Svedočenja jednog vremena protiv zaborava

U vremenu kada kultura javnog sećanja gotovo da ne postoji, objavljena je publikacija „Slobodan u svedočenstvima vremena“. Publikacija simboličnog naziva, koja je predstavljena valjevskoj publici, zapravo je priča kroz dokumentaristiku o važnim događajima jednog vremena i čoveku u njima – dr Slobodanu Iliću.

promocija publikacije

promocija publikacije

Kroz 245 svedočenja – delova novinskih tekstova i dokumenata – 74 novinara koji govore o dr Slobodanu Iliću, akteru javnog ekonomskog i političkog života, zapravo su svojevrstan podsetnik na višedecenijska važna ekonomska i politička dešavanja u Valjevu i državi, čulo se na promociji publikacije koja je održana ove nedelje u pivnici „Tchardak“. Publikaciju su priredili novinari Slobodan Ćirić i Darija Ranković.

„Pokušao sam da prikažem deo stručnog puta sa kojim sam ja uvek bio jako zadovoljan i, kad sam se nalazio u nekim političkim okolnostima, nastojao sam da taj stručni aspekt bude na prvom mestu i da bude naglašen. Jako je bitno da se razvija kultura sećanja, koja podrazumeva nešto što je u ovoj zemlji jako loše – nepostojanje odgovornosti i nepodnošenje odgovornosti. Ne može se napraviti ozbiljniji korak, ozbiljnija promena, ako ne dođe do poštovanja i primene odgovornosti zasnovane na činjenicama, ne na tome šta sam ja rekao ili neko drugi, nego na nečemu što kroz jedan dugi period može da se vidi – zašto se i kako ko ponašao“, rekao je dr Ilić.

Slobodan Ćirić, koautor publikacije, govoreći o specifičnostima same publikacije, posebno je naveo činjenicu da je publikacija neuobičajena praksa vidljivosti nečijeg rada.

„Veoma je važno da shvatimo da taj netipičan tip nije glavni junak ove publikacije. On je samo neka vrsta medijuma, neko kroz čiji život i postupanje se prelama stvarnost ove zemlje u poslednje tri–četiri decenije. Glavni junaci ove publikacije smo svi mi, glavni junaci su i vreme i događaji koje smo preživeli“, rekao je Ćirić.

Publikacija omogućava da se kroz novinske tekstove i karijeru, javni život Slobodana Ilića kao privrednika, političara, državnog službenika, profesora i običnog građanina, na različite načine ostvari uvid u sva dešavanja proteklih decenija: privatizaciju (dobre i loše strane, „za istinu bez anestezije“), berzansko poslovanje, transformaciju društvenog kapitala, strane investicije i državne subvencije za investicije (slučaj Dinkić), svetsku ekonomsku krizu i njen uticaj na Srbiju (smanjenje broja ministarstava), poresku politiku, infrastrukturne projekte, restituciju, podelu imovine bivše SFRJ, javne nabavke, javnu svojinu, penzioni sistem, prodaju „Telekoma“, prodaju DDOR „Novi Sad“ itd.

promocija publikacije

promocija publikacije

S druge strane, Darija Ranković navodi da ova publikacija nije pokušaj da se dokaže da je neko bio u pravu, niti da se nostalgično tvrdi da je „pre bilo bolje“.

„Naprotiv. Njena uloga je edukativna i istorijska. Ona nas podseća na greške koje smo činili, na vizije koje su ostale neostvarene i na odluke koje su bile teške, a nekada, nažalost, i pogrešne. Kao što je i zapisano u publikaciji – naš mali tim Valjevaca pošao je od premise da kultura sećanja nije samo posao za istoričare. Ona je preduslov da uopšte možemo da govorimo o odgovornosti u javnom sektoru“, navela je Ranković.

Svako vreme ima svoje aktere – neki će biti zapamćeni na različite načine, a neki pak zaboravljeni. Predstavljena publikacija neminovno podseća da aktivno učešće u vremenu nosi svoje breme odgovornosti.

„Čitava ova publikacija nastala je iz naše slobode da se šalimo i da razmišljamo o nekom vremenu koje će doći i ja čvrsto verujem da će doći do promena. Naravno, voleo bih da to bude što pre, ali ono što me objektivno plaši jeste činjenica da se mnoge stvari posle promena jako brzo zaborave i da posle svakih promena koje smo imali izranjali su neki ljudi koji nisu zasluživali bilo kakvu pažnju niti podršku da rade stvari koje su radili. Zaboravljalo se šta su radili, dobijali su novu šansu da rade isto, pravili smo iste greške. To je ta sloboda koja se nekako izgubila i koju mi, iz raznih razloga, dopuštamo da prolazi mimo nas…“, rekao je Ilić.

