U galeriji Narodnog muzeja, povodom 40 godina postojanja Zavoda za zaštitu spomenika kulture i 20 godina od početka istraživanja na lokalitetu Anine, otvorena je izložba „Anine – 20 godina“. Istraživanja su pokazala da lokacija nije bila domaćinstvo kako se u jednom trenutku mislilo, već da je reč o rimskim objektima za prikupljanje poreza iz 3. i 4. veka.
Izložbom artefakata i dokumentarnih panela sa lokaliteta Anine, valjevski Zavod obeležio je dve decenije od početka iskopavanja na ovoj lokaciji, ali i četiri decenije postojanja same ustanove. Direktorka Zavoda Ljubica Vasiljević podsetila je da je očuvanje spomeničkog nasleđa trajna obaveza koja zahteva opsežno znanje, neprekidno usavršavanje i veliko pregalaštvo.
„Izložba pred nama nije samo prezentacija materijalnih ostataka prošlosti, ona je svedočanstvo dvodecenijske istrajnosti, posvećenosti, odgovornosti, ali iznad svega velike ljubavi prema arheološkom nasleđu kao neodvojivom delu kulturnog blaga koje baštinimo“, rekla je Vasiljević.
Izložba je priređena u saradnji sa Narodnim muzejom Valjevo, a direktorka muzeja Jelena Lekić Nikolić, čestitajući jubilej, istakla je da je zajednička saradnja pokazala koliko je važno udruživati znanje, iskustvo i entuzijazam kako bi se nasleđe približilo javnosti i sačuvalo za buduće generacije.
„Večerašnja izložba predstavlja upravo plod takvog odnosa — posvećenosti, poverenja i zajedničke vizije. Ovom prilikom želim posebno da čestitam Zavodu značajan jubilej — 40 godina postojanja i predanog rada. Četiri decenije stručnosti, brige i odgovornosti prema kulturnom nasleđu predstavljaju temelj na kojem se gradi i naša današnja saradnja“, rekla je Lekić Nikolić.
Uvod u samu izložbu dao je kustos-arheolog Đorđe Đenić, ističući da lokalitet Anine zauzima posebno mesto na arheološkoj mapi regiona. „Reč je o najznačajnijem i najbolje istraženom rimskom lokalitetu na teritoriji Kolubarskog okruga, a verovatno i na prostoru cele zapadne Srbije. Zahvaljujući dugogodišnjim istraživanjima Anina, danas možemo da steknemo temeljniji uvid u život ljudi na ovom prostoru tokom antičkog perioda“, rekao je Đenić.
Na lokalitetu je gotovo punih 20 godina, kao rukovodilac istraživanja, radio arheolog Zavoda Radivoje Arsić.
„Uspeli smo da zaokružimo priču i da shvatimo o čemu se radi – reč je o jednoj retkoj vrsti arheoloških lokaliteta, do sada nedovoljno definisanoj. U pitanju je centar za prikupljanje poreza u naturi, specifičnog tipa – nije ni poljoprivredno dobro, niti posed nekog velikog vlastelina, već pripada državi. Tu se vršilo prikupljanje poreza u naturi, što je bio uobičajen sistem u ovom kraju od Dioklecijanove vladavine, preko vremena Konstantina, pa i nešto kasnije, dok se taj sistem nije raspao. Vremenom se sve više oslanjao na prinudu, slično kao što je posle Drugog svetskog rata postojao obavezni otkup. Stanovništvo je imalo obavezu da državi daje deo žita i drugih poljoprivrednih proizvoda“, rekao je Arsić.
Kako je naveo, u tim centrima car je postavljao upravnika koji je upravljao prikupljanjem, a često je bio stacioniran i deo vojske, jer je sistem bio važan za vojne potrebe. Vojska je kontrolisala prikupljanje poreza, ali je to ujedno bilo i pogodno tlo za korupciju i razne zloupotrebe. Sistem se, prema izvorima, urušava sredinom šestog veka, upravo zbog korupcije, ali i zbog stalnih upada varvarskih plemena još od kraja četvrtog veka, što je remetilo način organizacije i prikupljanja poreza.
„Najznačajnije u ovih 20 godina istraživanja jeste to što se radilo sistematski i uporno. Da nije bilo te istrajnosti, ne bismo došli do ovih rezultata, posebno imajući u vidu skromna sredstva sa kojima se radilo. Isto važi i za konzervaciju – svake godine se radilo pomalo, uz ograničena sredstva, ali se na kraju ipak vidi rezultat. Da smo stalno menjali lokalitete i prelazili sa jednog mesta na drugo, ne bismo imali konkretne rezultate ni ovde ni drugde. Upravo ta odluka da se 20 godina radi na jednom mestu pokazala se kao ispravna. Danas se već vidi da postoji jasan rezultat i da će nešto trajno ostati iza ovih istraživanja. Na opštini Lajkovac i lokalnim organizacijama je da to prepoznaju i iskoriste“, naveo je Arsić.
On kaže da je jedan od načina formiranje arheološkog parka, gde bi ljudi mogli da dolaze, provode vreme u prirodi, upoznaju se sa arheologijom i druže se, a već, kako je rekao, postoje i primeri dobre prakse – u Ćelijama su ljudi pokrenuli kraft pivaru inspirisanu arheološkim nalazima i starim tehnologijama.
„Dakle, postoje inicijative među meštanima da se lokalitet iskoristi, ali je potrebna i podrška opštine kroz infrastrukturu i organizaciju – put, parking, uređenje prostora, ograda i neko ko će se brinuti o lokalitetu. Ako se uradi konzervacija, a naredne godine sve zaraste u travu, očigledno je da je potreban sistem koji će kontinuirano brinuti o tom prostoru – održavanje, čišćenje i zaštita, kako bi rezultati istraživanja zaista dobili svoju punu vrednost“, zaključio je Arsić.
Arheologija je, nakon dugog i kontinuiranog istraživanja, rekla svoje, a sudeći po svemu, na potezu su sada opštinski organi koji bi, čuvajući lokalitet, istovremeno od njega mogli napraviti turistički zanimljivu destinaciju.






