Koreni: Jesen u vinogradu Krstajića 8

Kad u jesen stigne groždje na valjevsku pijacu, da li ste se zapitali odakle sve stiže? Kad nazdravite sa prijateljima čašom vina domaćih proizvodjača da li ste znali da u toj čaši ima groždja koje donosi ukus valjevskog kraja, ovdašnje zemlje i ruku naših vrednih ljudi ? Kažu da se u groždju ogleda i zemlja i nebo. Takav smo vinograd pronašli u Mrčiću.

Dragan Krstajić i njegova supruga, nakon odlaska u penziju vratili su se u selo i  2010 god zasadili su  vinograd. Pre vinograda na tom mestu je bio voćnjak pod šljivom, a potom njiva gde se gajila pšenica i kukuruz.

„Oduvek sam voleo groždje , naročito Hamburg sortu i ovde mi je školski drug koji je pre mene zasadio vinograd i on me je nagovorio da zasadim lozu i ja sam najpre jednu trećinu zemljišta posadio, a sledeće godine odmah sam vinograd i proširio i sad imam hektar vinograda. U pitanju su sertfikovane sadnice koje sam kupovao kod Trstenika“, počinje priču o svom vinogradu nadomak Valjeva Dragan Krstajić.

Za vinograd veličine njegovog kaže samo za sadnice potrebno je oko 4000 evra. „Nije jeftino podiznaje vinograda pored sadnica potrebno je kolje i žica i to pet dužina žice o svakom redu, kolje isto na pet metara i dodjemo do cene od 30 000 evra na hektar. Svi gledaju kad je berba , a do berbe mnogo je posla. Čišćenje, vezivanje lukova, lastari koji se uvlače užice, zalamaju se, kopanje minimum dva puta, prskanje, medjureno može mašinama da se sredjuje , ali izmedju mora ručno itd. Vinogradom se bavimo moja supruga i ja i naravno deca kada dodju i kad mogu . Svako je otišao na svoju stranu i ćerke imaju svoje porodice“, objašnjava Dragan.

Istovremeno kaže da nije lako doći do dobrog roda, a potom još je teže plasirati groždje. „Ja sam ove godine prodao svo groždje sem Hamburga. Ranije sam groždje prodavao vinariiji Kovačević, to je Irig, zaista ogromna vinarija, imaju dobra vina, ali se meni ne isplati jer prevoz košta prilično, nije blizu. Imao sam vrlo tešku godinu, Vranac je malo trulio i tu sam izgubio jednu količinu. Ali sve kad saberem biću na nuli jer je kilogram groždja 70 dinara. Imao sam osam prskanja čija je cena izmedju 11 i 16 000 dinara po jednom prskanju. Tu je bačeno i 300 kg djubreta . Tako da sma na nuli. Jedino možda imam neku zaradu na tom Hamburgu koje sam preradio u vino, ali to tek treba da se odneguje i unovči. Ne može neko ko živi samo od poljoprivrede , prosečan seljak u ovom kraju na to mislim, da lako podigne vinogad, to je skupo za njega. Ja da nisam imao penziju teško bih mogao, a u ovom trenutku penzija mi i održava vinograd. Bez pomoći države retko koji seljak može sam.“

Krstajići prave  vino, crno i roze, ali  i lozu koja je uglavnom za kućne potrebe. Dok nam pokazuje proces pravljenja loze koji je u toku objašnjava da u lozu takodje ide kvalitetan rod kao i za vino. „Ovo ne može još da se proba, ali imam ja od prošle godine pa dajte ocenu“, govori nam dok pokazuje lampek.

U podrumu su uredno složena burad sa vinom od po 1000 i 500 litara, Krstajić objašnjava da vino prodaje poznanicima i onima koji čuju pa dodju jer za izlazak na tržište  potreban je marketing , a za to se nema vremena . Vino, kaže mora da se neguje, čuva i pazi.

