Vojislav Andrić Madjar: Obrazovani ljudi donose pozitivne promene

Dobitnik Vukove nagrade, Valjevac, Vojislav Andrić Madjar u intervjuu povodom nagrade navodi i da bi voleo da vidi dogradjenu Gimnaziju, ulaganje u prosvetu, vrednovanje obrazovanja. „Negovanje istinskih vrednosti, iskorenjivanje nekog čudnog zla koje se uvuklo u pojedine ljude, argumentovanu osudu svih negativnih pojava, eliminaciju „idola“  sumnjivih kvaliteta (iz sveta kriminala, nekulture, nepoželjne estrade …),“ naveo je Andrić kao očekivanu promenu.

– Najpre, šta lično za Vas, a verujem i za sve matematičare, znači Vukova nagrada i na šta ste posebno ponosni za sve ove godine karijere?

Za mene lično Vukova nagrada predstavlja priznanje za skoro pola veka vrednog i verujem plodonosnog rada u oblastima obrazovanja, kulture, nauke, sporta … I zato nagradu ne doživljavam isključivo kao rezultat angažovanja na planu rada sa za matematiku obdarenim učenicima, stručno.metodičkom obrazovanju učitelja, nastavnika i profesora matematike i unapređiavnju nastave matematike. Mislim da bi se takvim pristupom poništio važan deo mog života generalno posvećen obrazovanju, a naročito vaspitanju mladih ljudi i angažmana vezanog za Valjevsku gimnaziju, Abrašević, Istraživačku stanicu Petnica, Modernu galeiju, rukometni sport. Siguran sam da je nagrada i priznanje za moje mnogobrojne učenike, kolege i saradnike (a mnogi od njih nisu matematičari) bez čije pomoći ne bi bilo moguće realizovati dosta vrednih i značajnih aktivnosti koje su me i preporučile za ovu vrednu nagradu.

– Gde su u ovom trenutku na mapi sveta i Evrope naši matematičari, đaci i studenti?

Ako bih na ovo pitanje odgovarao analizirajući rezultate naših naboljih učenika na međunarodnim matematičkim i informatičkim olipijadama i uzimajući u obzir neveliki broj stanovnika Srbije, onda bi se naša zemlja kotirala dosta visoko (verovatno među prvih 10-15 u svetu, a među tri u Evropi). Ako bih analizirao rezultate šire populacije učenika na međunarodnim testiranjima funkcionalnih matematičkih postignuća (Pisa, Tims …), onda ne bih smeo da se zakunem u značajna ostvarenja.

– A šta nas čeka? Jer, porazni su podaci koliko malo studenata upisuje profesorske smerove, među njima i matematiku? Zašto je to tako?

Naš narod lepo kaže: “Kakva setva, takva i žetva”. Čini mi se da smo kao država i društvo zanemarili obrazovanje, a naročito vaspitanje. Materijalni i društveni položaj prosvetnih radnika je takav da najbolji maturanti od nastavničkih fakulteta, već godinama, beže glavom bez obzira. Negativna selekcija kadrova u prosveti je odavno prisutna. Oni koji su sposobni da završe dosta teške matematičke fakultete, fakultete za fiziku, informatiku … (a deficitarnih nastavničkih struka ima još) opredeljuju su za rad u ne samo plaćenijim strukama, već i za manje stresne profesije, svesni činjenice da su prosvetni radnici na vetrometini i čestom iživljavanju učenika, roditelja i javnosti uopšte, koja je autoritet kolega umanjila do ponižavajućeg nivoa.

– Šta i kako menjati u nastavi, kako matematiku učiniti privlačnijom i prijemčivijom jer zna se da bez nje nema ni logike ni analitike?

Obezbediti adekvatan nastavni kadar koji je osposobljen da deci približi i popularizuje matematiku i pokaže svu njenu lepotu i dobrotu (primenljivost). Ljude koji će razvijati logičko-kombinatorne sposobnosti dece i upućivati decu da misle svojom glavom (a ne, u mnogim slučajevima, nemoćnom memorijom svojih mobilnih telefona), koji će ih naučiti da rešavaju probleme i da donose validne odluke. Decu matematiku ne mogu naučiti oni koji je i sami ne znaju i ne vole, a pogotovu ne oni koji od nje prave bauka i ne shvataju njen značaj za dosadašnji i budući razvoj civilizacije.

