Tranzicija bez kraja: Valjevo i upravljač puta

Grad Valjevo je već devet godina u periodu tranzicije vezane za upravljača puta. Od gašenja Direkcije za urbanizam i infrastrukturu grad nikada nije formalno preuzeo ovu ulogu na sebe. Grad radi ulice, održava puteve, država to toleriše.

Valjevo i upravljač puta

Valjevo i upravljač puta

Grad Valjevo mora po zakonu da ima upravljača puta — bilo kao javno preduzeće ili u okviru gradske uprave. Ako to nije formalno uređeno odlukom Skupštine, grad je van zakonskih okvira. Privremeno gradska uprava može obavljati te poslove, ali i to mora biti pravno verifikovano, tvrdi zakon.
Privremena uloga upravljača je u ovom trenutku u trajanju od devet godina, a grad se, shodno postupanju, ponaša kao faktički, ali ne i de jure upravljač puta.

Upravljač puta obavlja sledeće poslove:
• planira, projektuje, gradi, rekonstruiše, održava i štiti puteve;
• izdaje uslove i saglasnosti za priključenje na put;
• vodi evidenciju o putevima;
• postavlja i održava saobraćajnu signalizaciju;
• obezbeđuje bezbednost saobraćaja na putevima.

Bez imenovanog upravljača, nema pravnog subjekta koji može zakonito:
• potpisivati ugovore o održavanju puteva,
• izdavati saglasnosti za priključke,
• voditi evidenciju o mreži puteva.

Član 14 – Privremeno obavljanje poslova
Ako nije imenovan upravljač puta, poslove upravljača privremeno obavlja organ nadležan za poslove komunalne delatnosti (u praksi – gradska uprava, odeljenje za građevinsko zemljište ili infrastrukturu). Međutim, za to mora postojati odluka Skupštine grada kojom se potvrđuje da gradska uprava preuzima te poslove dok se ne osnuje javno preduzeće.

I takva mogućnost je 2022. i najavljivana. Grad je tada izneo predlog da će u narednom periodu osnovati javno preduzeće, što je, kako je tada rečeno, najbolje rešenje situacije, ili pak tu ulogu dodeliti nekom od postojećih javnih preduzeća.
To se nije dogodilo.

Za osnivanje novog javnog preduzeća sa ovom ulogom neophodno je da ono poseduje određene alate, odnosno neku vrstu mehanizacije, što bi značilo ulaganje grada. Slično ulaganje moglo bi se desiti i kada bi postojeće preduzeće bilo nadograđeno ovom obavezom.
Dok se po ovom pitanju ništa ne dešava, ne treba zaboraviti da je grad Valjevo imao dve šanse da kupi svojevremeno preduzeće „Valjevo put“, koje je raspolagalo i mehanizacijom i kadrovima za obavljanje ove vrste poslova.

Nije isključeno da su mnogi i zaboravili, ali pomenuto preduzeće je u maju 2007. godine kupila firma „Betonut“ iz Temišvara. Zbog neispunjavanja ugovornih obaveza preuzetih prilikom kupovine, u maju 2012. taj ugovor je raskinut. Usledili su štrajkovi zaposlenih i potraživanja dugovanja, a preduzeće je uvedeno u stečaj 2015. godine.
Bila je to prva prilika da grad obezbedi javno preduzeće koje ne samo da može biti upravljač puta, već i izvršilac radova koji se traže. Iako se o tome čak govorilo na jednoj od tadašnjih sednica Skupštine, to se nije dogodilo jer grad nije bio spreman na kreditno zaduženje po ovom pitanju.

Druga mogućnost postojala je 25. maja 2021. godine, kada je „Valjevo put“ u stečaju kupila valjevska kompanija „Publik doo“ za 52,7 miliona dinara. Grad Valjevo ni tada nije bio jedan od zainteresovanih kupaca. Da li je grad te godine imao u budžetu taj novac? Vrlo moguće da jeste, jer su iznosi nekih subvencija prema javnim preduzećima bili približni.

Propuštene šanse, kao i prosuto mleko, nešto su što ne može da se promeni, ali da li situacija sa upravljačem puta može? Sasvim sigurno.
Česta slika koju viđamo jeste prekopavanje ulica od strane različitih pružalaca usluga. U svakom slučaju, oni traže saglasnost od grada, a grad nije upravljač puta. Šta je najverovatniji scenario po kom ovo stanje funkcioniše?
Grad se vrlo moguće poziva na Zakon o komunalnim delatnostima i Odluku o uređenju javnih površina Grada Valjeva, ali nikako ne može na Zakon o javnim putevima, jer bi po njemu saglasnost morao izdati upravljač (ko formalno ne postoji).

Do tada, tužbe za nastalu štetu građani mogu podnositi na adresu Grada, ili Grada i solidarno izvođača radova. Sudovi su do sada u Srbiji u sličnim situacijama uglavnom presuđivali u korist građana. Ukoliko je došlo do teških povreda ili lomova, cela priča prelazi na polje krivične odgovornosti za odgovorna lica.
Kako god, od de facto do de jure prolaze godine i ne znamo koliko će ih još proći. Ovako sagledano, stanje stvari vraća nas na početak i priču o tranziciji koja to više i nije jer tranzicija znači kretanje , a Valjevo je stabilno i statično u sivoj zoni zakona.

 

4 comments on “Tranzicija bez kraja: Valjevo i upravljač puta

  1. Predrag Savić

    Mudra valjevska SNS vlast pronašla je način da neke svoje zaslužne članove nagradi oslobadjanjem od naknade za vanredni prevoz koju po zakonu naplaćuje upravljač putevima i čija je svrha da održava lokalne i nekategorisane puteve, doslovno uništene teškim teretnim vozilima kojima se iz Valjeva izvlače kamen, ruda ili drvo.
    Odbornici Lokalnog fronta u više navrata su podnosili predlog da se odredi upravljač puteva i započne naplata naknade. Prvi takav predlog podnet je 27.avgusta 2017.godine tadašnjem gradonačelniku, a sadašnjem predsedniku Skupštine; posle poslednjeg formiranje preduzeća koje bi upravljalo putevima najavio je pre dve godine sada bivši načelnik Gradske uprave.
    Uostalom, zašto bi lokalni i nekategorisani putevi bili redovno održavani? Mnogo je bolje (i jefinije) malo ih prikrpiti svake četvrte godine pred izbore, pa opet sve ispočetka…

    Reply
  2. istina

    Eto dokaza da nema intelektualnog kapaciteta da se vodi jedan grad, jedna država…
    Kada u gradu imate ekonomski jače firme od grada da kupe Valjevo put… Tako je i u državi celoj. Nekoliko privatnih kompanija rasapolaže sa 95% kapitala i tako se država gasi…
    Bruka i sramota koliko je sve razoreno, sve institucije i infrastruktura. Sve zaostalo, nema razvoja u pogledu nauke, školstva, medicine, inovativnih lečenja, pijaće vode, kanalizacije, lokalnih puteva…
    Najveća bruka oko NISA. Pogrešna politika nas dovodi ponovo do sankcija. Svakog dana slušamo lažne informacije, prodaja z 4 dan, pa zahtev od SAD da produže licencu, pa Rusima 50 dana, pa platićemo najviše dok preko polovine građana živi na bezvrednom minimalcu.
    I šta sad ko ima da kaže ovde da nije istina.

    Reply

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *