Iako je gradski vodovod izgrađen kako bi se rešio problem zagađenih bunara u više domaćinstava, gotovo dve godine kasnije – nema zahteva za priključenje. Pitanje koje se nameće jeste: zašto rešenje nije iskorišćeno?
Priča o zagađenju bunara u javnosti se prvi put pojavila 2021. godine, tokom protesta u organizaciji „Marš s Kolubare“, kada su iznete tvrdnje da je voda u pojedinim domaćinstvima u Lukavcu i Popučkama neispravna za upotrebu. Kako je tada saopšteno, voda nije bila za piće, ali ni za tehničku upotrebu.
U narednim mesecima javnost je informisana da je ovim problemom ugroženo oko 15 domaćinstava, a kao uzrok zagađenja pominjane su istražne radnje vezane za litijum. Na više protesta organizovanih tim povodom govorili su i pojedini vlasnici domaćinstava, ističući da život bez vode nije moguć.
Snažni pritisci javnosti doveli su do toga da je u rano proleće 2024. godine izgrađen cevovod prečnika fi 110 mm, za šta je iz budžeta grada izdvojeno 7,5 miliona dinara sa PDV-om. Na taj način, do ugroženih domaćinstava stigla je gradska voda.
Nakon objavljivanja informacije da je vodovod izgrađen, u javnosti je otvorena rasprava, a pojavile su se i tvrdnje da je time indirektno potvrđeno da su bunari bili zagađeni usled istražnih radnji. Iz JKP „Vodovod“ te navode su demantovali, ističući da su informacije o stanju bunara dobijene od samih građana.
Međutim, gotovo dve godine kasnije, kako saznajemo, nijedno od domaćinstava obuhvaćenih ovim projektom nije podnelo zahtev za priključenje na vodovodnu mrežu.
Odgovor na pitanje zašto se domačinstva ne priključuju ni dve godine nakon izgradnje izostaje. Nezvanično, kao razlog navodi se visoka cena priključka.
U JKP „Vodovod“ navode da su cene priključenja jedinstvene za sve građane, kao i da postoji mogućnost plaćanja na rate kroz mesečne račune.
Zbog čega, uprkos izgrađenoj infrastrukturi, nijedno od domaćinstava nije podnelo zahtev za priključenje, za sada nije zvanično objašnjeno. Razlozi mogu biti različiti, ali bez konkretnih odgovora ovo pitanje ostaje otvoreno.


Nadam se da ljudi periodično rade analizu kvaliteta vode u svojim bunarima. Naši bunari su najčešće plitki što otvara mogućnost lakog zagađenja vode u njima. I ovo nema veze sa temom rudnika. U svakodnevnom životu koristimo i radimo toliko toga što zagađuje životnu sredinu. Od septičkih jama koje cure u zemlju (jer nam je tako lakše nego da plaćamo njihovo redovno pražnjenje), preko upotrebe raznih hemijskih sredstava u poljoprivredi (često nažalost i potpuno suprotno od onoga što piše u uputstvima za njihovo korišćenje) do svesnog bacanja otpada gde god stigneno u prirodi. Sve to utiče na kvalitet vode koju crpimo iz plitkih bunara.
Nema vode
Dokle ćemo čekati na vodu u Popučkama? Cevi su u zemlji, a priključaka nema. Povrh svega, kanali su nam ostavljeni u katastrofalnom stanju nakon radova. Dosta je birokratije i prebacivanja odgovornosti – sanirajte kanale i pustite vodu narodu, jer se od obećanja i završenih faza ne živi.
Zato što svi lažu čim zinu!
А кад је прикључење на канализацију у Лелићу
zašto u žabarima nema vode
Nema ljudi sve neljudi. Ljudi sve čine i ne čine.
Sve ih opet glasajte, kako ste vec nauceni … i ne treba da je imate