Slatki limun i kiselo groždje

imageOdavno je na žalost situacija takva da minimalna zarada ne pokriva minimalnu potrošačku korpu. O prosečnoj potrošačkoj korpi ne treba ni govoriti, ona je dostupna samo onima čije su zarade iznad 60 000 dinara. Gradjani se snalaze, a mnogi su već u 2020. godini na odloženom plaćanju.

Minimalna cena rada je od prvog janura povećana i iznosi 143 dinara to znači da će oni koji su na minimalcu u 2018 godini primati 24.882 di¬na¬ra ili dve hiljade dinara više nego nego 2017.
Ipak ovo povećanje ne pokriva minimalnu potrošačku korpu koja je krajem godine iznosila36.369,35, dok je pro¬seč¬na potrošačka korpa bila od 69.943,28 di¬na¬ra. Nedovoljno za život. Ne gtreba zaboraviti da nedostižna minimalna potrošačka korpa predvidja recimo jedan list toalet papira, kilogram krompira, kilogram salate I slično. Računica pokazuje da najveći deo čak 44% rashoda odlazi na hranu I piće, slede stanovanje voda , struja isl sa 19,3%, ostatak se troši na troškove obrazovanja, transporta, komunikacije, sporta.
Zanimljivi su I podaci koji pokazuju da je u Srbiji potrebno raditi za litar ulja 30 min, za kilogram šećera 18 min, za kilogram kafe 4 sata I 27 min, za kilogram svinjskog mesa 1 sat I 30min, a za LCD televizor 32”13 dana, 1 sat I 30 minuta. Za prosečnu zaradu u Srbiji u novembru recimo moglo se kupiti 3 574 jajeta,454 litra jogurta ili 110 kilograma svinjskog mesa sa kostima.
U ovakvom stanju stvari ne čudi što najpre pijace postale sve praznije. U valjevskim marketima ne samo da je moguće robu uzeti na odloženo plaćanje već je povrće I voće daleko jeftinije od cena na pijaci. Primera radi paprika koja se ovih dana pojavila na pijaci košta I više od 200 dinara , u marketima 180, paradajiz 200 u prodavnicama 150, I slično.
U ovom trenutku niko ne kupuje velike količine bilo čega pa se prodavci na pijacama žale da ionako retki kupci kupuju najviše do kilogram povrća ili voća. Nije retkost kažu da se roba meri na grame što je nekada bilo nepojmljivo.
Valjevci su kao I drugi u Srbiji prilično potrošili za sve dane praznika iza nas , retki su oni koji su se odlučili nakon toga za zimovanje, ako se zna da se na planinama u Srbiji skipas kreće od 1500 do 3 000 dinara pa I više dnevno po osobi. Spas za pojedine bila je vikendica na Divčibarama iz ranijih vremena lična ili nekog u krugu rodbine I prijatelja. Primera radi najbrojniji gosti u hotelima I konačištima na Divčibarama nisu bili iz Valjeva već Novog Sada I Beograda.
Valjevci su se istrošili ,priznali ili ne . Ili Valjevci sa prosečnom zaradom nisu ni morali mnogo da se bahate jer za to nisu imali prostora u budžetu. Našlo se za decu I skromne proslave.
U ovom trenutku podjednako, tržište je odlično snabdeveno pa u valjevskim marketima možete naći I mango i papaju recimo u svakodnevnoj ponudi. Najveći broj Valjevaca to komentariše:”Pa ko ga kupuje? Da nije ovih jabuka, a one su bolje I zdravije . I ko još jede salatu u februaru kad ima turšije?”Ako pritom pravite svakodnevne kalkulacije I gotovo uvek odaberete manje zlo, ako kažete da ste kupili lepe cipele kod Kineza, ako će umesto sa Vama na more dete ići na jednodnevnu ekskurziju, ako mislite da je tuš kabina lošija od vaše “stare dobre emajl kade” onda sve ovo prilično liči na “slatki limun I kiselo groždje”.
U ovom trenutku budžet grada 3,5 milijardi. Za onog ko se svakodnevno kreće u ciframa stotina dinara u najboljem slučaju 1000, ovaj iznos budžeta zvuči svemoguće. Sasvim je razumljivo onda da ukoliko se kaže da je nešto koštalo 2 pa I tri miliona onome ko zaradjuje 24 000 ili onom ko prima I manju penziju od tog iznosa nećete dobiti aplauz za izrečeno. Oni koji preživljavaju sve više gube interes za velike planove I dobrobit šire društvene zajednice.

Veliki broj Valjevaca već je u budućnosti s obzirom da veliki marketi daju odloženo plaćanje I do dve godine. Ako upitate one koji su prvog januara ušli sa odloženim plaćanjem u 2020 godinu kako je u budućnosti, reći će samo jedno : “Nije bolje.”

Slatki limun I kiselo groždje :
Mehanizmi odbrane su učenjem stečeni nesvesni načini reagovanja na različite frustracije. Na taj način ličnost pokušava da sačuva samopoštovanje, razreši tenzije i obezbedi prihvatljivo ponašanje u svojoj sredini.
Racionalizacija – traženje logičnog opravdanja za sopstveni uspeh ili neuspeh, koje može, ali ne mora da bude tačno. To je pokušaj da se, u cilju očuvanja samopoštovanja, od sebe i drugih sakriju stvarni motivi ponašanja. Postoje dve ekstremne situacije:
„kiselo grožđe“ – omalovažavanje nedostižnog motiva ili
„slatki limun“ – veličanje malog uspeha.

Radovan III
Radovan: Danas niko neće da kaže kakvo će biti vreme. Niko ne odgovara na to pitanje kakvo će biti vreme?
Katica: Neće da kaže ni koliko ima sati.
Radovan: Kakvo vreme? Mene da neko pita kakvo će biti vreme? Mene? Kakvo je vreme druže Radovane? Čuće se . Jedan dan me jedan pitao koliko je sati? E neću da ti kažem! Pa što? Pa raspričaćeš! Jel tako? Pa normalno! Rastrubiće po celom gradu jebo te . Te drug Radovan rekao minut je do 12 , te krajnje je vreme . E evo mu ga na!

S.V.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.