za nju ne uvažavajući naše okruženje i naše interese.

Najveća opasnost koja se nadvila nad našu državu i narod je da mi budemo jedini remetilački faktor za poredak koji su EU i Zapad ( NATO) uspostavili na prostoru Balkana i svih novonastalih država u kojim živi srpski narod.

Rešenje svog nacionalnog pitanja moramo tražiti u okviru tog i takvog postojećeg poretka.

Mi kao narod i država nemamo snage da rušimo taj poredak. Nemamo ni vremena da čekamo neki drugi poredak koji obaćavaju i najavljuju Kina i Rusija.

Naši neprijatelji iz ratova devedesetih godina prošlog veka ( Hrvati, BiH Muslimani i Albanci) nas guraju u pravcu da mi rušimo postojeći poredak ( EU i NATO) i da se predstavimo kao nosioci novog poretka koji „dolazi“ sa Kinom i Rusijom.

Ako upadnemo u tu zamku, omogućićemo Hrvatima, Albancima i BiH Muslimanima da, pod zaštitom onih koji u svakom smislu vladaju prostorima Balkana, dovrše ono što su započeli 1941.i1991.

Tri decenije smo pokušavali da rešimo srpsko nacionalno pitanje sukobima sa Zapadom.

Takva strategija je donosila uglavnom poraze jer smo i tada čekali pomoć i podršku saveznika sa Istoka  koje nikada nisu došle.

Jedini izuzetak je period oko Dejtonskog sporazuma 1995.kada smo ostvarili jedinu veliku nacionalnu pobedu. Međunarodno je priznata Republika Srpska kao kompromis između interesa Zapada i nas Srba i Srbije.

Znači vreme je za real politiku.

Takav pristup mora da donese kompromis sa Zapadom oko naših ključnih nacionalnih pitanja i briga.

To su Kosovo, položaj Srba u Crnoj Gori (koji pored svega što nas okružuje žive u NATO državi) i opstanak Republike Srpske.

Dogovor sa Zapadom ne znači da treba da postanemo NATO pešadija. To mora da se razjasni sa zapenušanom pro-zapadnom opozicijom jer to EU i NATO ne očekuju od Srbije.

Najveći deo pro-zapadne opozicije mora da prihvati da je Srbija država u kojoj žive i u kojoj se bave politikom.

Kao deo kompromisa sa nacionalno demokratskom Srbijom koja je većinska, potrebno je da odustanu od maštanja o obnovi Jugoslavije ili formiranja neke nove “ zajedničke države“

Na kraju, ovo su teme, pitanja, dileme koje moramo razrešiti kako bi iz političke krize izašli spremni za velike izazove koji očekuju celu Evropu pa i Srbiju u narednim godinama.

To dugujemo ne samo svojoj deci već i našim precima.

Jedino tako ćemo potvrditi da smo stari evropski narod koji je imao svoje Carstvo i Kraljevstvo, koji je imao državu koja je opstajala vekovima jer smo znali da se geopolitički pozicioniramo po učenju Svetog Save: Mi smo Istok Zapada i Zapad Istoka!

Sve ovo moramo posebno imati u vidu ako znamo da skoro polovina našeg naroda živi na Zapadu.

Srbija nikada ne sme to da zaboravi kada se geopolitički svrstava.

Vrlo opasno i štetno bi bilo da taj  naš narod dovedemo u situaciju da biraju između Otadžbine ( Srbija) i Domovine( drćava u kojoj žive i rade).

Taj užas smo imali u vreme Titove Jugoslavije.

Svako dalje srljanje i ukopavanje u ideološke matrice i provociranje sukoba po cenu i građanskog rata vodi nas u veliku nacionalnu propast i ispisivanje iz istorije.

Političke elite su dužne da obezbede unutrašnji mir i stabilnost i zajednički geopolitički odgovor koji će obezbediti srpskom narodu, gde god živi na Balkanu u EU ili Zapadnim prekomorskim državama:

Mir, blagostanje i bezbednost.

Mirko Jović POKS“

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.