„Vino sam naučio da pravim od prijatelja po starim recepturama. Groždje se samelje i stoji u kaci 15-tak dana, a posle toga se to otače i to se zove prvi otok i više se ne radi jer je to najbolje iz samog srca groždja je taj prvi otok i nakvalitetniji je . To se potom neguje u kacama, pretače da bi se očistilo od taloga itd. Da bi se došlo do mladog vina treba tri do četiri meseca“, odaje nam tajnu pravljenja dobrog vina pokazujući kako se vino flašira .

Od vinskih sorti Krstajići gaje Vranac i Merlot , a kad su sorte za jelo u pitanju tu su Hamburg, Afus ali, Beogradsko rano koje stiže već u julu. Na terenu Mrčića do sada su se najbolje pokazale sorte Prokupac, Merlot, a od belih sorti Sovinjon , Rajski rizling , Morava. Vrlo je bitno koliko je sunčanih dana u godini i od toga zavisi i sam ukus vina, ali na vremenske prilike, kaže,  nemoguće je uticati. Vinogradi teško podnose i mraz pa se dešava da deo korena kad su jako veliki mrazevi i izmrzne, ali on sam stvori pupoljak iz koga izraste novi lastar. Taj lastar se potom gaji dok se osušeni deo odstrani.

U valjevskom kraju sve više ljudi se odlučuje da zasadi vinograde iako sami gradjani nemaju izraženu naviku konzumiranja vina poput Francuza, Italijana. Ipak, povećanje broja vinograda možda će dovesti i do toga da se vino koristi više.

„Da bi naš kraj prepoznali kao vinarski potrebno je da se postojeće vinarije udruže i stvore brend koji bi bio zaštitini znak našeg grada. Imamo već Pusulu, Jelića , Gradina, sve su to dobra vina, evo ovde je čovek iz Borče podigao vinograd na osam hekatra. I ima manjih , ljudi sve više podižu vinograde. Znate sada mnogo ljudi pije pivo, a nekada se znalo na slavljima se pilo vino ili rakija , piva nije ni bilo. Ovde je vino bilo pre piva“.

U vinu čovek može uživati i sam , ali je uvek lepše u društvu kada se uz vino povede i priča. Na žalost u Mrčiću su ostala mahom staračka domaćinstva.

„Ljudi nestaje, u ovom sokaku ima samo jedna kuća koja ima krave, sada toga nema. U školi nema dece, nema svadbi , samo sahrane toga ima. U školi žvi jedna porodica izbeglica, a dece nema više od 10 godina. Staračka domainstva i jedna po jedna kuća nestaje. Ja kad sam bio prvi razred bilo nas je 13 ili 14 , a u celoj školi i 50-oro dece. Pa nekkad su na Svetog Jovana u školi bile igranke, muzika, majke i babe okolo po klupama , mi igramo sa devojčicama . Sve je to bilo , vri , sad nema koga da sretnete na putu“, priča nam Dragan sa setom.

Iako blizu Valjevu, na samo 11km, po poslednjem popisu u selu je bilo 175 stanovnika dok je, recimo, 1948 u selu bilo skoro 350 stanovnika.

Selo se nalazi iznad Kolubare, na južnoj strani sela Šušeoka . Dragan nam priča da je cena zemlje sada do puta , u ravni do 500 evra, dok što se ide naviše cena zemlje opada pa se kreće od 60 do 100 evra.

„Mislim da ljudi imaju malo motiva da dodju da žive na selu. Moguće je da se zakasnilo sa ulaganjem u selo. Veliki je rad i deca to ne mogu i neće. Ali za one koji se odluče da dodju na selo, moja je poruka neka sade vinograde ili nešto drugo. Samo neka rade jer  otac mi je govorio „Radi biće vajde , ako ne sad biće nekad!“

*Tekst je nastao u okviru projekta Koreni, koji Vamedia realizuje zajedno sa gradom Valjevom

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.