Nije dan Božića što je nekad bio

„Ja sam od moje kuće do Jadra u šest kafića/kafana videla nešto što nikada nisam iskusila: navijačko pijano urlanje, svađe na ivici tuče ispred lokala, vršenje male nužde na zid susedne kuće, bacanje staklenih flaša na kolovoz preko puta Hale. Taj manir slavljenja Božića meni dodatno pojačava lično ubeđenje da kao društvo srljamo u bezdno“, napisala je sugradjanka J.R. u poruci Vamediji otvorivši pitanje da li je i obeležavanje Božića kao što je nekad bilo?

Sve se promenilo, najpre od vremenskih prilika i činjenice da za Božić sve redje imamo sneg, temperature se poslednjih godina uglavnom kreću iznad 10 stepeni. Ove godine bilo je kiše.

Oduvek je neko nepisano pravilo bilo da se  nakon jutarnjeg doručka u krugu porodice izadje u šetnju , sretnu dragi ljudi  i uz obavezno „Hristos se rodi“ razgovor nastavi uz kafu ili čaj. Ove godine kiša nije pogodovala šetnji, ali su zato ugostiteljski objekti bili prepuni pa se tražilo i mesto više.

Novi, mladi ljudi, u Valjevu, već godinama praktikuju odlazak na Božićnu žurku koja počinje u popodnevnim časovima. Nije retkost da za ovaj oblik proslave Božića, mesto u kafani mora biti rezervisano. U duhu slavlja, žurke znaju i da potraju dugo u noć, a alkohol se toči nemilice.

I to je ono što jeste naša realnost. Ono što je takodje činjenica, jeste i da se na samim žurkama ne veličaju vrednosti koje sobom nosi obeležavanje najvećeg hrišćanskog praznika. Božić postaje tek povod za proslavu bez mnogo ulaženja u samo značenje.

Na Badnje veče ispred crkava i Hrama u Valjevu tradicionalno se okuplja zaista veliki broj gradjana . Na večernje i potom paljenje badnjaka dolaze i stari i mladi.  Poruke koje se tada upućuju jesu u duhu pravoslavlja, ljubav, dobrota, pažnja, saosećanje, sabornost srpskog naroda, posvećenost veri.  Koliko onda proslave narednog dana zaista korespondiraju sa prethodnom večeri?

Ne treba zaboraviti da mladi ljudi sobom nose ono što su naučeni, a sasvim prirodno njihovim godinama jeste pomeranje granica i istraživanje do koje mere te granice mogu biti pomerene. Sudeći po činjenicama koje je i naša sugradjanka iznela , granice gotovo da ne postoje.

Božić je jedan dan u godini. Ako svih ostalih dana naša deca slušaju govor mržnje počev od onog :“Odkud komšiji?“ preko „Naš je ili nije naš“, do „Moje dete ima ajfon 15“, sve potpomognuto kreiranjem „mainstream scene“ od strane medija gde su lažne vesti postale normalnost, društvenih mreža koje obiluju nasiljem, fotografije i stavovi  kojima se propagiraju neke druge vrednosti gde teško da obilje slika pečenice i česnice za Božić mogu promeniti gorak ukus koji pregladanje stranica ostavlja svakog dana , da li je onda ono što vidimo za Božić, način ponašanja, koji bi mogli kritikovati, samo jednostavna posledica nas?

Ako nam deca u prvom razredu nauče šta je „tatin sin“, ako u petom dete već sanja da mora imati bar „Moon shoe“ koji je sada već retro, ako u prvoj srednje izgovaraju pretnje, ako u drugom srednje već znaju da mrze, da li su oni kreirali takav svet?

Teško, pre će biti da smo mi ti koji smo propustili godine i decenije , mi smo ti koji smo ih naučili svemu što znaju.

Trendovi će se uvek menjati. Sve je manje i sve će ih biti manje, Valjevaca koji pamte korzo, vreme kafića „Telefon“ i vrednosti tih vremena. Ali kako smo došli do toga da  oni koji pamte  crtane filmove na nedeljnom matineu u Centralu, sportsku limunadu kod Mefija na mostu, perecu i lepinju sa čajnom za ekskurziju, plave školske kecelje, borosane i patofne, TDK kasete,  čija deca danas na pomenut način proslavljaju Božić, svoju decu uče nekim novim vrednostima, nije pitanje za mlade, već za aktere tih vremena.

Da li smo mi koji sada kreiramo svet valjevske dece, pod uticajem gradjanskog rata, hiper inflacije, vremena zvanog „Vidimo se u čitulji“, štrajkova, protesta, revolucija , legalizovabih pljački i zakonski dozvoljenog mita, najpre iskvarili sebe , a potom nismo znali da bolja i lepša poimanja sveta prenesemo deci?

Mnogo je Božića prošlo, mnogo ih je tek ispred mladih Valjevaca i ništa se u Božićnim porukama neće promeniti, ali da li će biti primenljive to nije do dece, a ni Božića već do nas. Ako oni sada uriniraju po zidovima kuća, tuku se ispred lokala i mi to osudjujemo, možemo li da prihvatimo da dok gledamo njih vidimo nas? Nas, koji zatvaramo oči i okrećemo glavu misleći, poput male dece, da ako mi ne vidimo problem ni on ne vidi nas.

