„Prepolovljeni život“ o istini i pravdi
Na Sajmu knjiga u Beogradu održana je promocija knjige „Prepolovljeni život“ valjevskog novinara Slobodana Ćirića. Knjigu čini zbirka novinskih tekstova o rehabilitacijama građana koji posle Drugog svetskog rata nisu bili po volji vlasti.
Prema rečima autora, „Prepolovljeni život“ svojevrsna je priča o istini i pravdi. Ideja za nastanak knjige javila se 2012. godine, kada je objavljena knjiga „Ponovo rođeni, ponovo dostojni“, koja je donela rešenja o rehabilitacijama pred Višim sudom u Valjevu.
„Tada sam predložio da u nekom budućem izdanju, sličnom ovom, budu i moji tekstovi, novinarski obojeni, koji sadrže priče podnosilaca zahteva za rehabilitaciju, a u nekim slučajevima i samih rehabilitovanih koji su tada bili živi. Ideja je prihvaćena, ali je sticajem okolnosti dugo čekala na realizaciju“, rekao je na promociji Slobodan Ćirić.
Tekstovi o rehabilitacijama pred valjevskim sudovima
Prvi deo knjige čine tekstovi o rehabilitacijama pred Višim sudom u Valjevu, nastali od 2007. do 2014. godine, dok je drugi deo posvećen celom toku postupka rehabilitacije Nikole Kalabića, komandanta Kraljeve garde Jugoslovenske vojske u otadžbini, koji je trajao od 2012. do 2023. godine.
„Zaista, nisam imao nikakve ideološke ambicije. Moja jedina ambicija u ovom poduhvatu svodila se i svodi se na dve jednostavne, a mnogo teške reči – istina i pravda. To je nekako i sadržaj jedine „ideologije“ za koju sam se borio celog života i tokom celokupne novinarske karijere. Nekad sa više, nekad sa manje uspeha, ali borio sam se, borim se i boriću se. Dakle, u ovim pričama sam samo tragao za istinom i pravdom. Koliko sam uspeo, oceniće svako ko bude pročitao sve ili neke od ovih tekstova“, rekao je Ćirić.
„Prepolovljeni život -Knjiga jedinstvena u Srbiji“
Nekadašnji valjevski sudija Dragan Obradović istakao je da je knjiga po tome jedinstvena u Srbiji.
„Kao sudija, do odlaska u penziju u maju 2024. godine, bio sam u prilici da kontaktiram sa kolegama iz svih delova Srbije – iz nadležnih okružnih, odnosno viših sudova koji su postupali po predmetima rehabilitacije. Osim najpoznatijih predmeta rehabilitacije u Srbiji – rehabilitacije Dragoljuba Draže Mihailovića i Milana Nedića u Beogradu, kao i po nekog velikog industrijalca na području Srbije – ni u jednom drugom gradu nisam dobio informaciju od kolega sudija da je neki novinar sa takvom pažnjom pratio suđenja po podnetim zahtevima za rehabilitaciju, bez obzira na to o kom licu je reč: da li je reč o poznatim ljudima, industrijalcima i trgovcima, ili o običnim ljudima – zanatlijama i seljacima, kao što je to bio slučaj u Valjevu. Slobodan Ćirić pratio je predmete rehabilitacije bez obzira na to o kom licu je reč i kod kog sudije su ti predmeti bili u radu“, rekao je Obradović.
Sudbine ljudi proglašenih za narodne neprijatelje
Kako se moglo čuti na promociji, zahteve za rehabilitaciju najčešće su podnosili članovi porodica tih lica. Retko se dešavalo da zahtev podnesu lično osuđeni i dočekaju rehabilitaciju. Tekstovi se odnose na različite ljude – maloletnike, bračne parove, roditelje i decu. U svakom tekstu detaljno je naveden „zločin“ zbog kojeg je tražena rehabilitacija. Najmanji zajednički imenitelj u svim tim slučajevima bio je: proglašeni su za narodne neprijatelje.
