Centralnom svečanošću u Brankovini obeleženo je 200 godina od rođenja Ljubomira P. Nenadovića, pisca, putopisca i diplomate koji je, putujući Evropom, ostao vezan za svoj narod i rodni kraj.
Čika Ljuba, kako je ostao poznat u narodu, rođen je 26. septembra 1826. u Brankovini, a preminuo 2. februara 1895. u Valjevu. Bio je sin prote Mateje Nenadovića i unuk kneza Alekse Nenadovića. Pisao je poeziju i prozu, ali je najpoznatiji po putopisima „Pisma iz Nemačke“, „Pisma iz Švajcarske“, „Pisma iz Italije“ i „Pisma sa Cetinja“.
Govoreći na svečanosti, episkop valjevski Isihije podsetio je na velikane ovog kraja koji su trag ostavili na bojnom polju, u crkvi, za diplomatskim stolom i sa perom u ruci. Među njima je i Ljubomir Nenadović.
O tome šta se iz Čika Ljubinih stihova pamti i danas govorio je ministar kulture u Vladi u ostavci Nikola Selaković. Podsetio je na pesmu „Sećam se“ i zavet koji je prota Mateja preneo sinu:
„Ne reci ni caru, ako ga kad vidiš, ropske reči kojih možeš da se stidiš.“
„Kao dete mislio sam da je to samo priča o nekim davnim vremenima, o bitkama i knezovima. Tek kasnije, čitajući delo Ljubomira P. Nenadovića, shvatio sam da to nije bila lekcija iz istorije, već lekcija iz uzdržanog ponosa, gospodstva i ljudske slobode“, rekao je Selaković.
Kako je istakao, Ljubomir je porodično ime, slavu oca prote Mateje i sećanje na pogubljenog dedu Aleksu nosio kao „unutrašnji kompas“. Putujući Evropom, upoznavao je njene gradove, ljude i kulturu, a o onome što je video pisao je svojim čitaocima.
„Otvorio je Srbiji prozore u svet, ali je svetu ponosno pokazivao bistro lice seljaka iz Brankovine“, rekao je Selaković, osvrćući se na naziv publikacije izdate povodom jubileja, „Šumadijski Evropljanin“.
Muzičko-scenski program u režiji Petra Stanojlovića prikazao je zemlje kroz koje je Čika Ljuba putovao, značajne ljude koje je sretao i način na koji ih je video i opisivao u svojim delima.
Kako se moglo čuti, Nenadović u svojim putopisima nije samo beležio mesta koja je posetio. Pisao je o ljudima, njihovim navikama i razgovorima, često sa humorom i pažnjom za detalj. Čitaocima u Srbiji približavao je evropske gradove, a kroz susrete na putovanjima ostavio je i svedočanstvo o vremenu u kojem je živeo.
Njega nije zanimalo samo šta ljudi misle o njemu i njegovom radu, već i šta misle o srpskom narodu i njegovoj zemlji, smeštenoj na uvek uzburkanom Balkanu.
Dva veka posle njegovog rođenja, svečanost u Brankovini podsetila je da Čika Ljubine reči i danas povezuju Srbiju sa svetom koji je upoznavao.
O vezi sa zemljom iz koje je potekao govore i završni stihovi Nenadovićeve pesme „Tebi samo“:
„Ti si lepša od celoga sveta,
Iz tebe mi samo sunce sija;
Cvetaš lepše od samoga cveta,
Ime ti je ponosno — Srbija.“







Ovo nam treba a ne zlokaderi.
samo 3 , Studenti Pobedjuju
Da nije bio Mason nebi imao Ovaj publicitet, kao i Nikolajevic Svetomir iz Raduse kod Brankovine ciji su rodjenda proslavljali Masoni 27 septembra u Radusi, a covek rodjen 1844 ,,,,