Tržište rada ima svoja pravila i upućuje na pozitivnu motivaciju kadrova koji su nam neophodni, a kojih nema. Ako državi nedostaju šoferi, građevinski radnici, varioci … onda se materijalnom stimulacijom taj problem brzo reši. Ako uvažene profesije poput lekara, policajaca, oficira … imaju određene beneficije kod rešavanja stambenog pitanja, zašto to ne bi imali i prosvetni radnici? Nekada su postojali deficitarni dodaci, koje sada smatraju kao vid diskriminacije. Ja to ne vidim kao problem, jer svako može da bira između ove i one struke.
I još nešto jako važno, a to je da se vrednovanje rezultata učenika u obrazovnm sistemu zasniva na istini o stvarnim radnim i obrazovnim rezultatima učenika. Treba da prestanemo da se lažemo. Roditelji po svaku cenu žele pozitivne ocene (od dvojki do Vukovih diploma). Nastavnici između stalnih pritisaka, izmicanja stolica i drugih vrsta poniženja, problem rešavaju najčešće tako što bezbolno pišu željene ocene. Prosvetne vlasti, najviše krive za takvo stanje, nas uveravaju da je sve u savršenom redu smešnim završnim ispitima, u kojima mnogi proporcinalno svojim interesima lažiraju i zavaravaju i sebe i društvo. Kada bi Pisa testiranje uticalo na upis naših učenika  u srednje škole i na fakultete Srbija bi po tome bila među prve tri na svetu, a ne na „zavidnom“ 45 mestu.  Možda je rešenje da se dosadašnji sistem evidentnog propuštanja dece bez ikakvog znanja i rada, bez nedovoljnih ocena i ponavljanja, zameni nešto istinitijim u kome će završna ocene biti; završio razred sa … uspehom ili završio razred bez uspeha. Učenici bez uspeha bi bili dovoljan signal i roditeljima i društvu, šta činiti kako bi se njihov broj suštinski, a ne formalno smanjio (jer mi smo odavno ostvarili ideal „škole bez ponavljača“, ali samo u formalnom smislu).

– Koju pozitivnu promenu u domaćem obrazovnom programu biste lično voleli prvo da vidite?

Pojedinačno, voleo bih da Valjevska gimnazija dobije, ono što joj kao nagrada za više od 150 godina uspešne obrazovne i kulturne misije pripada – sve prostorne uslove i opremu za funkcionalan jednosmenski rad, U dograđenoj varijanti ili u dve zgrade (nije svejedno, ali bi rešilo problem).

Generalno, nijedna pojedinačna odluka neće moći da promeni ne baš dobru situaciju u našem obrazovanju, jer su stvari uzročno-posledično povezane. Već sam pomenuo da treba ulagati u nastavni kadar, posebno budući, koji će svojim sposobnostima, multidisciplinarnim znanjem, ljubavlju prema deci i profesiji, preko svojih učenika sigurno pokrenuti društvo napred. Ti pažljivo birani i vrhunski obrazovani mladi ljudi će učiniti da Srbija postane zemlja optimizma, entuzijazma, humanizma, zaštite prirode – zemlja znanja i lepog vaspitanja iz koje ljudi neće odlaziti, već će se u nju vraćati. Veća ulaganja u obrazovni sistem su za to samo potreban, ali ne i dovoljan uslov, jer opredeljenje za znanje i vaspitanje podrazumeva i povoljnu društvenu klimu – negovanje istinskih vrednosti, iskorenjivanje nekog čudnog zla koje se uvuklo u pojedine ljude, argumentovanu osudu svih negativnih pojava, eliminaciju „idola“  sumnjivih kvaliteta (iz sveta kriminala, nekulture, nepoželjne estrade …), predmost stručnim u odnosu na poslušne, suštinsku kompetentnost onih koji po medijima (i generalno u javnosti) često iskazuju neargumentovane i netačne podatke, manipulišu ljudskim neznanjem i neobrazovanjem i bave se sopstvenim marketingom (najčešće bez pokrića).
Moja nauka, koja se u velikoj meri bavi dokazivanjem tvrđenja, najčešće u dokazu koristi tri tačna (istinita) argumenta. Voleo bih kada bi i građani Srbije za svoje izjave, odluke, poteze … imali bar dva valjana argumenta.

Vojislav V. Andrić je rođen 1953. godine u Valjevu  gde je zavrršio I osnovnu I srednju školu.

Diplomirao je na Prirodno matematičkom fakultetu u Beogradu 1976. godine. Magistrirao je 2001. godine, 2006. odbranio doktorsku disertaciju. Najveći deo svoje profesionalne karijere od 1975. do 2018. godine (sa izvesnim prekidima) realizovao je kao profesor i direktor Valjevske gimnazije. Obavljao je druge značajne peofesionalne i volonterske funkcije: u dva navrata predsednik Zajednice gimnazije Republike Srbije; narodni poslanik, potpredsednik Narodne skupštine Republike Srbije, ministar za sport SRJ; jedan od utemeljivača i predsednik UO Istraživačke stanice Petnice; član Nacionalnog prosvetnog saveta, predsednik KUD „Abrašević“ Valjevo, predsednik UO Moderne galerije Valjevo…

Od 1978. godine aktivno učestvuje u radu Društva matematičara.

foto: privatna arhiva/fejsbuk

10 comments on “Vojislav Andrić Madjar: Obrazovani ljudi donose pozitivne promene

  1. Predrag Savić

    Poznavao sam nekoliko ministara prosvete, jedini čiji cilj je bio da od škole napravi školu umro je pre mnogo godina. Upravo njega je zamenila žena sa ciljem da izbaci Darvina iz školskih programa. Svaki posle nje bivao je sve gori i gori…

    Reply
  2. Valjevac

    Učite deco školu da Vas vode pomoćni treneri Pasulji Ćuskiinice Klomberi i koje kakvi diletanti i poli5ičke smrdibube.

