Raskrsnica kod Eurocentra u Valjevu na trenutak je postala ilustracija Srbije u ovo vreme. Iako je okupljene delilo tek nekoliko desetina metara asfalta, podele su bile dramatično vidljive.
Na raskrsnici kod Eurocentra, s jedne strane stajali su građani sa parolama „Srbija pobeđuje“, a na drugoj strani građani sa parolama „Studenti pobeđuju“.
U jednom trenutku slika je delovala gotovo nestvarno: ista raskrsnica, isti grad, isti prolaznici, a dve potpuno različite poruke. Razdaljina između okupljenih nije bila velika, ali je izgledalo kao da ih deli mnogo više od nekoliko metara asfalta. Između njih se odvijao običan gradski dan — automobili su prolazili, neki vozači su trubili, neki mahali, a neki samo usporavali i gledali šta se dešava.
Možda je upravo u tome bila sva neobičnost te scene. Nije bilo velikog broja ljudi, nije bilo dramatičnog sukoba, ali je bilo dovoljno da se vidi koliko su podele postale deo svakodnevice. Raskrsnica je nakratko postala slika društva u malom: dve strane, dve poruke, mnogo komentara na mrežama i jedan grad koji između svega toga pokušava da nastavi svojim tokom.
Srbima nisu strane podele. Počev od 19. veka i istorijske podele na Karađorđeviće i Obrenoviće, do kraja 19. veka kada imamo prve stranačke podele. Jedna od najdubljih i najtragičnijih podela u 20. veku bila je ideološka i ratna podela između partizanskog i ravnogorskog, odnosno četničkog pokreta. Savremeniji primer duboke političke podele jesu protesti 1996/1997. godine, nastali posle poništavanja pobede opozicije na lokalnim izborima, koji su svoj vrhunac imali 2000. godine, kada se od građana gotovo tražilo svrstavanje na jednu ili drugu stranu.
Gledajući unazad, možda je jedino period turske vladavine bio u jednom trenutku dokaz jedinstva. Ipak, savremena istorija sve više tumači i taj period kroz dobro poznatu misao: „Tu knezovi nisu radi kavzi, al je rada sirotinja raja“, tvrdeći da su i tada postojale podele temeljene na društvenom statusu.
Od Turaka naovamo, sociolozi su nepodeljeni u stavu da podele oduvek postoje, naročito sociološke.
Nekada su se možda podele crtale na mapama, danas se vide na društvenim mrežama i gradskim raskrsnicama. Nekada su ih obeležavale zastave i ideologije, danas parole, komentari i uvrede. Ali suština je ostala ista: kad se društvo podeli do mere da svaka strana veruje da samo ona brani budućnost, onda razgovor prestaje, a počinje nadmetanje u tome ko ima više prava na istinu.
Iako je istina univerzalna kategorija, u zavisnosti od ugla posmatranja ona može biti tumačena različito. Ono što je za jedne dokaz, za druge je propaganda; ono što je za jedne odbrana mladosti, za druge je ugrožavanje države. Tu prestaje razgovor, a počinje borba za pravo na sopstvenu verziju stvarnosti. Korak dalje, istina više nije ni bitna, niti je iko zaista traži.
A mogla bi se naći u dijalogu koji počiva na demokratskim vrednostima. Ipak, dijalog na pomenutoj raskrsnici nije postojao, bar ne onaj koji bi vodio ka argumentaciji sopstvenih stavova. Da bi dijalog uopšte postojao, moralo bi da postoji i slušanje. Mogućnost da se stavovi čuju. Dve strane na raskrsnici nisu čule jedna drugu ne samo zbog automobila koji su prolazili, već pre svega zbog odsustva volje i prisustva emotivnog naboja.
Bilo kako bilo, podele kojima grad svedoči jednom će proći. Proći će na jedan ili na drugi način. Pobednici će, kao i mnogo puta do sada, pokušati da napišu svoju verziju istorije. Kakve god vrednosti tada budu usvojene, ostaće pitanje kulture sećanja. A dosadašnje iskustvo nas uči da nismo narod koji takvu kulturu naročito neguje.
Možda ne negujemo kulturu sećanja, ali negujemo li ljude? Jer, ma kako zvučalo, kratko smo ovde. Pa ako je tako, kakve tragove ostavljamo?
Pa šta ostaje nakon političkog svstavanja?
Hteli da priznamo ili ne, ostaju ljudi koji moraju da žive zajedno. Moraju jer dele iste ulice , trgovine, parkove, firme, isti prostor. Politika prođe kroz svoje talase, parole se promene, jedni pobede, drugi izgube, ali u gradu ostane ono najteže: kako ponovo razgovarati sa nekim kome si do juče pripisivao sve najgore?
Ostaju i posledice u poverenju. Ljudi se povuku u svoje krugove, manje slušaju one druge, više veruju „svojima“. I onda se društvo ne deli samo politički, nego i ljudski. Posle svrstavanja ne ostaje samo istorija koju neko napiše, nego i način na koji smo jedni druge gledali dok je trajalo. Da li smo protivnika videli kao čoveka sa drugačijim stavom, ili kao neprijatelja? To je ono što traje najduže.
