Valjevske demokrate pomenom u Crkvi Pokrova Presvete Bogorodice odale su poštu nekadašnjem premijeru Srbije i predsedniku Demokratske stranke Zoranu Đinđiću. „Vizija i ideje koje je Zoran Đinđić predstavljao u svom vremenu ostale su da žive“, rekao je Duško Rakić, istoričar i član DS-a.
Na današnji dan pre 23 godine ubijen je srpski premijer Zoran Đinđić. Đinđić je pogođen hicem u srce u dvorištu zgrade Vlade Srbije 12. marta 2003. godine u 12.25 časova. Mnogo godina nakon njegove smrti ideje za koje se zalagao i vizije o Srbiji i dalje žive.
„Svi se danas sećamo, i ne samo oni koji su bili članovi i glasači Demokratske stranke i Zorana Đinđića, nego svi oni ljudi u ovoj zemlji koji su želeli stabilan život, želeli uređenu državu i odgovornost u bavljenju politikom. I dan-danas, posle 23 godine od tog događaja, a i generalno svih ovih poslednjih godina, možemo videti kako ova država izgleda. Vizija i ideje koje je Zoran Đinđić predstavljao u svom vremenu ostale su da žive i to je ono što je pozitivno i što daje nadu da ova država može biti izgrađena na nekom sistemu koji je pozitivan. Nažalost, sam izgled današnje države nije u tom kontekstu, iako su se mnogi zaklinjali u Zorana Đinđića i pričali da će ići tim putem kojim je on krenuo. Očito je da je takva ideja daleka od mnogih onih koji su često na vlasti u ovoj zemlji“, rekao je Duško Rakić.
Đinđić je bio jedna od ključnih ličnosti političkih promena u Srbiji 2000. godine, kao šef centralnog izbornog štaba i koordinator promotivne kampanje Demokratske opozicije Srbije za savezne izbore septembra 2000. godine. Nakon tih izbora usledio je masovni bunt i politički prelom 5. oktobra, posle čega je Đinđić postao predsednik Vlade Srbije.
Iako su od njegovog ubistva prošle 23 godine, politička pozadina atentata nikada nije u potpunosti razjašnjena niti rasvetljena. Mnoge vlade nakon njegove smrti simbolično 12. marta polažu vence na njegov grob, a Rakić smatra da među njima ima i licemerja.
„Mislim da tu ima licemerja, jer možemo videti kako se ko ponaša u svom političkom životu. Dakle, svako može da se poziva na politiku Zorana Đinđića, što je nešto pozitivno, i svako time želi da stekne određene političke poene. Ali pozivanje i ono što se priča nije u saglasnosti sa onim što ljudi koji su danas na vlasti u Srbiji rade. Dakle, ne da nije u saglasnosti, nego je u potpunoj suprotnosti. Upravo se Zoran Đinđić borio protiv takvog pristupa. Nije u pitanju pojedinačna politika ove ili one stranke, nego je generalna politika koja se sada vodi u ovoj državi potpuno suprotna onome za šta se zalagao Zoran Đinđić, a ljudi koji to rade su upravo oni protiv kojih se Zoran Đinđić faktički ceo svoj život borio“, rekao je Rakić.
Pomenu koji je održan u Crkvi Pokrova Presvete Bogorodice, pored članova Demokratske stranke, prisustvovali su i predstavnici stranaka sa kojima je DS u koaliciji u gradskom parlamentu.





Lepo je što se okupilo celokupno članstvo. Mladost i budućnost ovog grada i ove zemlje.
Umesto ovih parastosa, bolje da se istrazila politicka pozadina ubistva (i jos nekoliko drugih). Dok su inspiratori jos medju zivima. Posto je to i dalje veoma povezano sa tim kuda oni i dalje vode ovu zemlju. Djindjic je u Crkvi uzivao veoma malu podrsku, takoreci nikakvu. Nacin na koji se nama predstavlja Djindjic nakon njegove smrti, nema veze sa tim kakav je on stvarno bio. O tome kako je on zamisljao Srbiju nema ni reci (da nam se ne bi kvarila ruska prica). Djindjic se pokusava predstaviti kao nekakav pokajnik koji je uvideo da je Cosicev i Milosevicev put ispravan, pa je nesto imao nameru da se vrati na te staze, i dovrsi pricu do kraja. Dok njegovi saborci cute, na takve interpretacije.
Pa pitajte svedoka sa Povlena!!!
Da je bio pametan bio bi i danas živ. Šurovao sa Zemuncima dok je rušio Slobu,a kad je rešio i njih da počisti izdala ga pamet. Zagrizao veći zalogaj. Svi znaju da je bio Nemački špijun. Bio je obrazovan čovek , ali jalov političar. Sad pričaju bajke o njemu,hvalospeve o filosofu. Šta je uradio ? NIŠTA ! Koštunica mnogo pametniji.
Ne reče nešto o poslednjem aktuelnom , mislim da je najbolji pravnik u istoriji pravnog fakultetra. Tako kažu…