    Reply
  3. Istina

    Каква бре школа и наука. Сигурна власт се заснива на полицији и специјалцима… Идите у специјалце и тамо ћете са продуженим радом имати 300.000 динара плату, станове и све што треба да не мрдате нигде из земље како не би видели нормалан живот у нормалним државама.
    Воја је јединствен и свака му част на свему, али народ је крив за све што нам се догађа.

    Reply
  4. Dekan

    Naravno pogotovo ovi sa kupljenim diplomama ili sa univerziteta u Valjevu Oksforf,a gde je doktorirao u kom gradu i na kom univerzitetu Vojislav Andrić,to se nekako preecutkuje kao i doktorat Mihaila Jokića

    Reply
    1. Tanja

      Magistrirao je i doktorirao na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu.

      Reply
  5. Dragan

    bravo za madjara. posle mnogo godina politicke karijere konacno je shvatio da samo sns gradjanima nudi buducnost

    Reply
  6. Pomak

    Najviše pomaka je bilo od školovanih ljudi dok je bio podpredsednik skupštine Srbije,sve ratove je izgubio i dok je bio aktivni političar

    Reply
  7. Voja i Voja

    Postoje dvojica Vojislava Andrića Mađara. Jedan je sjajni profesor i legendarni direktor Valjevske gimnazije kojem su mnoge generacije đaka ove škole zahvalne na svemu što je za školu i za njih same učinio. Ulagao je ogromnu energiju i trud da Valjevsku gimnaziju uzdigne na visok nivo i da omogući profesorima i đacima odlične uslove za rad i u godinama koje nisu bile nimalo lepe ni lake. Na tome mu beskrajno hvala.
    Postoji i drugi Vojislav Andrić Mađar, političar i član Nove demokratije. Ta stranka je na svom početku bila jedna pozitivna i vredna organizacija koja je okupljala neke ugledne ljude i imala dobre ideje i program. Bila je deo opozicije tadašnjem režimu Slobodana Miloševića. U decembru 1993. godine u Srbiji su bili parlamentarni izbori na kojima Miloševićev SPS nije imao većinu. Postojala je mogućnost da tada izgube vlast. Ono što se dogodilo je nešto što odvaja prvog Mađara od onog drugog. Nova demokratija čiji je Voja Mađar bio član i funkcioner je iznenada prešla na drugu stranu i ušla u vlast sa Miloševićem, a Voja Mađar je postao potpredsednik Narodne skupštine. Dalje su SPS, JUL i Nova demokratija nastupale zajedno. Da tada Nova demokratija nije dala većinu Miloševiću tok istorije naše zemlje bi verovatno bio drugačiji. Zamislimo samo na trenutak da je te godine Milošević izgubio vlast. Da li bismo 1999. godine doživeli bombardovanje i faktički gubitak Kosova? Da li bi se 1995. godine dogodio egzodus Srba iz Krajine? Da li bismo morali da preživimo još mnogo toga lošeg što nam je donela vlast Slobodana Miloševića? Odgovor ne znamo. Znamo samo da je te 1993. godine stranka u kojoj je Voja Mađar bio funkcioner omogućila da Milošević vlada i dalje.

    Reply
    1. мр Предраг М.Вулетић

      Био сам учесник састанка на коме се одлучивало како да се на изборима помогне националном крилу Демократске странке, које је предводио Коштуница и које ће се звати Демократска странка Србије.Демократска странка са Мићуновићем на челу није хтела у ДЕПОС сматрајући га превише националним што добар део странке није прихватао.На састанку смо правили будуће посланичке листе на којима је до седмог-осног места могло да се каже да ће ући у парламент.Прво место је за СПО дрзго за будући ДСС,треће СПО,четврто ДСС пато-празно. Питао сам Драшковића као предлагача за кога је то место а он је одговорио да је за Нову демократију, која је тада була на власти са СПС-ом и ЈУЛ-ом.Када сам му на то скренуо пажњу питањем зашто то ради , одговорио је контра питањем. Хоћеш ти да финансираш ДЕПОС? Остало вам је познато.

      Reply

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.