Rakije iz valjevskog kraja sve su boljeg kvaliteta, a godišnje se proizvedu hiljade i hiljade litara rakije. Cena ovog alkoholnog pića kreće se od 700 do 6.000 dinara, što praktično znači da je litar rakije u proseku skuplji od Johnnie Walkera i Ballantine’sa.
Na 92. Međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu čak tri destilerije iz valjevskog kraja osvojile su nagrade za kvalitet. Rakije „Mićić“ iz Gole Glave nagrađene su zlatnim i srebrnim medaljama, a nagrađene su i rakije „Srpsko zvono“ proizvođača Zorana Milinkovića iz Gornje Bukovice, kao i destilerije „Želja“ vlasnika Željka Jovanovića iz Nanomira.
Proizvode se rakije od svih vrsta voća koje se gaji u ovom kraju, ali primat i dalje ima rakija od šljive.
„Jedno vreme ova proizvodnja bila je utihnula, a sada je ponovo aktuelizovana. Više je razloga za to, a na prvom mestu je činjenica da zahvaljujući subvencijama imamo veći broj voćnih zasada, naročito šljive. Vrlo je tražena i rakija od dunje, kruške, imamo destilerije koje proizvode lozu, neke vrste konjaka, a u poslednje vreme i rakiju od maline. Svaka ima svog kupca, ali je rakija od šljive i dalje dominantna“, kaže Svetomir Marković, direktor Poljoprivredne stručne službe.
U registru se može pronaći podatak da u Valjevu postoji 45 registrovanih destilerija i 9 vinarija. Ipak, kako saznajemo od pojedinih proizvođača, taj broj se menja jer se registracija često vrši na samo nekoliko meseci, a potom se ponovo zatvara kako bi se izbegli troškovi. Pojedini upućeni tvrde da na jednu registrovanu destileriju praktično „dođe“ 7 ili 8 neregistrovanih, koje se takođe bave proizvodnjom rakije.
Izuzev staračkih i samačkih seoskih domaćinstava, gotovo svako domaćinstvo na selu u valjevskom kraju proizvodi rakiju, koristeći kao resurs sopstvene voćnjake. Oni svoju robu plasiraju uglavnom u neposrednom okruženju, pa je samim tim i cena njihove rakije nešto niža, te se u direktnoj kupovini kreće od 700 do 1.200, pa i do 1.300 dinara.
Već registrovane destilerije imaju značajno više cene, u zavisnosti od vrste rakije – cene se kreću od 1.500 dinara pa do 6.000 dinara, koliko košta prva organska i višestruko nagrađivana rakija, poznatija kao „Čedina rakija“ili „Čedovača“. U pojedinim radnjama istovremeno se može kupiti flaša od 0,75 l sa čak dve staklene čaše viskija Johnnie Walker Red Label po ceni do 2.000 dinara.
„Rakija se sve više naručuje i pije i pre i posle jela, i traže se različite vrste rakije. Mi u restoranu imamo desetak – i proizvođača i vrsta – a u pitanju je i starost rakije, pa se traže rakije od tri do 12 godina starosti. Mesečno, ako je špic sezone, popije se i do 150 litara. Primetno je da se sada rakija više traži nego bilo koje drugo alkoholno piće, a gosti su takođe naučili da prepoznaju kvalitet. Vidimo da ljudi imaju istančanije ukuse, a rekao bih i da su rakije mnogo kvalitetnije nego ranije“, kaže Željko Kostadinović, vlasnik restorana „Paviljon“.
Cene čašice rakije u ugostiteljskim objektima kreću se od 120 do 550 dinara, u zavisnosti od vrste i proizvođača, ali i godine starosti.
Rakije sve kvalitetnije
Da su rakije sve boljeg kvaliteta potvrđuje i Marković iz Poljoprivredne stručne službe:
„To je razumljivo – proizvođači ulažu više u sam proces proizvodnje. Verujte, imamo destilerije u kojima se radi na destilatorima čija se vrednost kreće od 25.000 do 50.000 evra. Takođe, i u toj oblasti država daje subvencije za unapređenje proizvodnje, što se itekako koristi. Sve to doprinelo je tome da u valjevskom kraju imamo zaista rakije vrhunskog kvaliteta“, objašnjava Marković.
Na tržištu se, pored standardnih i od ranije poznatih vrsta rakija, sada mogu pronaći i nove – poput rakije od suve šljive koju proizvodi manastir Lelić, a koja se sve više traži. Rakije „Vesić“ tržištu su ponudile „Dedinu malinu“, koja ima sve više poklonika.
Da je rakija odomaćeno i prepoznatljivo piće valjevskog kraja, svedoči i česta rečenica: „Da se nađemo na čašici razgovora.“ Kako stvari sada stoje, proizvodnja je u uzletu, a geografsko poreklo postaje simbol prepoznavanja i van granica Srbije. Visok kvalitet, kome se sve više teži, potiskuje sa valjevskog tržišta „brlje“ i „šećeruše“, koje ne samo da nisu dobrog ukusa, već mogu izazvati i zdravstvene probleme.
Sve navedeno jasni su argumenti koji pokazuju zašto su cene rakije premašile cene nekih vrsta viskija. U svetu u kojem se autentičnost sve više ceni, valjevska rakija dokazuje da domaće može biti i vrhunsko – i da se na „čašici razgovora“ mogu graditi i identitet i ekonomija.
Pa i Valjevsko pivo je često skuplje od Carlsberga, Heinekena, Tuborga………naravno, zavisi ko daje kakvu akcionu cenu u tom momentu.
Za 22 din po kg šljive koliko je bio otkup prošle godine stvarno je potrebno 270 kg šljive za 1 l rakije