Slobodan Bata Djoković – Šta je Srbijanka značila Valjevu?

Da li je Srbijanka Valjevu i Valjevskom kraju bila oslonac voćarstvu i samom razvoju, samo je jedno od pitanja na koja smo potražili odgovor . Nakon prve  privatizacije Srbijanka je zatvorila svoja vrata , a novi drugi kupac, kompanija Europrom sporadično najavljuje  ulaganja. Ipak šta je Srbjanka bila Valjevu znaju najbolje oni koji su radili u proizvodnim halama i oni koji su rukovodili njome . Slobodan Bata Djoković u ovoj fabrici proveo je 14 godina , jedno vreme i kao generalni direktor fabrike koga su radnici na to mesto izabrali referendumom, neposrednim glasanjem.

1.U vreme kada ste bili direktor Srbijanke koliko je bilo zaposlenih u preduzeću?

Sećam se tačno tog broja , 1170 radnika je imala . Moj mandat je završen 1996. godine. Mene su radnici za direktora izabrali na radničkom referendumu.

  1. Kakvi su bili proizvodni kapaciteti fabrike?

Srbijanka je u to vreme bila jedna srednje razvijena fabirka, tehnički i tehnološki, u toj oblasti. Srednje razvijena, mislim na evropske kriterijume. Imali smo svu opremu koja je bila potrebna za našu delatnost. Imali smo izuzetno dobru kadrovsku strukturu, stručne ljude. Od dobrih radnika zaista dobrih radnika, inženjera čak do doktora nauka. Bila je to dobro opemljena firma.

  1. Šta je sve proizvodila Srbijanka?

Srbijanka je u sklopu svoje fabike imala nekoliko fabrika.Počev od hladnjače velikog kapaciteta, fabrike za proizvodnju koncentrata od voća , fabrika za proizvodnju rakije, fabika za preradu šljive i još nekoliko pogona koji su bili u funkciji finalne proizvodnje. Srbijanka je imala ogroman izvoz. Čak i u vreme najgorih sankcija 1993. godine mi smo imali izvoz od 10 miliona dolara. Imali smo takve proizvode koji su u to vreme završavali čak i u Americi.

  1. Ko su bili kooperanti ?

Morate znati da je Srbijanka i formalno i suštinski bila složen sistem. Kad se kaže Srbijanka misli se uglavnom samo na ono što je u krugu fabrike, ali nije tako. Srbijanka je bila osnivač i vlasnik još dva preduzeća Srbijanka agrar koja se bavila odnosima sa poljoprivrednicima i sa Zadrugama koje su u to vreme saradjivale sa nama i Srbijanka senzal koja se bavila trgovinom. Naši kooperanti su direktno bili snabdevači Srbijanke , proizvodjači direktno. Neke sirovine, kojih nije bilo na našem tržištu smo morali da uzimamao sa drugih područja kao što su kajsija, breskva, paradajiz, kukuruz šećerac , ali i jabuka . Jabuku smo recimo preradjivali 10 000 tona u periodu od septembra do kraja godine , a na našem području smo imali 2 do 3 000 tona pa smo ostalo morali da kupujemo na drugom području.  Ali dominantni dobavljači su bili sa seoskog područja valjevskog kraja. Naš kraj, valjevski.

  1. Koje količine voća je otkupljivala Srbijanka?

Velike su to količine, ali evo reći ću Vam kupovali smo recimo maline 4 000 tona, višnje oko 3 000 tona, šljive do 6 000 tona godišnje, breskve i kajsije po dve do tri hiljade tona, jabuku sam već pomenuo 10 000 tona. Tako da je negde oko 40 000 tona sirovine je ulazilo godišnje u proizvodne pogone.

  1. Na koji način je osvajano tržište?

Naši ljudi su posećivali evropske i svetske sajmove gde su prezentovali naše programe. Sam kvalitet  onog što smo radili je bio vrlo visok i zato je moglo da se eksportuje. Sva malina je praktično izvožena, višnja, koncentrati od jabuke, suve šljive. Tu smo bili ozbiljna konkurencija velikim svetskim fabrikama. U samoj zemlji imali smo nekoliko prodajnih  skladišta počev od Beograda, Pule , Ulcinja , jedno izmedju Dubrovnika i Trebinja.Imali smo oko 30 ljudi koji su se bavili na terenu prodajom , tada su se zvali trgovački putnici , danas menadžeri prodaje. Mi nismo mnogo izdvajali za marketing niti smo to mnogo radili. Imali smo proizvode koji su otvarali vrata svuda.

