Valis bez plasmana u jadransku elitu

Svojevrsno vaterpolo čudo koje se desilo u prvoj utakmici sa Solarisom, i kapital od tri gola prednosti nisu bili dovoljni da Valis uđe među 12 najboljih ekipa sa prostora Jugoslavije.

Solaris je slavio pobedu od 12:8, taman koliko mu je bilo potrebno da ostane u jadranskoj eliti, gde mu je po svim parametrima i mesto.

Šibenčani su osnovani 1924. godine, zatvoren bazen imaju od 1972. godine, a tu su i otvoreni bazen, ali i Jadransko more, na koje su Valjevci stigli ne respektujući surovu realnost da igraju ispod balona, i da po uslovima koje imaju čudo predstavlja sama činjenica da se bore za mesto među najboljima.

Srce je bilo glavni adut „vidri“, i malo je nedostajalo da ono odnese prevagu nad punom dvoranom, nad tradicijom, iskustvom i svim ostalim faktorima, koji su išli u prilog domaćinu.

U te faktore moraju se ubrojati i deljenje sudijske pravde, na koje je nemoguće bilo uticati, ali i sreća, koja iz nekih razloga nije želela da se stavi u službu Valjevaca.

Domaćin je, kao i u Valjevu, poveo 2:0.

Aleksandar Radanović je smanjio na 2:1, a Baucalo u narednom napadu pogađa prečku, pa umesto izjednačenja Jerko Penava, treći strelac Premijer lige u ovoj sezoni, postiže svoj drugi gol i vraća domaćinu plus dva (3:1).

Sada Obradović pogađa prečku za Valis, a Kreković to kažnjava novim golom za 4:1 i anuliranje prednosti iz prvog meča.

Valjevci imaju srce, veliko srce, koje se nije mirilo sa razvojem dešavanja u bazenu. Konačno, u napadu sa dva igrača više Šofranac smanjuje na 4:2, i to je bio epilog prve četvrtine.

Dolazi do naleta Valisa, koji preuzima igru, ne realizuje dva napada za smanjenje zaostatka, odbrana je čvrsta i ne popušta, pa sjajni Nikolov koristi proigravanje i sa pozicije sidraša Valjevcima golom uliva dodatnu energiju.

Igra Valis u tim trenucima onako kako je to činio u Valjevu.

Baucalo iz velike udaljenosti pronalazi nebranjeni deo i na semaforu je 4:4.

Raduje se osmoro navijača, okruženih domaćom publikom, koja nijednim gestom to ne osporava. Verovatno ni njima nije bilo jasno ponašanje ove „družine prstena“, ali Dalmatinci su pokazali poštovanje prema rivalu, iako su znali da iz ovog duela samo jedan klub mora izaći kao pobednik. A po svemu prikazanom vaga pravde je trebalo da ostane neopredeljena.

Solaris je morao ponovo da stvara razliku potrebnu za ostanak u Premijer ligi, i do poluvremena uspeva da povede 5:4.

Rezultat potpuno prihvatljiv za Valis, a potrebno je izdržati još 16 minuta.

I počinje kobna treća četvrtina, ne toliko po igri Šibenčana, koliko u odluci Fortune da ona bude ta koja će rešiti meč.

Obradović pogađa stativu, Baucalo lobom gađa prečku, a na istom mestu završava i šut Ace Kovačevića.

I šta reći u tom trenutku? Samopouzdanje prelazi na stranu iskusnije ekipe, a na sve se nadovezuje i nerealizovan napad sa igračem više.

Solaris postiže jedan, drugi, pa i treći gol, za velikih 8:4, prednost od četiri gola, potrebnu za konačan trijumf.

Šofranac je u ovom kvartalu dobio i treće isključenje, čime je za njega utakmica završena, a sudijski par kod osmog gola Šibenčana pravi previd toliki da umesto lopte za Valjevce, direktno omogućava domaćinu da postigne pogodak.

Ostalo je još osam minuta igre i nade, ali odmah na početku poslednjeg perioda Nikola Bursać dobija treće isključenje. I za njega je utakmica završena.

Tada dolazi do jedine nemile scene na utakmici, a kumovao joj je delegat, koji zahteva da Šofranac i Bursać napuste igralište, odnosno prostor u neposrednom okruženju bazena, što ova dvojica odbijaju da učine. Mora se reći, s punim pravom, jer je na utakmici u Valjevu, igrač Solarisa sa tri isključenja, mirno uzeo stolicu i seo uz bazen, da odgleda meč do kraja, ali i da drži pridiku sudijama.

Traje prekid, publika glasno negoduje, i onda igrači Valisa dolaze na tribinu, kod osmorice Valjevaca. Neko iz publike, iritiran ponašanjem „vidri“, psuje majku Nikoli Bursaću, a njemu ne treba mnogo. Njegov prezimenjak Nikoletina, junak Ćopićevog pera, za ovog momka je miran tip. Dolazi do varnica, ali ne i do požara. Razum je prevladao.

U bazenu Solaris uvećava kapital – 9:4, i izgleda da je sve gotovo, jer „nema više vremena za bilo što“.

Čekajte…

Radanović!

9:5! Još nedovoljno za čudo.

Ubrzo je 10:5.

Ponovo je sve gotovo.

Spiker opet izgovara: „Radanović“! 10:6 je na semaforu.

Pravo niotkuda Valisov omladinac Stefan Arsenović trese mrežu Šibenčana za 10:7 i otpisani Valjevci, bez dva bitna igrača imaju aktivan rezultat koji vodi meč u peterce!

„Ljudi moji, je li to moguće? Šta je ovo? Ludnica“! Ali samo za, sada već desetoricu na tribinama.

Tada, taj kao torpedo brzi Noa Burburan, koji je četiri puta uzeo loptu na početku četvrtina, povećava rezultat na 11:7, no, ponovo se javlja glas legendarnog Mladena Delića:

„Radanović“! 11:8!

„Plavi“ su opet u igri!

Ali, bajka prestaje pogotkom Solarisa za 12:8.

Imao je Valis još dva napada, od kojih jedan sa igračem više, ali talasi su utihnuli i more se predalo suncu, za kraj epske bitke i ostanak Šibenčana na Jadranskom moru.

Ruku na srce, bilo bi i glupo da Šibenik ostane bez mora, mada ne bi bilo nepošteno da je podnevlje gde „čun baci Noje“ nagrađeno za svoje veliko i hrabro srce!

Ostaće negde evidentirano i da su četiri noseća asa „vidri“: Obradović, Kovačević, Baucalo i Bursać šutirali zbirno 17:1, i da ovo nije bilo najbolje izdanje Sakovićevih momaka, ali i da su domaći samo jednom u toku utakmice pogodili stativu.

Na kraju sportski pozdrav rivala na tribinama i u bazenu, uz konstataciju da su oba takmaca zaslužila počasti.

Solaris ostaje u Premijer ligi, Valis u A1, tako da smo svi na Jadranu, samo nam se razlikuju hoteli.

Bravo, „vidre“! Gore glave! Do novih sportskih čuda.

VK Valis

 

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.