Danas je 1. maj – Praznik rada, kojim se obeležava sećanje na dan kada su radnici u Čikagu 1886. godine štrajkom i protestima počeli da se bore za osmočasovno radno vreme.
Ovogodišnji Praznik rada Srbija dočekuje sa 359.272 nezaposlena lica, pokazuju podaci Nacionalne službe za zapošljavanje. Na trgovima u Beogradu sindikalne organizacije održaće skupove. Ove godine pridružiće se i studentima na velikom protestnom skupu.
Kako su sindikati ranije najavili, Vladi Srbije predložiće svoje zahteve. U pitanju su izmene Zakona o radu, Zakona o štrajku, kao i izmene u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja.
Sam praznik u Srbiji obeležava se neradnim danima, a za mnoge već odavno znači upravo to – priliku za odmor, izlet, kampovanje i boravak van grada.
Tako je i u Valjevu. Od nekadašnjih prvomajskih uranaka do današnjih dana, pristup prazniku se prilično promenio. Tradicionalni uranak nekadašnjih godina podrazumevao je organizovane programe na stadionu na Pećini, a okupljao je zaista veliki broj Valjevaca. Priređeni programi uglavnom su uključivali folklorne nastupe, recitale, horske pesme – sve u skladu sa tadašnjim društvenim poretkom, samoupravljanjem i veličanjem radničke klase.
Tokom posleratnih godina Prvi maj bio je prilika da se najboljim radnicima uruče nagrade .
1945. godine 1. maja pod naslovom „Prvi maj je dan smotre našeg rada“, list Napred objavio je najveća postignuća u više oblasti.
Tako u delu „U fabrici“ se navodi da je drug Nikola Vulović završio svoj težak posao za 36% manje vremena od onog što je bila norma. „Dva druga Stanojević Budimir i Banković Svetislav završili su popravku dva vazdušna čekića za 46 sati brže od predvidjenog“, navodi se uspeh. Živković Živko povećao proizvodnju zavrtnjeva za 150%, Belaćević Vojislav za 128%, Avsenik Ivan za 120%, Roletić Nastasija i Olga za 100% itd.
Kao dokaz udarničkog rada i želje da se da doprinos u obnovi navodi se primer Desanke Savić koja je za kratko vreme prošla obuku livenja i postala udarni livac.
„Budimo udarnici u prvomajskom takmičenju“, bile su istaknute parole. Da bismo bolje razumeli sa kakvim nadahnućem se pisalo i radilo najbolje ilustruje sledeći primer. U delu „U kovačnici“ se navodi: „Dva druga najsnažnije zamahuju , oni su udarnici: Djurdjević Milomir i Paun Pavić. Svi su na poslu svi rade…Čekići biju, svrdlo traži put kroz drvo …Gle…Ruda je gotova…još samo točkovi…okov…brže…brže…Prekosutra je Prvi maj.“
Veliko narodno kolo i pečen vo na ražnju bili su samo deo tadašnjih proslava.
Godinama kasnije, prvomajski uranak odnosio se uglavnom na mlade, koji su se okupljali pored reke Gradac i na drugim mestima pogodnim za izlete. Godine inflacije, gašenje društvenih preduzeća i ogroman broj nezaposlenih praktično su stavili tačku na bilo kakav organizovani vid proslave.
Danas je Prvi maj najčešće prilika da se oglase sindikalne organizacije i istaknu svoje zahteve.
Promenom društvenog uređenja i stvaranjem privatnog sektora, poimanje praznika značajno se promenilo. Država više nije garant ostvarivanja radničkih prava, a brojni sindikati poslednjih godina deluju i kao političke organizacije – neke su učestvovale i na izborima u Srbiji – što je nedvosmisleno uticalo na promenu stava radnika prema tim organizacijama.
Ove godine sindikati su postigli dogovor sa studentima o zajedničkom protestu ispred Vlade Srbije, a samom dogovoru u javnosti je dat značajan prostor. Taj dogovor upućuje na produbljeno nezadovoljstvo različitih društvenih slojeva, ali i na moguće odsustvo institucionalne zaštite.
Nažalost, i ove godine mnogi će Prvi maj proslaviti radno, iako zakon predviđa da se radi o neradnim danima. Ipak, zakon ostavlja mogućnost za određene poslove i situacije u kojima postoji izuzetak od te odredbe.
presednik vucic je vise puta rekao da moramo vise da radimo i mnogi iz stranke su ga poslusali i sada imaju i prekovremene sate u opstini i zato bdp raste vrtoglavom brzinom
U Srbiji se može živeti pošteno od nepoštenog rada