Ako je, kako je pisao Seneka, problem manje u kratkoći života, a više u tome kako ga trošimo, onda pitanje nije samo ko je bio u pravu, već šta smo jedni drugima uradili dok smo to dokazivali.


Studenti, mladost, svakako pobedjuje, a dananje sudije, policajci i ostali podrzavaoci dela i ika AV. Neka se zamilse sutra kada dodju kod buducih adovkata sudija, doktora, Inspektora,!!!??? Omladina a i internet sve pamti, LUSTRACIJA, RAZALOVANJE, STUDENTI POBEDJUJU!!!
Obavešteni, na SL nema studenata…Što pevao Joca iz Sedmorice mladih “ Ali kofa je bušna, je bušna, je bušna, o majstore moj…“.Podvala i to urnebesna.
Kakva *** od čoveka treba da budeš kao ovaj doktor Pantelić, da *** na ulici kao ***. Čast izuzecima lekarima koji svoju profesiju ne srozaju kao ovaj lik.
Vise je probisveta i vucibatina medju blokaderima nego pravih studenata. Pogledajte slike i videćete 3 studenta, dvadesetak sredjoškolaca i desetak ozbiljnih luzera. Žalosno je što se kriju iza studenata koji su im paravan. Svi u gradu znaju ko je lider blokada Beba. Koju školu je i gde završio, koji radni staž ima i kojoj firmi je radio? Svaka čast pravim studentima, ima ih mnogo koje zanima školovanje i lični razvoj,a ne ulica i divljanje. Politika političarima,deca u škole, divljaci u kavez.
Više je narkomana i psihijatrijskih bolesnika pored direktora bolnice. Narkoman koji radi na Psihijatriji i stoji pored direktora koji ga je suspendovao prošle godine.
Jedna je Srbija , *** je mnogo
Nas doktor vlada je tu kao nestranacka licnost! kao stranacka licnost i kao doktor Jer podrzava predsednika jer ce da okreci dom zdravlja! I oce lekovi da pojeftine! Nas doktor vlada je isao da se bori na mitingu u bici kod sremske mitrovice protiv ovih sto napadaju srbiju! Kao sto je Nas lazar ko ana brnabic nestranacka licnost a radom i pamecu se istakao po postao glavni u stranci za Nasu opstinu tako je i Nas vlada Nas djuro macut.! jos je lepsi od njega! Svaka cast doktore! Kad si ti u radno vreme nasao vreme da branis opstinu na raskrsnici i da radis za pacijente! Dok je takvih ljudi ko sto si ti i lazar Nasa opstina nema zasta da se brine!
Srbija je jedna, samo što će ćaci smradova, koji su za malo koristi spremni da prodaju i oca i majku, uvek biti.
Najbolji su penzioneri pred Gimnazijom. Kad onako trogatelno ćute 16 minuta, svima nemo daju na znanje da je Elvis Presley još uvek živ, mada bahati republikanci tvrde da je umro 16. avgusta 1977.
Kad odete na jedan takav dogadaj i vidite sa jedne strane ljude ucenjene, ko pokisli stoje jer im je neko naredio da tu stoje u sa druge strane vesele, raspolozene, pune nade za promenom.. stanete samk par minuta i sve vam bude jasno.
STUDENTI POBEDJUJU, pozdrav iz Ča
Blokaderi sa vama je zagarantovana propast. Znam vas 30 nemate ni kučeta,ni mačeta. Nikakvu školu ni perspektivu. Ovo vam dobro došlo da lečite komplekse i divljate. Prozvaću svih 30 nrostvarenih zgubidana imenom i prezimenom. Stide ih se porodice,komsije jer su propalice. Oni da nam vode društvo …
Bez vredjanja! Znaju oni da nemaju ni za diplomu da studiraju neki od Nasih fakulteta! Nikad nece oni menadzerisati ni po vlasti ni po preduzecima! Nemoj ti na to da ih podsecas! Nek sami pogledaju kolko ljufi iz Nase opstine se spontano skupilo da im kaze da srbija pobedjuje! I to sve posteni i dosli samo zbog srbije i Nase opstine! Nisu zbog vlastii koju imaju! A blokaderi oce vlast! Znaju oni da do 2012 nista nije postojalo a posle je sve izgradjeno!
Oni koji druge nazivaju ustasama ne zale pogibiju Srba u NS. Zaprepascujuce. Niti ih interesuju ko su ubice. Da se ne otrze kontroli, pa ne procuri vest, njima pobeze i pokojnik sve bure koristeci. Takva politicka bagra mora da se odgaja neko vreme.Ne moze preko noci da nastane. I mora tim lencugama i lopuzama pare ilidruga kriist da se da, i jos da se ne lece, pa da im tudji zivoti nista ne znace.
Ovaj zlikovac je podelio i posvadjso Srbiju. Brata sa bratom, oca i sina. Zlikovac.
Srbija pobedjuje mafiju, kriminal, kradji, korupciju, laž nemoral, tiraniju sami ako STUDENTI i OPOZICIJA ZAJEDNO pobede. Hristos vaskrse radosti moja poštena omladino moja!
Kada dodju blokaderi na vlast, padaće čokolade sa neba. Ništa nećemo morati da radimo, troškovi minimani ,a plate ogromne. Ubedio sam u to sve oko sebe, al nikako sebe…