Balkanska ornamentika, etno teme u fantastičnim džez improvizacijama

Ovacije i dugi aplauzi ispratili su nastup Vlade Maričića i njegovog džez kvarteta sinoć u Valjevu. Posle mnogo godina na sceni Centra za kulturu sinoć su se ponovo čuli balkanska ornamentika, etno teme u džez improvizacijama.

Novije generacije u Valjevu možda i ne pamte vreme kada je neobičan i samo njemu svojstven zvuk džeza u Valjevu svirao Vlada Maričić . I sam kaže da mu je Valjevo nedostajalo: „Mnogo mi je nedostajalo Valjevo, moram da priznam . Ja sa bio na prvom festivalu, tada sam bio mlad muzičar, još nisam bio spreman za festivalske nastupe, tek smo se pripremali da krenemo sa javnim svirkama i dobro se sećam kako je to izgledalo, bio je veliki entuzijazam. Uzbudjenje je bilo veliko , ali to je bila neka druga planeta, neki drugi svet u kom smo živeli i koji se mnogo mnogo razlikovao. Muzika je tada bila velika reč. Nije bilo multimedijalnih efekata tako da je muzika pored knjiga i dva tv kanala bilo nešto što je bilo jedino. Sada je muzika jedan mali segment u mozaiku onoga što nazivamo multimedijalna realnost.“

U Valjevu se Džez festivall ove godine održava po 37 put. Svaki festival dao je svoj doprinos džez sceni , okupio neke stare i stvorio neke nove ljubitelje džeza. Maričić navodi da se Valjevo po publici prepoznaje.

„Jako je važno da gradovi u Srbiji imaju Džez festival, zato što publika koja prati generalno ne samo muziku  već i pozorište i sve druge kulturne manifestacije ima drugačiju vrstu tolerancije i pristupa prema manifesatacijama koje konzumiraju nego gradovi koji nemaju Džez festival. Mi kao bend imamo priliku da sviramo naše solističke koncerte u gradovima Srbije i onda kad sviramo u nekom gradu za koji znamo da nema džez ogromna je razlika u reakciji publike , jako su zbunjeni . Vidi se da im se svidja , ali ne znaju da li da aplaudiraju , da li treba posle sola aplaudirati ili ne da li treba kao u klasičnoj muzici da čekaju da se završi cela kompozicija, ali i čim svirate nešto malo komplikovanije vidi se da nemaju strpljenja , da gube strpljenje , luta im pažnja , a dok u gradovima kao što je Valjevo koje ima prvi jugoslovenski Džez festival , u bivšoj Jugoslaviji , u Srbji , pa i Šabac gde sam ja sa grupom prijatelja još 1993. godine organizovao festival, kada postoji nešto tako dugo vama onda može da dodje i free dez orkestar i dok se većinska pubika ježi na samu reč free džez , ova publika koja ima džez scenu može zaista lepo da otprati free džez koncert i čak aplaudira na neke momente kada muzičari daju sve od sebe“, rekao je Maričić neposredno pred početak koncerta.

On kaže da je valjevski festival  ekstremno značajan i da možemo da se pohvalimo u Srbiji da imamo 15 Džez festivala, bilo ih je i 20 ,ali su se neki ugasili. Sledeće godine će se otvoriti festival u Užicu. Sve je ovo po njegom mišljenju zato jako značajno i približava nas svetskom miljeu.

Maričić je izdao svoj 11 album pod nazivom „Ibar“ i kako se sinoć moglo čuti ostao je veran varijacijama na etno zvuk. „Na većini tih cd-a sam se bavio balkanskom ornamentikom i džez formom. To nije lako , komplikovana je kreativni poduhvat ,ali publika pozitivno reaguje. Ovde su kompozicije koje u sebi sadrže note narodne kompozicije , ali to nisu aranžmani tih kompozicija , ovo je nešto drugo , ovo je džez redefinicija. CD sam nazvo Ibar jer je transcedentan, svi smo bili deo Rimskog cartsva nekad . Novo je to što sam u samom rečniku improvizacije koristio balkansku ornamentiku dok sam to ranije koristio samo u osnovnim temama, melodijama koje sviramo na početku i kraju. Potpuno nešto novo je kompozicija Platno koja je reminescencija na našeg Mokranjca i njegove Rukoveti i konkretno Mokranjčeva 8 i 9 rukovet „Biljana platno beleše“ i „U selu beše šarena česma“.

Valjevo , zaljučuje Marričić ,  ima jedan poseban senzibilitet zahvaljujući Jovi Maljokoviću i ovaj festival i treba da ima senzibilitet Valjeva jer je ovaj grad imao džez orkestar pre rata. „U Srbiji je džez počeo da se svira nekih 15 godina nakon nastanka u Americi , ali ne treba da mislimo da je to nešto američko, ne ovde se svira srpski džez, pred dobrom džez publikom.“

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.