Promene u životnim filozofijama su prirodan deo ljudskog iskustva. Ljudi se razvijaju, uče, prilagođavaju i evoluiraju tokom života. Najvažnije u svemu jeste da za promene na bolje nikada nije kasno. Promena uvek mora početi od nečeg, može li od nas?

 

 

13 comments on “Nije dan Božića što je nekad bio

  1. Dragan

    pusti te decu da se zabavljaju bar taj jedan dan i da proslave rodjenje hrista kako dolikuje. nije vam smetalo kad su ovi studenti iz opozicije hteli da ruse ustavni poredak presednika vucica a smeta vam sto neko malo vise popije i proveseli se

    Reply
    1. Pjerili

      Poštovani Dragane,
      Prikloni se sistemu vrednosti,nauči manire dobrog ponašanja… nemoj se javno brukati za apanažu ako dobijaš. Objavljen prilog ukazuje šta nije dobro činiti i da nije teško biti fin,samo treba uočiti šta je to loše a šta dobro. G-din Dragane zalutao si u oblast ne kulture, preispitaj se šta sebi radiš. Želim ti svako dobro i da u budućnosti budeš osoba za primer…

      Reply
    2. Kinez

      Bas dolicno proslavljaju… Ne smeta ti sto taj tvoj krsi ustav na svakdnevnom nivou tokom cele godine, to ti je ok,a?!
      Ajde bre u kucicu i i glabaj parizer !

      Reply
    3. Valjevka

      pa zapravo, ne dolikuje.
      u molitvi se kaže „i u MIRU Gospodu se pomolimo“, ovo što se dešava za vreme praznika, sve je samo ne mir i skromnost i duhovna radost.
      ovo je najobičnije bahanalisanje, potpuno neprimereno.

      Reply
  2. Brdjanac

    Prvo i prvo, danasnja omladina uopste nisu vise Srbi. Srbi kao narod su se izgubili i nestali, i danasnji tinejdzer nema nista zajednicko sa tinejdzerom od pre 100 godina. Gotovo je. Prsli smo na svim frontovima. A i popovi imaju neki cudan fetis da voze Audije……Znaci svaka institucija je trula. Gotovo. Kraj.

    Reply
  3. Miloš

    Odgovor na pitanja iz teksta se sam javio. Dragan nije uspeo ni da shvati pročitano i piše o „doličnom“ proslavljanju Božića, a zatim nastavlja o politici.
    Opšte dobro i napredak, šta to beše?

    Reply
  4. Лазар

    какав бре Божић,већини ваљевчана није до Божића већ до граје,до урнебесна.
    дођу понекад испред храма што би рекли,те нако да их виде.
    па до јуче је та већина била против Бога и једини Бог њима и њиховој деци је био Тито.
    у време када нас је било у малој цркви шака јада,једва да напунимо цркву,ови други су нас исмејавати.
    па је дошло време да се верује у Слобу па ај мало и у Бога,као фол.
    чуди ме да не организују оргије за велики Петак.
    они нису криви,таква им је душа.
    прљава,гадна,

    Reply
  5. Milivoje

    Smetalo mo je ja kada su studenti rušili našeg predsednika Vučića i ustavni poredak,zato su bili uhapšeni sa razlogom

    Reply
  6. Srboljub

    Boze svasta. U stvari komentari daju odgovor na pitanje. Nije to vise onaj svet kog ste znali I pominjete. I ko sto rekose Dragan I Milivoje, neki studenti tamo ruse Ustavni Poredak, ne shvatajuci da je taj poredak samo jedna zaostala razvalina prava, morala I principa funkcionisanja Ustavne Republike. Tako Dragan I Milivoje vide I Bozicno prangijanje, nedolicno ponasanje te opste urusavanje morala I drustvenih vrednosti.

    Reply
  7. Istina

    Драги моји, ово је све истина и ту има много коментара кој могу да се исписују…
    Али једно је чињеница, није то само случају Ваљеву, тако је у целој Србији. Србија је посрнула већ одавно. Изгубљен је систем вредности, систем норми…
    Превелика социјална разлика је изјела нормално друштво.
    Што с етиче начина прославе Божића, ту је најодговорнији врх СПЦ, ако га уопште има, јер мислим да се сјединила црква и држава као никад до сада. Пукао систем у држави= пукао систем у цркви. Ми смо друштво које одавно бауља, губи идентитет… Није киша препрека за шетње, то су само изговори. Ложење кубика дрва и испаљивање онолике количине експлозива је ненормална ствар.
    Немојте кривити само младе. Ми смо криви који смо све то омогућили, ми који деценијама незнамо да направимо државу, да изаберемо власт која ће радити у интересу друштва, ми који смо легализовали мито, крађу, убиства, ми који смо постали похлепни и саможљиви и незајажљиви…
    Наде има, што рече један студент: „Хајде бар за 10 година да личимо на Словенију““…
    Ми смо брука и црна рупа за Европу, али нико нам није крив састране, него ми сами.
    Ви ботови наставите да будете срећни са јефтиним паризером трујте се са најзагађенијим ваздухом у свету, фекалијама, смећем…
    Омладино пакујте кофере, а ја сам већ отишао.

    Reply
  8. Анонимни

    Правилно се пише пантофле, а не патофне. Ако не верујеш – провери. Ја сам то учинио давних дана када су ме ове ствари интересовале.

    Reply

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.