  1. Koliko je tadašnja Opština Valjevo učestvovala u radu? Da li je bila podrška i na koji način?

Ta podrška se ogledala u zajedničkom razvoju pojedinih sela , Mesnih zajednica. Zajedno smo rešavali probleme, infrastrukuru, struju, popravku crkava. U Miličinici recimo,  uveli smo telefone koje su oni plaćali kroz poljoprivredne proizvode Srbijanki . Različiti poslovi izgradnje infrastrukture, tamo gde su nedostajali putevi , struja, zajedno sa Opštinom Valjevo smo ulagali . Pa čak recimo u Opštini Kosjerić gde tada na vlasti nisu bili moji partijski drugovi već jedna druga partijska struktura , tamo smo sa Zadrugom u Makovištu takodje učestvovali u radu Zadruge , ali i razvoju tog kraja. Znate ulagali smo u sela jer odatle su dolazili proizvodi koji su nam bili potrebni.

  1. Šta su bile otežavajuće okolnosti u radu?

Sredstva u jednom delu godine. Mislim na sredstva za otkup proizvoda  . Tu mislim na neravnomernu potrebu za sredstvima tokom godine. Voće se kupuje jun , jul i avgust pa tek onda sa jeseni jabuka. Tako da je bio jedan period godine kada morate da se zadužite da biste imali sirovine i otplaćujete te kredite. To je inače tako u prehrambenoj industriji, to je opšte poznat problem koji su imali i imaju i danas svi .

  1. Da li je Srbijanka imala budućnost , a da to nije prodaja ?

Srbijanka je imala budunoćnost i nije postojao nijedan razlog da se ide u prodaju. Videli smo da je plan posle 2000-te bio da sve što je društveno predje u privatne ruke . Ali za prodaju Srbijanke zaista nije bilo razloga. Nas niko nije pomagao , kredite koje smo imali smo uredno vraćali, na svetskoj berzi smo se „tukli“ sa ozbiljnom konkurencijom i opstajali. U to vreme imali smo jedan solidan standard , besplatni obroci u fabrici, redovne plate, nije moglo da se dogodi da nema plate i da nisu plaćeni doprinosi i porezi, fabrika je kupila desetine stanova i još mnogo toga . Šta se dešavalo posle kasnje, nakon 1996. godine , ja ne bih komentarisao jer došli su neki drugi ljudi . Na kraju se sve završilo tragično. A uopšte nije bilo potrebe za prodajom. Mislim da se lokalna samouprava nije tada pitala ništa već da je republička vlast imala takav plan. Mi smo bili krenuli sa akcijama ,mislim na sve zaposlene,   ali sam ja smatrao da je to nemoralno, da sa tako malo para se postane većinski vlasnik. Radnici su imali povećane plate i za to povećanje su kupovali akcije. Dogurali smo bili do 28% vlasništva sa radnicima i onda je to stalo . Posle se završilo kako se završilo.

  1. Hale fabrike su prazne jer je gotovo sve prodato , a na neka davna vremena jedino još sećaju veliki silosi na ulazu u Valjevo. Kao i silosi nekadašnje pekare na Jadru sada su spomenik nekim vremenima. Kako se Vi osećate kada to vidite , a najbolje znate kako je nekada bilo?

Ako me pitate lično, moram reći, veoma loše. Kuća mojih roditelja je pet metara od Srbijanke u Steve Petričevića, to je sad moja kuća i ja tu dolazim. I kad odem vidim da je to zaraslo ,korov , trava, niko to ne održava, tu nikog nema . Čak su svojevremeno Bugari tražili da razgovaraju samnom oko proizvodnje , ali ja sam tu shvatio tada da oni nemaju ozbiljnu nameru da se bave proizvodnjom . Zašto su oni to kupili , nije pitanje za mene.

