Obim radova sprovedenih na seči drveta u Republici Srbiji u 2024, u odnosu na prethodnu godinu, smanjen je za 8%, navodi Republički zavod za statistiku. Ovaj procenat nije veliki, ali u „Eko šumu“ navode da nije ni sasvim tačan jer u obuhvat statistike nisu ušli podaci o državnim, a ničijim šumama. Najveći deo posečene šume koristi se za ogrev.
Zavod za statistiku navodi da je procenat posečenih šuma sledeći: u Beogradskom regionu je uvećan za 13%, u Regionu Vojvodine uvećan je za 6%, u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije smanjen je za 8%, a u Regionu Južne i Istočne Srbije smanjen je za 18%. Posečena zapremina drveta u 2024. godini ukupno iznosi oko 3,1 milion m³. Najveći deo ove zapremine drveta, oko 1,6 miliona m³ (51%), upotrebljen je kao ogrevno drvo. Posečena (bruto) zapremina drveta u državnim šumama i van šuma iznosi oko 2,6 miliona m³, a u privatnim šumama i van šuma oko 430.000 m³.
„Po ovim podacima ne seče se puno, ali podaci nisu tačni… Seče se daleko više u privatnim šumama… Oko 2.500.000 je domaćinstava u Srbiji. Po nekim procenama, svako četvrto domaćinstvo se greje na drva, što je 625.000. Ako je prosečna potrošnja oko 7 m³, to je ukupno 4.375.000 m³. I na sve ovo plus potrošnja drvne industrije, pa izvoz u Kinu“, kaže šumarski inženjer Dragić Tomić.
Tomić navodi da je veliki problem i oko 100.000 hektara državnih šuma koje niko ne čuva, a godinama se pustoše i degradiraju. Radi se o državnim šumama koje su u RGZ-u upisane na državne organe, opštine/gradove i mesne zajednice — šume koje nemaju korisnika i koje niko ne čuva, kao i o društvenim šumama koje su u RGZ-u upisane na zadruge i druga pravna lica koja su u stečaju ili su u ime države, a šumama niko ne gazduje.
Kako je svojevremeno objasnila nekadašnja ministarka Snežana Bogdanović, u pitanju su šume koje su u postupcima privatizacije raznih društvenih preduzeća, zadruga i slično izuzete jer, prema Zakonu o privatizaciji, kao dobro od opšteg interesa, nisu mogle da budu predmet privatizacije… što kao posledicu ima nekoliko desetina hiljada hektara državnih šuma kojima ne gazduje niko.
Prema podacima Uprave za šume, u Republici Srbiji postoji oko 40 hiljada hektara državnih šuma i šumskog zemljišta upisanih na državne organe, gradove/opštine i mesne zajednice, a koji ne mogu biti korišćeni u skladu sa zakonom.
„Osnovni preduslov da bi se šume očuvale i njihovo stanje unapredilo jeste da šume imaju sopstvenika, odnosno korisnika koji njima gazduje u skladu sa propisima koji uređuju oblast šumarstva. Pomenute šume već odavno se nemilice seku, postoje čak i organizovane grupe koje to rade. Stanje tih šuma je generalno sada nepoznato, jer ne pripadaju tako reći nikome“, objašnjava Tomić.
Svojevremeno, u dopisu upućenom ministarstvu, tri šumarska inženjera — Dragić Tomić, Aleksandar Manojlović i Marko Jolović iz „Eko šuma“ — naveli su: „U Republici Srbiji postoje površine od preko 86 hiljada hektara gde je stvarno stanje šuma i zemljišta koje je u katastru evidentirano kao poljoprivredno, što stvara rizik da se navedene površine ne gazduju u skladu sa zakonom.
Uprava za poljoprivredno zemljište je u dopisu od 15. juna 2020. godine navela da je faktičko stanje šuma na zemljištu koje se vodi kao poljoprivredno na navedenim površinama od 86.411,42 hektara. Na isto toliko površina ni podaci izneti iz baze RGZ-a gde se izvrši promena u katastru nepokretnosti. Prema informacijama kojima raspolaže Uprava za šume, navedene površine nisu obuhvaćene osnovama gazdovanja šumama, jer se radi o šumama koje se nalaze na državnom poljoprivrednom zemljištu, a za koje je, u najvećoj meri, prilikom licitacije državnog poljoprivrednog zemljišta konstatovano da je na terenu šuma. Oko 20.000 hektara su društvene šume — radi se o šumama koje su ostale nakon stečaja zadruga ili slično, i u RGZ-u se vode kao društvena svojina, a korisnici su zadruge koje su odavno otišle u stečaj. Oko 23.000 hektara su državne šume, a kao korisnici su upisana fizička lica… i još puno toga što ima, samo je šuma na tim površinama sve manje“.
Na papiru nepostojeće šume, kako stvari stoje, mogle bi zaista postati nepostojeće zbog nekontrolisane seče, a koliko su nam potrebne, postane jasno tek kada počnemo da trpimo posledice njihovog nestanka. Statistika ne pokazuje loše rezultate, ali koliko je realna?
Napomena: Tekst je zaštićen autorskim pravima. Svako neovlašćeno preuzimanje, kopiranje ili deljenje bez navođenja izvora i autora predstavlja kršenje Zakona o autorskom i srodnim pravima Republike Srbije i podložno je pravnim posledicama.
Vamedia