Srećni ako okrečimo dedovinu

imageSve ono što je značajno od objekata u Valjevu izgradjeno je za vreme Tita. Na primeru zgrade Centra za kulturu jasno je primenljiva sentenca da sada ne možemo samo  da okrečimo ono što je nekad izgradjeno.

Od devedesetih na ovamo ništa značajnije nije uradjeno na zgradi Centra za kulturu. Programi u Sali u letnjim mesecima gotovo su nemogući. Od 1956. godine  objekat jedva održavan, a o rekonstrrukciji prethodnih godina nije bilo  ni pomena.

Prethodnik sadašnjeg Centra za kulturu Valjevo osnovan je 28. septembra 1956. godine pod imenom Dom kulture Valjevo i bio je glavni kreator kulturnog života tadašnjeg Valjeva. Površine 2.150 kvadratnih metara, zgrada Doma kulture je projektovana u stilu posleratne moderne. 
Objektom dominira Velika sala sa 600 mesta i binom dimenzija 11 x 11 metara, uključujući hinterbinu. Foaje ispred Velike sale, sa južnim zidom u staklu i tri terase, od kojih je velika okrenuta prema šetalištu kraj Kolubare. Sve su ovo podaci koje je moguće pronaći u istorijatu same zgrade , a to su isti oni podaci koji se navode u tekstu objavljenom povodom otvaranja , ali i sada na sajtu CZK. Trenutno na sajtu moguće je pronaći i sledeće podatke: , 50 reflektora smeštenih u portalu, trosistemski razglas „Martin F 1“ (horne, midlovi i bas binovi) ukupne snage 14 KW koji poseduje i sve prateće elemente (energetika, pojačala snage, skretnice, monitoring, mikrofoni, stalci, multikor sa stejdž boksovima, mikser „Saundkraft“ 24/8/2, ekvilajzer, efekti…).
Dakle, tehnika je napredovala, ali sam prostor nije.  Mladi Valjevci manje više, ako se izuzme svojevremeno presvačenje stolica, očito nisu ni svesni da posetivši CZK zapravo gledaju isto ono što su videli i njjihovi dedovi 1956. godine. Godinama se krpio krov, sanirale terase, krečio objekat, popravljao pod . Značajnih velikih ulaganja nijje bilo, a dokaz tome je sadašnji izgled i unitrašnjost.
Od ulaganja u sam objekat koje je godinama bilo više kozmetičko o CZK najviše se govorilo kada je ustanova dobila novi naziv 1. septembra 2009. godine. Spajanje Doma kulture i doma omladine više je bilo značajno od čiinjenice da sala više ne zadovoljava potrebe Valjevaca, da nedostaju mnoge stvari. Primera radi danas 61 godinu kasnije osobe u kolicima ili nekim drugim ffzičkim invaliditetom ne mogu  da udju u veliku salu .
Ako smo možda prethodnih godina prednost dali tehnologiji kako je moguće da leti u toj Sali nije moguće održati bilo koji program jer nedostaje klima. Aktuelni direktor CZK Miloš Smiljanić svojevremeno je za Vamediu izjavio da je za klimatizaciju sale potrebno oko 7 miliona dinara.
Svako ko je otišao u neki od restorana za svadbe i svečanosti u Valjevu mogao je da primeti da su svi objekti klimatizovani. Sale koje primaju do 1000 ljudi u kojimma se organizuju koncerti, veselja uz obavezno igranje, imaju ozbiljne sisteme ventilacije i klimatizovan prostor. Ali ne i sala od 600 mesta CZK u kojoj posetioci mirno sede.

image

Na novu bioskopsku salu još se čeka . Kad će biti taj bioskop? Niko ne zna , ali to je prva veća investicija ove ustanove. Nova sala bioskopa  ima 88 mesta .

„ Konkretno taj objekat zahteva kompletnu sanaciju. Sanacija krova i sprečavanje daljeg prokišnjavanja prostorija posebno na levoj strani, ali i veliki kroz iznad nekladašnjeg Doma omladine koji takodje prokišnjava.Potom je neophodna rekonstrukcija postojećeg prostora . Imamo sale koje su uništene, stare , prevazidjene , a da ne govorimo o velikoj Sali koja je sada gotovo disfunkcionalna, nema klimu i njena opremljenost ne odgovra novim oblicima kulturnih dešavanja. To je ogroman posao“, kaže zamenik gradonačelnika Dragan Jeremić.
Poslednja , ali značajno po obimu manja rekonstrukcija radjena je sredinom devedesetih godina za vreme ministarke Nade Popović Perišić , pre par godina postojao je pokušaj da se u jednom delu sanira krov , ali generalno gledano u ovu zgradu ništa nije uloženo, a da je vredno pomena još od njenog zidanja.
Posao možda jeste ogroman i izvesno počev od projekta zahteva ogromna ulaganja, ali činjenica je da ukoliko jednom taj posao ne započnemo mi ga nikada nećemo ni završiti.
Sada grad razmišlja o pozorištu, a pravo je pitanje gde će gledaoci doći?

Ili važnije od svih pitanja: Ako su nama dedovi ostavili ovu zgradu , šta mi ostavljamo našim unucima?  

S.V.

 

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.