„Svaki tekst predstavlja suštinu odluke o rehabilitaciji tih lica koju je doneo Okružni sud u Valjevu, odnosno Viši sud u Valjevu. Najveći broj tekstova praćen je i fotografijama tekstova iz „Napreda“ iz vremena kada su objavljeni. Sa preživelim podnosiocima zahteva koji su dočekali rehabilitaciju, tekstovi su praćeni fotografijama tih lica i kratkim razgovorima sa njima – njihovim svedočenjima nakon rehabilitacije“, rekao je Obradović.
Knjiga kao osnova za dalje proučavanje
Knjiga je objavljena u izdanju Valjevske biblioteke „Ljubomir Nenadović“. Moderator promocije Marko Paramentić rekao je da je Ćirić, objedinivši izveštaje kojima je propratio ove procese, omogućio široj javnosti da se upozna sa sudbinama žrtava.
„Ujedno, ova knjiga pruža dobru osnovu za dalje proučavanje teme komunističke represije. Izvan ideoloških sporova i savremenih politika prošlosti, nalaze se desetine ljudskih sudbina koje su bile osuđene na zaborav i koje su čekale više od pola veka na pravdu.“
Slobodan Ćirić dugogodišnji je novinar nedeljnika „Napred“ i lista „Politika“.
Prepolovljeni život -Priče o žrtvama iz knjige
Neke od sudbina koje su deo pomenute knjige:
„Dragi moji roditelji, pišem vam poslednji put… Na sudu sam stekao ubeđenje da je sve ovo samo gola formalnost, a da je presuda doneta ranije…”, poručuje iz zatvora dvadesettrogodišnji „narodni neprijatelj, politički agitator i aktivni četnik” Milorad Đurić iz Zabrdice. Osuđen je za dela koja su izvršena mnogo ranije nego što je donet propis koji ih sankcioniše. Nije imao branioca ni mogućnost žalbe. Pogubljen je u maju 1945.
Bratislav Mitrović iz Gole Glave bio je invalid, imao paralizovanu ruku, pa je ceo rat proveo radeći ono što i pre – bio je državni službenik, delovođa. I to je bilo dovoljno da bude proglašen za narodnog neprijatelja i ratnog zločinca. Po kratkom postupku je osuđen i istog dana streljan. Molio je da, pred stražarima, poslednji put vidi svoje petoro dece. Nisu mu dozvolili.
Boško Tomić, ugledni valjevski zanatlija i suvlasnik stolarske radionice, monarhista, smatrao je da nema od čega da se krije. Nije ni hteo da izda svog ortaka. U maju 1945, bez suđenja, dokaza i presude, svirepo je ubijen i sa još 17 građana bačen u masovnu grobnicu na Kamenitovcu.





Pozivati se na poziv sudije u ovom vremenu je NEČASNO. Ovde su KORUPCIJA i KRIMINAL dominantne pridodate Masonskom zaštitom. Jedno pitanje za bivšeg sudije “ sme li sudija Mason da osudi brata Masona na Sudu u očiglednom delu. NESME. Nemojte promovisati onda taj poziv kao bezgrešan. I što se krijete iza tih TAJNIH DRUŠTAVA.
Gde je tacno bila masovna grobnica na Kamenitovcu?
Ивер не пада далеко од кладе.Његов отац Стеван Ћирић док је био главни и одговорни уредник Напреда је пуштао да се објевљују текстови новинарке Олге Петровић са конференција за штампу Либералне странке ,у којима се критиковала тадашња власт оличена прво у Савезу комуниста и касније Социјалистичкој партији Србије.Честа тема је управо била рехабилитација жртава терора који је вршен над политичким неистомишљеницима укључујући и физичке ликвидације. Рехабилитација је била део Програма Либералне сзтанке, коју сам ставио на предлог Свете Кашиковића,чији је отац и чича били невине жртве.Честитке Слободану и онима који су омогућили штампање ове драгоцене књиге ,рецензирану од компетентног судије Обрадовића..
gde se moze kupiti knjiga?