  1. Srbijanka je sada u vlasništvu Valjevaca , da li je rešenje za grad da se ponovo pokrene proizvodnja? Šta biste preporučili novim vlasnicima?

Sve što sam pomenuo od Srbijankinih pogona i fabrika moram reći da su bile tehnolloški  nezavisne, svaka je imala svoj proces proizvodnje. Sada kada je to prodato sve , a imali smo u nekoliko fabrika najsavremeniju opremu koja je posle završila u starom gvoždju,  ne znam, ne bih imao ništa da im preporučim.

  1. Da li je po vašem mišljenju nestanak Srbijanke uticao ili možda bio ključni faktor da ljudi na selu prestanu da se bave voćarstvom pre svega?

To je potpuno tačno jer je Srbijanka bila oslonac poljoprivrdnim proizvodjačima . Pre svega imali su sigurnost da će sve što proizvedu biti otkupljeno. Bili su sigurni da ništa neće ostati neprodato i da će za svoje proizvode dobiti validnu cenu. Bili su sigurni da ništa neće ostati nenaplaćeno. Takve sigurnosti više nema. Malina varira sa cenom , otežana naplata, višnju ne znam ni da li neko sada kupuje , jabuku koliko znam u valjevskom kraju ne otkupljuje niko. Nekada to nije moglo da se desi , Srbijanki su bili potrebni ti proizvodi, a i sami smmo uticali na razvoj primarne proizvodnje što sa Zadrugama , što direktno sa prozvodjačima.

  1. Da li je ralno očekivati da ponovo sve bude pokrenuto, da li je to moguće?

Ja mislim da je moguće, ali društveni uticaji , neka dešavanja u poljoprivredi su skoro nikakva i teško je sada naći nekog ko bi uložio recimo za početak 15 miliona evra da ima  ponovo Srbijanku kakva je nekad bila.

*“Srbijanku” je u prvoj privatizaciji 2007. godine kupila firma “Medija svjat” iz Sofije iza koje je stajao jedan od najbogatijih ljudi Balkana, bugarski biznismen Hristo Kovački koji je u Srbiji kupio 12 firmi. Bugari su odmah fabriku preimenovali u „Novu Srbijanku“ i posle samo godinu dana rada naprasno su odustali od otkupa šljive, kupine i maline i njihove prerade, pa je kombinat izgubio decenijama utemeljeno tržište, poslove i profit. Pre otvaranja stečaja 2012. godine, policijska istraga je utvrdila da je država u slučaju “Nove Srbijanke” oštećena za 3,5 miliona evra, pošto je “Medija svjat” nezakonito 12 hektara zemljišta kombinata prenela na dve druge bugarske firme – “New express finance” i “Storko trade” iz Sofije. Sve je imalo sudski epilog.

Imovina „Nove Srbijanke“ iz stečaja je 2019.godine na javnom nadmetanju u Privrednom sudu prodata kompaniji „Europrom“ za 288 miliona dinara, četiri miliona više od početne cene. Na prodaju je bilo oglašeno zemljište nekadašnje fabrike površine od oko 12 hektara, kao i svih zgrada, među kojima su fabrika voćnih sokova, fabrika alkoholnih pića, rashladne kule, skladišta, hladnjača, magacin i drugo.

41 comments on “Slobodan Bata Djoković – Šta je Srbijanka značila Valjevu?

  1. Cakana

    To su socijalisti i demokrate upropastili, pitajte njih nesto vise o tome kako i zasto je propala?

    Reply
    1. Са доње стране брда

      Шта тебе изненађује то за Србијанку? А шта је Градац значио, Стефил, Елинд, Узор и све остало што је жуто-црвена машинерија уништила?

      Reply
  2. Mitar prijatelj

    Demokrate su nam uništile sve čega su se dohvatili. Srbijanka je mogla da bude sad za seljake odskočna daska i ko zna koliko bi se u poljoprivredi zarađivalo ovde da nije upropašćena Srbijanka. Vrlo je moguće da je to sve smišljeno bilo, a ne što su bili samo nesposobni.