Promocija pomenute publikacije neminovno je otvorila brojna pitanja, počev od nas samih i sopstvenog učinka u datom vremenu, ali i pitanje spremnosti da se, bez obzira na efekte, polažu računi onima na čije su živote donete odluke i postupci uticali.

6 comments on “Svedočenja jednog vremena protiv zaborava

  1. Petar

    Dakle, brojne tekstove u lokalnim portalima tipa „Isuse, kak’ sam ja pametan!“ koje niko nije čitao, ni komentarisao, iako su mesecima stajali, sad imamo u jednoj knjizi koju, opet, niko neće čitati. Samo će se partijske kolege fotografisati sa njom i autorom. Baš krasno.

    Reply
  2. Pumpaaaaaj

    Još jedna u nizu kafanskih priča u atmosferi palanačkog fenseraja! Potomci komunista većinom su se izmetnuli u demokrate onda kad je to postalo „in“ i lukrativno. Da su zaista demokrate, poštovali bi parlamentarnu demokratiju i ne bi podržavali blokade, proteste, plenume i zborove, tačnije, sve vidove uličarske (ne samo ulične) borbe za bolje i pravednije društvo. To je taj komunistički gen, praktikuje se o-ruk nazovi politika, umesto primene tekovina višestranačkog sistema u kom se stranke međusobno nadmeću kvalitetom ideja i programa.
    Govornici za astalom se već dugo preporučuju javnosti kao trust (pumpadžijskih) mozgova koji bi da zaobiđu nezaobilazno, tačnije, da važeći demokratski sistem preinače u neposrednu demokratiju.
    Ako se ne varam, dr Ilić je bio državni sekretar u Minstarstvu finansija u vremenima kada je skoro pola miliona građana Srbije ostalo bez posla???
    U ovom tekstu jedino vredi završnica autora. Taj poslednji pasus o „nepoloženim računima“ podrazumeva odgovornost za uništenje domaćeg bankarskog sistema, pljačkaške privatizacije, ukidanje Vojske Srbije, katastrofalnu reformu pravosuđa i bezbroj izgubljenih radnih mesta, što se neće desiti. Umesto toga, ponuđena je „pumpa“ iz neokomunističkog arsenala fensi ideja.

    Reply
    1. mrki

      Jeste, neki komunisti su postali demokrate, a neki pak otisli u cetnike. Dok nam svi cetnici mahomo odose u staljiniste. Na kraju se ispostavilo da su i cetnici i komunisti, jedna te ista g***, i uvek su na kremaljskoj uzici. Te nam ne trebaju ni jedni ni drugi.
      Ne lazite ljude za tih pola miliona nezaposlenih, ti ljudi su ostali bez posla bar 5-10 godina ranije, dok su socijalisti (i radikali vedrili i oblacili), samo im niko to nije rekao. Sve te drzavne firme su sahranjene daleko pre privatizacije, gomila tih ljudi nije ni isla na posao, ni primala platu, niti su ista radili u tim firmama. Al je iskoriscena prilika da se nove vlasti optuze za taj sunovrat i rasulo koje su nasledili. U Valjevu nisi mogao naci nikakav posao od 1989′- 2005′, dok nisu dosli Gorenje i Carapana.
      Ko i danas sto je nemoguce u ovom Valjevu naci bilo kakav posao, dok se naprednjacka propagandna masinerija hvalise kako su uposlili narod.
      Pobeze vam sav narod iz Srbije, od tog vaseg blagostanja.

      Reply
  3. џамогладија

    Биће да је ово неко лажно сведочење. Одужило се време откад су изгубили власт па да подсете на лепе дане пропасти.

    Reply
  4. naprednjak

    Evidentno da nekuma smeta istina,. Dokumentovana, empirijski prikazana. Zato se i kriju iz laži, etiketiranja , a ne iza istine.
    Istina će pobediti .
    A vi gde če te tada biti?

    Reply
  5. Zaborav

    Zabovljrno je prebijanje Bogoljuba Arsenijević a Makija koga je prebijanje koštalo života, da je to prebijanje rešeno ni ovoga prebijanja danas ne bi bilo a Srbi ko Srbi pamte ko kokoške samo jedan dan, ns žalost

    Reply

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *