Gotovo skriven u dolini, okružen šumom, manastir Pustinja čuva jednu od, ako ne i najlepšu, onda po mnogo čemu jedinstvenu fresku Svetog Jovana Krilatog.
Fresku Svetog Jovana Krstitelja u manastiru Pustinja po svojoj lepoti porede sa Belim Anđelom, a njena jedinstvenost pre svega je u tome što je Sveti Jovan oslikan sa krilima, pa ovu fresku još nazivaju i freskom Svetog Jovana Krilatog.
Ova freska potiče iz prve polovine 17. veka, iz perioda obnove manastira Pustinja. Freskopis je urađen u stilu koji kombinuje elemente kasnovizantijske tradicije i lokalnih manastirskih škola slikarstva. Freska je jedinstvena po svom ikonografskom prikazu i retka u srpskoj pravoslavnoj umetnosti. Krila simbolizuju njegovu ulogu kao Božijeg glasnika i proroka, što je podsećanje na biblijski opis Jovana kao anđeoske figure koja donosi poruku o dolasku Hrista.
Oslikali su je grčki majstori Jovan i Nikola, koji su radili pod patronatom igumana Janićija Bitojevića. Zanimljivo je da je ceo freskopis oslikan u vrlo kratkom periodu – od 15. marta do 25. juna 1622. godine – pa se procenjuje da su zografi, s obzirom na površinu freski, slikali oko pet kvadratnih metara dnevno.
Sama freska Svetog Jovana Krilatog je koloritna, prozračna, ali je činjenica da sadašnje boje nisu sasvim originalne, jer je manastir goreo u požaru za vreme Kočine krajine, kada su stradale mnoge crkve i manastiri u valjevskom kraju.
U pravoslavlju postoje freske na kojima je Sveti Jovan oslikan sa krilima – manastir Svetog Jovana Preteče u Seresu (Grčka), manastir Hilandar na Svetoj Gori (Grčka). U ruskoj ikonografiji, naročito u starovernim i severnim školama, prikazi Jovana sa krilima su češći.
Ne treba zaboraviti da je odlika pravoslavnog freskoslikarstva stroga određenost kanonima – tačno se zna kako se slikaju Bogorodica, Hristos, anđeli i sveci, jasno su određeni njihovi položaji, ali i često boje kojima se slikaju. Utoliko je pomenuta freska zanimljivija, ali i značajnija.
Zbog svoje vrednosti, ova jedinstvena freska u manastiru Pustinja pod zaštitom je UNESCO-a.
Sam manastir posvećen je Vavedenju Presvete Bogorodice, a pretpostavlja se da je podignut krajem 13. veka, za vreme vladavine kralja Dragutina. Za ime manastira vezuju se dve priče: jedna o tri brata koja su gradila Gračanicu, Jovanje i Pustinju – pa su, kako priča kaže, kada su videli Pustinju koliko je lepa, prokleli je rečima: „Pusta ti ostala“. Druga, verovatnija priča govori o tome da je ceo kraj u vreme podizanja crkve bio pust.
Meštani tvrde da su molitve pred freskom Svetog Jovana Krilatog često uslišene.
Freskopis u valjevskom kraju uglavnom podržava vizantijsku ikonografsku tradiciju, dok, recimo, crkva u Brankovini ima elemente i baroka i narodnog izraza.
O fresci u manastiru Pustinja svako može pročitati , postoje brojni zapisi , ali ne treba zaboraviti da tek neposredan susret sa njom može doneti pravu sliku i utisak o njenoj lepoti.