    Reply
    1. Sećamo se ipak svega

      Bata Đoković ovde malo meša osamdesete i devedesete godine i naravno navodi vodu na svoju SPS vodenicu. Osamdesete godine jesu bile zlatno doba „Srbijanke“, ali devedesete to svakako nisu bile. Govori o količinama od 40 000 tona prerađenog voća kao nekom velikom rezultatu, a Podgorina Frucht iz Osečine sada godišnje preradi oko 45 000 tona! Takođe, priča ovde kako je „Srbijanka“ imala svoja skladišta u Puli i kod Dubrovnika. Da li je devedesetih „Srbijanka“ mogla da ih koristi? Zašto je Bata napustio „Srbijanku“ i prešao da bude ministar, ako je u „Srbijanci“ sve bilo tako super? Kada je „Srbijanka“ prestala da pravi svoje sokove „Zlatne kapi“ po kojima je bila prepoznatljiva širom bivše SFRJ? Šta je bilo sa „Srbijankom“ posle 1996. godine za vreme dok je njom upravljao još jedan socijalista Duško Krsmanović? Nisu li Krsmanoviću devedesetih i sudili zbog nekih malverzacija u „Srbijanci“? A ovo je pokušaj lepe, romansirane priče kako bi se prikrilo ono što se zaista desilo sa valjevskom privredmom tokom devedesetih – propala je. Socijalisti i julovci su uništili valjevsku privredu tokom devedesetih i stvarno nemaju nikakvo pravo da nam sada pripovedaju kako je u njihovo vreme sve bilo super.

      Reply
      1. Pera navijač Budućnosti

        A onda su došle demokrate i sve je procvetalo. Ovde nije priča o osamdesetim i devedesetim,već o jednoj firmi koja je svih tih godina bila uspešna . Imala je predstavništva širom bivše zemlje. Da li je to greh ili neistina?To što je neko sa mesta direktora ,otišao na mesto ministra, valjda je rezultat upešnog rada i prirodne težnje čoveka za napredovanjem,a ne zato što je u Srbijanci bilo loše. Uostalom radnici Srbijanke to najbolje znaju. Bato,podrška za sve što ste rekli. Pomozite da se radujemo i u fudbalu kao devedesetih.

        Reply
        1. Sećamo se ipak svega

          Pa, Pero, Bata Đoković je bio istaknuti predstavnik jedne politike koja je dovela do toga da „Srbijanka“ izgubi sva ta predstavništva širom bivše zemlje, da izgubi tržište i na kraju i propadne. Tokom devedesetih smo kao budale ulazili u ratove i sukobe koje smo sve redom izgubili i doveli sebe do prosjačkog štapa. Bata Đoković je kao visoko pozicionirani socijalista bio deo te politike. Ima još ljudi koji sve to dobro pamte i ne padaju na ove priče kako je sve bilo divno, jer znamo da nije.

          Reply
          1. Jer idioti

            Ma bolje da smo odmah postali robovi. Svi su generali posle bitke.

      2. Maja

        Došla sam u Srbijanku kao tehnolog pripravnik iz Beograda 97.god, već je pod SPS-om i Krsmanovicem bila na kolenima. Morala sam da odem 2000.nisam mogla da prezivim sa tako malim primanjem. Zaposlila sam se u Galenici tada jos ozbiljno jakoj dok u nju 2009.nisu stigli socijalisti. Gde SPS dodje, ostaje spržena zemlja samo. Dakle ni za Srbijanku ni za Galeniku nije bilo druge nego najgore i najkoruptivnije privatizacije. Dakle za propast kriv SPS a za korupciju i poklanjanje vlasti posle 2000, za Galeniku naravno SNS zlo gore i od SPS-a.

        Reply
      3. Ub Valjevo Ub

        Bravo! I da dodam žuti su uništili sve sto su stigli,a što im je ostalo iza socijalista i DSS. Kako je sve manje ostajalo za uništavanje,naprednjacima je ostalo da otimaju. Kako im je i to postalo malo izgleda da su zauzvrat potpisali neki sporazum. Mada jedan od njih kaze da nisu, a ostali ga bukom štite.

