U Internacionalnom umetničkom studiju „Radovan Tranavac Mića“ u Valjevu je svečano otvorena izložba pod nazivom „Mića – juče, danas, sutra“. Izložbu čine Mićina dela iz privatnih kolekcija njegove ćerke Milice Trnavac, gospode Slobodana Krivokapića i Momčila Todorovića, kao i iz kolekcije Internacionalnog umetničkog studija. Postavku čine slike i objekati nastali u periodu od 1974. do 2012. godine, među kojima su i Mićina dela koje valjevska publika do sada nije imala priliku da vidi.
„Ovom izložbom koja je i datumski blizu dana Mićinog rođenja, želimo da se i Vi i mi još jednom setimo ovog velikog slikara i čoveka i prijatelja. Kao što se ovakve izložbe i prave, i ova je realizovana u saradnji sa Mićinom porodicom, ćerkom Milicom i unukom Marijom i Mićinim dugogodišnjim prijateljima i kolekcionarima gospodinom Slobodanom Krivokapićem i gospodinom Mošom Todorovićem, koji su nam za ovu izložbu pozajmili Mićine radove iz svojih kolekcija i zbog toga smo im jako zahvalni. Drago nam je što ste večeras došli i time pokazali koliko je prijateljstvo i poštovanje među ljudima snažna božanska sila“, rekla je u pozdravnoj reči Mirjana Vojić, direktorka Internacinalnog umetničkog studija.
Izložbu je otvorio akademski slikar i veliki Mićin prijatelj, gospodin Miroljub Filipović Filimir. On je u svom obraćanju skrenuo pažnju da su Miću, pored toga što je bio veliki čovek i majstor slikarstva, krasile retke osobine – skromnost, dobrota i harizma.
„Slikari jesi uglavnom dobri i plemeniti ljudi, koji svojim angažovanjem i stvaralaštvom osvajaju te prostore slobode, prave i povezuju prijateljstva, povezuju gradove i narode, ali Mića je imao posebnu sposobnost, veliku harizmu i svojom dobrotom je prosto plenio. Nisam u životu sreo kolegu slikara koji posedovao toliki rezervoar dobrote koji je nesebično delio sa svima sa kojima je dolazio u kontakt. Mića je tu svoju dobrotu tako principijelno uvek ispoljavao. Bio je stvarno harizmatična ličnost, ali posebno je bio nesebičan u širenju te dobrote i tako je spajao ljude. Imao je veliko, dobro i plemenito srce. Siguran da nas ove večeri, na razmeđu između odlaska svetlosti i dolaska tame, Mića odnekud posmatra, jer njegova je energija je stvarno neverovatna i kosmička“, kazao je Miroljub Filipović Filimir nadovezavši se na postojanje i rad Internacionalnog umetničkog studija čiji je Mića idejni tvorac:
„Internacionalni umetnički studio je Mića svojom dobrotom podstakao i okupio odličnu ekipu da radi u slavu umetnosti i kulture. Valjevo ima izuzetnu privilegiju da pored toliko dobrih ljudi ima jedan ovakav Studio u kome umetnici iz čitavog sveta dolaze i upoznaju našu zemlju i u znak zahvalnosti tu ostavljaju svoje najlepše i najbolje radove. Otkako Studio postoji nikad se ništa ružno nije desilo, i to je svrha umetnosti, umetnosti u koju je Mića verovao. Uvek je govorio da će doći novo vreme, nova Renesansa, i da će doći vladavina umetnika i umetnosti. Ja isto verujem da će se to dogoditi. Sve što je Mića radio bilo je u slavu umetnosti, u slavu ljubavi, u slavu razumevanja i slavu lepote“.
Program otvaranja izložba „Mića – juče, danas, sutra“ upotpunio je svojim muziciranjem još jedan Mićin prijatelj – dr Uroš Dojčinović, profesor emeritus, gitarista, kompozitor, muzikolog, pedagog i publicista.
„Nas dvojica smo sarađivali uglavnom u Beogradu, kada je sa mnom učestvovao u radu žirija pod pokroviteljstvom Kulturno-prostvetne zajednice Beograda i Srbije, na svim značajnim konkursima za domaće nagrade, od kojih je svakako najznačajnija Vukova nagrada. Svi smo bili iznenađeni Mićinim odlaskom i to nas je sve toliko pogodilo. Ja sam od njega lično slušao o ovom galerijskom prostoru koji nosi njegovo ime ovde u Valjevu i pratio njegov rad. Ja se naadam da je Mića negde iznad nas i da će čuti poneki ton ove muzike koja odlazi u etar“, rekao je gospodin Dojčinović koji je u svom programu odsvirao i neke Mićine omiljene numere.
Radovan Trnavac Mića rođen je 17. maja 1950. godine u Kragujevcu. Osnovnu školu završio je u Valjevu, a srednju elektro-tehničku školu „Nikola Tesla” u Beogradu. Svoje prvo slikarsko iskustvo stekao je u Nikšiću na Višoj pedagoškoj akaedmiji u klasi profesora Nikole Gvozdenovića. Diplomirao je na Likovnoj akademiji u Beogradu 1977. godine, odsek slikarstvo, u klasi profesora Mladena Srbinovića. Od 1981. godine živeo je u Americi, gde je kao umetnik stekao veliki ugled. Dobitnik je brojnih prestižnih nagrada i značajnih priznanja među kojima su: „Vukova nagrada”, „Zlatni beočug”, „Zlatna značka”, Nagrada publike na Internacionalnom trijenalu multimedijalne umetnosti u Beogradu, Druga nagrada na Bijenalu jugoslovenske umetnosti u Linkoln Centru u Njujorku. Od 1971. godine Mića je izlagao samostalno i učestvovao na mnogobrojnim grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Izlagao je sa najznačajnijim slikarskim imenima 20. veka, kao što su Pikaso, Raušenberg, Lihtenštajn, Vorhol i drugi. Pored slikarstva bavio se vajarstvom, freskoslikarstvom i mozaikom. Mićine slike nalaze se u muzejima i kolekcijama muzejskog karaktera širom sveta. Umro je u Beogradu 15. septembra 2024. godine.
Izložba u znak sećanja na Miću Trnavca biće otvorena do 5. juna.
Koliko para je potrosno za promovisanje stamanje muziciranje ozvuczavnje ….. za skup od desetine ljudi, za SUB kulturu ovog podnevlja.
Радован Трнавац Мића је био једна изузетна личност и као такав је заслужио да му се Ваљево и грађани Ваљева одуже, макар на овај начин. Камо среће да смо као народ способни да у својим редовима препознамо добре и квалитетне људе, да о њима дискутујемо, да их подржимо и да их промовишемо. Овом приликом је почаст једном великом уметнику дао „скуп од десетине људи“, како сте написали. Радован Трнавац је очигледно много већу славу и успех доживео ван граница нашег поднебља и то што је постигао могу само циници да назову „суб културом“.
Што се трошења пара тиче, слажем се да се многи и огромни износи троше на врло погрешан начин. Али, повезивати дневну политику и нека ипак лепа дешавања, бар по мом мишљењу, не треба да се ради. Уместо тога, изволите, изнесите шта по вама представља „праву“ културу коју треба промовисати, а не „суб културу“ како кажете, па да сви заједно допринесемо томе да живимо у културној средини.