Nakon prve grupe, tokom aprila i maja, i druga grupa polaznike obuke za pilote jedriličare koju na sportskom aerodromu „Divci“ sprovodi valjevski Aeroklub, polako privodi kraju svoj kurs.
Reč je o sedam kandidata, mladih ljudi između 15 i 20 godina iz svih krajeva Srbije, koji imaju ambicije da jednog dana postanu saobraćajni piloti, piloti ratvog vazduhoplovstva ili da ostanu sportski piloti.
Pre dolaska u Divce, oni su nastavu pratili preko interneta, polagali testove iz 9 predmeta, od aerodinamike i meteorologije do pravila i propisa, da bi nakon što su prošli i lekarski pregled u Beogradu, došli ponovo na aerodrom gde im se održava praktična obuka.
„Obuka se sprovodi u principu kampa, polaznici su smešteni ovde na aerodromu. Leti se rano ujutro kada su najpovoljniji meteorološki uslovi, a potom i kasno popodne. Ova grupa uskoro završava svoj prvi letački kurs, a na kraju obuke će imati dvadesetak samostalnih letova“, objašnjava njihov instruktor, najiskusniji nastavnik letenja Predrag Milošević.
Jedan od polaznika je 18-godišnja Jana Manić iz Beograda i upravo je završila srednju školu. Jana ima vozačku dozvolu za automobil, ali njen pravi san je da osvoji nebo i dobije letačku dozvolu. Kaže da je ljubav prema letenju nasledila od oca, koji se u mladosti bavio jedriličarstvom. Ta ideja je u njoj tinjala odmalena, a presudan trenutak dogodio se prošlog decembra kada joj je otac poslao prijavu za aeroklub.
„Uglavnom se budimo u pet ujutru, da bi iskoristili dok je vreme još uvek mirno i bez turbulencije, zato što je sad leto i onda dosta ima turbulencije već rano. I zato se budimo što ranije, spremimo se, otvorimo hangar, izvadimo jedrilicu, kola i vitlo. Onda radimo pretpoletni pregled svaki dan, to se sve lepo uradi i idemo na start. Gledamo vetar i onda biramo da li ćemo ‘dva-šest’ ili ‘nula-osam’ i tu krećemo da letimo. Svako leti po dva-tri leta, zavisi od dana kako smo se dogovorili i sve. I onda pravimo pauzu, pa onda opet popodne kad se smiri, idemo opet“, opisuje mlada Beograđanka kako izgleda jedan tipičan dan letačke obuke u Divcima.
Prvi let Jana opisuje kao veoma uzbudljiv, ali naglašava da straha nema. Kako kaže, svi polaznici su se brzo navikli na visinu, pa im je danas potpuno prirodno i normalno što već lete samostalno. Na šaljivo pitanje šta je lakše voziti, kroz osmeh priznaje da je, s obzirom na beogradske gužve, lakše upravljati jedrilicom nego automobilom u Beogradu.
Jana ističe da ima apsolutno poverenje u svog iskusnog instruktora i učitelja letenja, Peđu Miloševića. Mlađi instruktor im je preneo da je Peđa vrhunski letač sa ogromnim iskustvom koji u milisekundi donosi prave odluke, što Jani pruža maksimalan osećaj sigurnosti tokom letenja.
Kada je reč o budućnosti, Jana želi dobro da se izvežba, nastavi da leti sama i pređe na naprednije tipove jedrilica. Njen dugoročni i veliki san je da se jednog dana oproba i u akrobatskom letenju, za šta, kako sama kaže, ima još dosta vremena.



Da se betonira pista i pss.Ako je vec betonirana otkrite je…
Za svaku pohvalu entuzijazam, požrtvovanost, posvećenost i stručnost ljudi iz AK VALJEVO, za primer drugima, jer sve polazi od ljudskog faktora. Bore se sa teškoćama, finansijama, opstrukcijama i nerazumevanjem, ali rad, zalaganje, posvećenost, kompetentnost, na kraju uvek pobedjuje. Samo neka tako nastave na popularizaciji i obučavanju naših mladih u avijaciji,jer njihovo je nebo u budućnostii. Zato mi bivši avijatičari podržavamo sve dobre namere i uspešne aktivnosti AK Valjevo u svom radu sa mladima