        Reply
  3. Miki

    Sokići, džemovi, kečap najbolji ikada. Polimark na kečapu zaradio milione , a mi ugasili našu fabriku. Logika?

    Reply
    1. Fica

      Da i onda su dosle demokrate na vlast sa ovim socijalistima koji su izdali Slobu i onda sve zajedno unistili?

      Reply
  4. Dragan

    to je bila fabrika gde su radnici lepo ziveli. svako je mogao da iznese sta mu treba i koliko mu treba. posle su dosli ovi iz dos i upropastili sve

    Reply
  5. Milan,bivši radnik Srbijanke

    Najbolji direktor u istoriji Srbijanke, Solidne i redovne plate,besplatni obroci,sindikalna putovanja i banje,mnoštvo pogodnosti za radnike. Ogroman broj zaposlenih i kooperanata,velika uposlenost,razvoj sela…Opstali i radili u teškim vremenima sankcija,izvozili i razvijali se. Veliki pozdrav za bivšeg direktora i sjajnog čoveka.

    Reply
  6. Valjevac

    Pa takvi kao Bata su unistili Srbijanku. Navale se na Drzavne jasle i Budzet i bez stida i srama govore o poslu. cenzurisano sav prohrom celi cevi partiski drug Bate Djokovica i svu instalacviju iz Srbijanke. I sa je Omerovic Valjevski Tajkun koga su doveli Ovi kao Bata (svesno ili nesvesnoistoje.)

    Reply
    1. Nostalgičar

      Kakav budžet i državne jasle. Bolje ponovo pažljivo pročitajte tekst,ako bar nešto znate o privredi, samo će vam se pokazati. Nešto treba i znati, a ne ostrašćeno komentarisati i pisati svašta. Intervju je sjajan i pohvale za novinarku i njena pitanja i ideju da tako uspešnog čoveka u privredi i sportu intervjuiše. Čovek nema veze sa Valjevom duže od 25 godina.

      Reply
  7. Milovan

    Znam sigurno koliko su Srbijanka i Bata lično pomogla razvoj Stava od puteva,otkupa telefona. Bato,svaka ti je na mestu. Živ i zdrav bio dugo godina.

    Reply
  8. Анонимни

    Ti silosi pripadaju UNIPu, e to je bila jaka firma na celu sa g-dinom Lazarevicem. A danas hrvati iz nje iznose profit. I nju su kao i Srbijanku gurnuli u stecaj i upropastili.

    Reply
    1. Autokrata

      Ko i kada? Čini mi se da je to bilo 2000- tih, ili slabo pamtim. Bravo za demokratiju.

      Reply
  9. Miroslav

    Secam se tada i Fk Buducnosti, celo Valjevo je tada zivelo za fudbal. Pravi privrednik koji je voleo Valjevo.

    Reply
  10. Marko Selakovic

    Bato, vrati se u Valjevo i preuzmi grad. Tvoje iskustvo i tvoja sposobnost je nesto sto retko koji kadar danas ima. Bio sam demokrata ali ti si od Valjeva napravio privrednu i sportsku silu.

    Reply
  11. Miodrag iz Miličinice

    Bravo za Batu,divnog čoveka i direktora. Koliko je samo pomogao Miličinici i svakom čoveku u selu kome je trebalo. Živ I zdrav bio Bato.

    Reply
  12. Милош Марјановић

    то је била фирма, бре! Кад су је већ ДОСманлије намерно упропастиле, нису дали да Rauch купи и да обнови све.

    Reply
  13. Mila

    Odgovor na sve iznete komentare.Sve je suva istina.Da ne ponavljam. Tadašnji direktor Slobodan,Bata,Djoković,jedan od naj sposobni direktora ,je bio sa velikim srcem,za sve radnike,proizvođače…..Svaki radnik je imao još nekoliko članova porodice koje je izdržavao od plate u Srbijanci.Šta uradi politika.Tako su i Krušik-Akumulatore prodali 2007 go.“Čičku“Jolovcu.koji je sve upropastio.(prodao)Akumulatori do tada bili pozitivni u proizvodnji i izvozu.Radnici dobili sporove,izvršne presude a ne mogu da naplate.Država ne dozvoljava.7 ha zemlje,zgrade,i još mnogo toga,iz čega mogu da izmire izvršne presude radnicima.Tuga.Ostavili radnike i njihove porodice na ulici bez kore hleba i zdravstvenog osiguranja…da žive kao psi.Bar im dozvoli te da naplate pravosnažno,izvršne presude.

