Modus operandi

      Нема коментара на Modus operandi

imageSmeniti direktora moguće je samo potpunom političkom smenom vlasti , a poslednja dešavanja u Valjevu pokazuju da ni službenika nije lako smeniti.
Da li ćemo ikada iskoračiti iz tog začaranog kruga u kome se uporno obnavlja poznata praksa nagodbi i podobnosti ?

Potpuno podrazumevana promena u javnim preduzećima godinama se ogleda samo u promeni „glavnokomandujućeg“ dok se od istog transparentno očekuje da prepozna medju zaposlenima svoj budući tim saradnika. Transparentnost se tu završava jer se političke strukture bezmalo ogledaju i u redovima zaposlenih odnosno dovoljno podobnih za obavljanje neke niže funkcije. Ova ustaljena praksa pokazuje da je dinamika izbora vremenski ograničena najpre mandatom jednog direktora , a potom i usko profilisana na podobnost u redovima struke.
Ova praksa ceo sistem urušava činjenicom da se kvalitet rada ne posmatra kao merilo vrednosti čime se izbor neminovno sužava.
Ideju izbora direktora na konkursu političke partije u Srbiji potčinile su sopstvenim potrebama jasno pokazavši da su konkursi farse. Departizacija je postala stvar za političke kampanje na koju se mogu pozivati proizvoljno za šta su primeri očiti na svakom nivou počev od mesta ministara u Vladi do direktora agencija i javnih preduzeća.
Politička praksa u Srbiji pokazuje da su od odgovornosti abolirani svi koji su u vlasti dok su u vlasti jer su na ogovornost pozvani tek onda kada dolazi do slabljenja političke moći vladajuće strukture.
Smene i razrešenja za one koji ne rade svoj posao normalna su pojava u visoko razvijenim društvima, ali ne i u demokratijama u povoju i različitim interpretacijama iste. Tako smo došli u situaciju da slučaj najavljenih smena u javnim preduzećima u Valjevu nije uobičajena pojava pa je kao neispitan teren i razmljivo strahovanje aktuelne vlasti o posledicama donošenja takvih odluka.
Dugogodišnje odsustvo kritičkog dijaloga dovelo je do toga da se smena službenika u javnim preduzećima posmatra kao dogadjaj iako bi u kontinuitetu trebalo da znači izbor najkvalitetnijih i najstručnijih ljudi. Smene službenika po zakonu nadležnost su direktora javnih preduzeća kao i njihovo rasporedjivanje i zakon tu ne predvidja veće učešće javnog mnjenja. Ali u trenutku kada se ustaljena praksa nekriticizma podredjena lojalnosti dovede do uticaja na gradjane u čijoj su službi isti , javnost očekuje otklon politike od rezultata rada.
Do razrešenja neminovno mora doći jer u pomenutom slučaju, rekonstrukcije cevovoda od izvorišta Paklje, ceo slučaj ne može biti prebačen na teren kolektivne odgovornosti . Na polju odgovornosti sam gradonačelnik Stanko Terzić na konferenciji za novinare radije na sebe prenosi odgovornost nego što je traži u redovima zaposlenih što se može razumeti sa stanovišta činjenice da Terzić pripada generacijama koje su politiku nezameranja postavile kao osnov funkcionisanja celokupnog sistema. Gradonačelnik govoreći o odgovornosti čak izgovara rečenicu „Moramo mislitti i o ljudima“ što potvrdjuje stav o nezameranju.
Nijedna vlast ne želi promene koje ljuljaju ustaljeni sistem u većoj meri, već istima prilazi kroz način upodobljavanja istih prema sopstevnim potrebama. Ipak, niko ne može da ospori činjenicu da promene mogu biti dobre. Smene onih koji ne rade svoj posao dobar su zamajac za promenu načelne politike o podobnosti. Takvim postupkom javnosti bi bila poslata poruka da je vladajuća struktura svesna promena koje su se dogodile u društvu i spremna je da na njih odgovori pozitivno. Ovakvom promenom bili bi postavljeni drugačiji modeli kao osnov za buduće političko ponašanje. Smenama koliko god izgledale nepopularno zaista bi se dogodio otklon politike od rezultata rada. Uobičajeni modus operandi i zaposlenih u javnim preduzećima , ali i političara i vladajuće većine imao bi osnov da se menja .
Tada smena nekog službenika zbog neadekvatnog odgovora na radnu obavezu ne bi bila vest u medijima već normalna pojava.

„Demokratska vladavina ne prihvata isključivost i isključive već one koji traže najbolja i najoptimalnija rešenja,korisna svima“,(Dr Čedomir Čupić;Politička kultura i mediji str.345)

S.V.

 

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.