    Reply
  14. Istina

    Ostaju sećanja…
    Sami smo krivi za sve, pa i za to kako pojedinac, Europrom, ima toliko para da kupi to što je kupio, a usput ima radnike koje bedno plaća…
    Nije on jedini u Srbiji. Ima ih još. Nekolicina njih od Cana, Miškovića, sada ovih novopečenih Vučićevih…, drže 90% kapitala i tako Srbija propada. Puna im usta prosečne plate, a niko ne priča o bednom minimalcu od koga preživljava pola Srbije.
    Najveća socijalna razlika, najjeftinija radna snaga, najskuplja hrana i garderoba, najskuplje nekretnine… To je odlika današnje Srbije i tigra koji nas glođe i koji je zadužio i naše praunuke…
    Bežite omladino dok je još vreme, nemote pristati da vraćate dugove od kojih niste imali nikakve koristi.

    Reply
  15. Komšija

    Znate li koliko je Rauh bio zainteresovan za Srbijanku? Politika preusmerila na Koceljevu…

    Reply
  16. Solunac

    jadna vam majka kad žalite za komunizmom isocijalizmom. Mislite da ste živeli dobro a u stvari smo većina bedovali a manjina komunjara živela na visokoj nozi. Da li znate da poljoprivednici do 1966 nisu mogli da kupe traktor i da nisu imali zdravsveno osiguranje do 70ih. A Srbijanka cvetala,na čiji račun?

    Reply
    1. Komunjara

      Danas sigurno uživaš, živiš na visokoj nozi. Ko su danas te „komunjare“. Ko je od komunjara kupio neku firmu? Koliko znanja, toliko i pričanja. Sedi jedan.

      Reply
  17. Miroslav,ponosni radnik Srbijanke

    Tada se sa ponosom govorilo da si radnik Srbijanke. Kako su to u autokratiji radnici birali direktora,a onda je došla demokratije i direktori se postavljaju a ne biraju. Zlatno doba Srbijanke sa Batom i Zlatnim kapima. Sve najbolje.

    Reply
  18. Goran Komercijala

    POZDRAV ZA BATU, NAJBOLJEG DIREKTORA UZ SECANJE NA SRECNO VREME NASE FIRME. PONOSAN NA SARADNJU I SVE KOLEGE. BATO SVE NAJBOLJE.

    Reply
  19. Predrag Savić

    Moj nekadašnji protivnik sa fudbalskog terena pomenuo je Ivanicu izmedju Trebinja i Dubrovnika kao jedno od većih stovarišta proizvoda „Srbijanke“ u bivšoj državi. U to vreme, osamdesetih godina, na Srednjem Jadranu kada ste tražili sok dobili ste sok „Srbijanke“.
    U jesen 1991. godine Ivanica je sravnjena sa zemljom, kao i obližnje selo Ravno u Popovom polju. U „Napredu“ iz oktobra te godine možete pročitati hvalisanje valjevskih artiljeraca ovim drugim „podvigom“.
    Šta mislite, da li bi sokovi „Srbijanke“ opet mogli da se prodaju u ovom delu nekadašnje države? Proizvedeni na opremi koja je bila nova pre 40 godina?

    Reply
  20. Milos sa Uba

    Ovakvih kadrova je malo ostalo. Secam se da smo mi sa Uba dolazili i divili se Srbijanci i Buducnosti. Sve je to bilo zahvaljujuci Bati i njegovim kontaktima i sposobnoscu da vodi i fabriku i fudbalski klub. Postoji li sada takav kadar u Valjevu? Postoji li negde u okolini? Ne postoji. Bato veliko postovanje i kapa dole.

    Reply
    1. Navijac

      Najbolji i najuspesniji predsednik Buducnosti. Uzivali smo u majstorijama fudbalera. Ko danas moze da okupi toliki broj ljudi kao sto je bilo nekada vikendom na Pecini. Citave porodice su dolazile,bio je to praznik fudbala. Bato vrati se u Valjevo,makar u fudbal,nema ga preko 20 godina.

      Reply
  21. Mare

    Privreda Srbije bankrotirala je 1993 godine. Obrtni kapital pojela je inflacija, sankcije i ratovii uzrokovali su gubitak tržišta, tehnološko zaostajanje. Bez tržišta EU i SAD ekonomija Srbije ne može da funkcioniše. Sovjetsko komunistička agentura učinila je sve da Srbe i Srbiju udalji što više i duže od zapada.

    Reply
  22. Valjevac

    Srbijank ISECENA OPLJACKANA polusvet se bavi emocijama. Sta ste ostavili deci DUGOVE KREDITE KORUPCIJU I KRIMINAL negovanu iz doba Srbijanke. Oni su stvorili ove KORUPCIONASE I KRIMINALCE danasnjice, to su njihova dela i deca.

    Reply
    1. Jovan

      Pazljivo pročitaj tekst. Ko je ostavio dugove,kredite…kada je Srbijanka isecena i opljackana. Bato,cast mi je sto te poznajem. Ziv bio.

      Reply
  23. Sećamo se ipak svega

    Prosečna mesečna plata u Srbiji je 2000. godine bila 35 evra. Te 2000. godine su penzije zemljoradnicima kasnile 36 meseci, dečji dodaci 24 meseca, a materijalno obezbeđenje porodice 26 meseci, a penzije su kasnile više od 2 meseca. To je ta velika briga za građane koju su SPS i Bata Đoković pokazali prema građanima Srbije.
    Devedesetih godina velike državne firme su propale, a njihovi direktori se obogatili. Plate nisu bile finasnirane iz prihoda, već iz kredita koji su uzimani od državnih banaka, a preko partijskih linija. Firme onda nisu imale od čega da vrate kredite. Tako su propale i firme i banke. Krug se zatvorio.
    Kada je „Srbijanka“ prestala da pravi svoje sokove „Zlatne kapi“ po kojima je bila prepoznatljiva u celoj bivšoj SFRJ? Osamdesetih je među prvima uvela nova i lepo dizajnirana pakovanja za sokove od 1 litra. Zašto je tokom devedesetih „Srbijankini“ sokovi nestali, a pojavili su se neki novi igrači u toj oblasti? „Next“ sokovi koji i danas postoje počeli su da se proizvode u Subotici 1996. godine. „Nectar“ sokovi su osnovani 1998. godine i postoje i danas. Kako su to „Next“ i „Nectar“ uspeli, a „Zlatne kapi“ nisu?

    Reply
  24. Slobodanka Jevtić

    Najbolji , najuspešniji direktor SRBIJANKE VALJEVO ,je SLOBODAN BATA. ĐOKOVIĆ! SRBIJANKA VALJEVO , prerađivačka fabrika hrane, je bila složeno , ozbiljno preduzeće, samim tim što je imala svoju Koperativu sa malim proizvođačima sirovine potrebne za preradu u SRBIJANCI VALJEVO! Na pr: 2500tona suve šljive, 10000tona jabuke, sve jagodičarske proizvode ,dakle sve što se proizvelo u individalnim domaćinstvima. I da ne zaboravim ,nekoliko tunela za proizvodnju šampinjona, dakle od otkupa ,prerade,dorade,pakeraja do izvoza,uvoza ,radilo je oko 1200 hudi. Jednom reči, GIGANT PROIZVODNJE PREHRAMBENE INDUSTRIJE. Sve to držati pod kontrolom u ta teška amutna vremena, mogao je , SLOBODAN BATA ĐOKOVIĆ !!! A, znao je i te kako, da izabere saradnike i da im da slobodu u radu i da traži odgovornost u suprotnom…….Sve pohvale, za velikog i uspešnog privrednika SRBIJANKE VALJEVO, SLOBODANA BATE ĐOKOVIĆ!!!

    Reply

Оставите одговор на Miroslav,ponosni radnik Srbijanke Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.