Djačke užine prošlost i/ili budućnost

Centralna kuhinja koja posluje u sastavu PU Milica Nožica 1975. godine osnovana je kao djačka kuhinja. Na žalost ovu uslugu kuhinja odavno ne radi, a porazni podaci iz istraživanja koje je uradjeno u Četvrtoj školi pokazuju da nam se deca nezdravo hrane uz najčešće preskakanje obroka. Mnoge škole s druge strane više i nemaju prostore za svoje kuhinje.

Porazni podaci nezavisnog istraživanja medju učenicima u Četvrtoj školi pokazali su da  je na pitanje koliko obroka u toku dana imaju 90% učenika  odgovorilo manje od predviđenog broja. Na pitanje šta najčešće piju, 40% je dalo odgovor – sok. Da jede brzu hranu izjasnilo se 64.3% učenika. Od proizvoda vezanih za žitarice, najomiljniji su proizvodi iz pekare (kroasani). Koka-Kolu samo 3% dece nije probalo. Energetsko piće probalo je 63% dece uzrasta do 10 godina. Doručak pre škole ima polovina ispitanih učenika, toliki procenat je i učenika koji u vreme prve užine doručkuju. Određeni procenat učenika izjavio da ima jedan obrok dnevno.

Nekada je situacija u školama bila drugačija. Na to je uticala činjenica da su učenici dobijali užinu odnosno jedan obrok za vreme boravka u školama. Odavno to nije tako, a Valjevo i dalje ima Centralnu kuhinju.

„Imamo 2500  dece u vrtićima što čini oko 7500 obroka u zavisnosti od broja dolaska dece, Crveni krst 400 i Dom u Popučkamama ali i školu u Kamenici. Tu je projekat grada za decu Romske nacionalnosti u vrtićima,Četvrtoj i Petoj školi, Brankovini. Pa kada bismo morali da izvedemo kalkulaciju koliko dnevno koštaju obroci za vrtiće dodjemo do cifre od 5600 dinara na mesečnom nivou što je manje više cena koštanja celokupnog mesečnog boravka dece. Ipak država dotira neophodnu razliku u novcu do punog iznosa koštanja. To je iznos za tri obroka dnevno. Ekonomska cena je 27 000 dinara,ali država dotira uslugu“, kaže direktor PU Milica Nožica Milan Radović.Milan Radović

S obzirom da neke škole putem tendera obezbedjuju neke obroke za svoje učenike pravo pitanje jeste kapacitet Centralne kuhinje i pitanje zašto na tim tenderima ne učestvuje Centralna kuhinja.

Tihomir Matić načelnik Centralne kuhinje kaže da je ključan broj zaposlenih.

„Po tim nekim normativima mi na pripremi hrane imamo 12 ljudi od toga 6 pekara ,pet kuvara i ja . Tu imamo još deset ljudi , dve žene na održavanju higijene posudja, tri žene na održavanju higijene podova , tehnolog, magacioner i dva vozača. Tu je i nutricionista pa je ukuno taj broj judi 21 . Mi pripremamo obroke ,ali tu je i više od 30 dijetetskih režima ishrane kod dece.Nekada ih je bilo dvoje ili troje ,ali sada više od 30 dece za koje se pripremaju posebni obroci, oni se posebno pakuju i ti obroci nisu svi isti jer zavisi od toga na kakvom je režimu koje dete. A to iziskuje samo jednu osobu koja će odlučivati šta će i kako njima pripremati. Znate nekada nismo znali šta je alergija na gluten sada toga imamo dosta., a broj ljdi je taj koji sam rekao“, objašnjava Matić.

Djačka kuhinja nekada je bila u Centru za ishranu i rekreaciju dece, a takav Centar odavno ne postoji.

„U sklopu tog Centra imali smo jedan objekat ovde, jedan u Ulcinju jedan na Divčibarama . Posle zemljotresa u Crnoj Gori taj objekat u Ulcinju je ostao njima , ovaj na Divčibarama koji je postao deo Sloge je kupio svojevemeno Vidoje Vujić. Kuhinja je postala deo obdaništa i do 1984. godine postojao je režim pripreme užina odnosno obroka za decu u školama. U vreme gradjanskog rata devedestih to je prekinuto jer nije bilo ekonomske opravdanosti. Posle 2000-te godine to je počelo da se obnavlja pomalo , bilo je tu nekih inicijativa koje nisu sprovedene. Na inicijativu nekih škola pripremali smo te užine , ali i to više nije u programu. Posle 2008. godine kroz projekat smo pripremali obroke najviše za Prvu školu. Sada smo ograničeni brojem ljudi. Mi ne možemo da imamo više zaposlenih , a prethodno rukovodstvo nije uspevalo da iznadje način da se plate zaposleni. Škole plate , ali nema modusa da se plati ljudima. Zakon se promenio . Možda nismo bili dovoljno uporni i prestali smo da to radimo. Ukoliko se pronadje taj model mi možemo ponovo krenuti. Mi možemo da izadjemo na tender , ali ne možemo posle da platimo taj rad“, objašnjava Matić problem zaposlenih dodajući da kuvar u privatnom sektoru zaradjuje od 80 000 naviše u Centralnoj kuhiji plaćen je 45-50 000 dinara što utiče i na samu ponudu zaposlenog kadra.Tihomir Matić

S druge strane Centralnu kuhinju očekuje još najmanje 700 korisnika  s obzirom da su u izgradnji još dva vrtića u nekadašnjoj Šestoj školi sa 500 dece i dogradnja vrtića Bambi sa 200 dece.

„ Najavljena je 21 vaspitna grupa što po normativu znači bar još tri radnika na pripremi hrane . To znači i povećan broj vaspitača, servirki, spremačica, čistačica. Nas sad trenutno ima oko 420 , ali ćemo dobiti još jedno 70 ljudi za nove vrtiće . Medju njima je i osoblje kuhinje , ali i nabavka kombija, pa još jedna vozač. Sve je to već dogovoreno i trenutno se radi sistematizacija radnih mesta“, pojašnjava direktor Radović.

Po njegovim rečima kada je u pitanju opremljenost kuhinje grad uvek izlazi u susret zahtevima obdaništa:“Tu zaista nemamo nikakvih problema, sve što tražimo za kuhinju mi dobijemo, očekujem da će i obećanja vezana za nove vrtiće takodje biti ispoštovana kao i sve do sada“.

Tihomir Matić napominje da se objekat Centralne kuhinje nalazi medju nekoliko najopremljenijih u Srbiji. „Samo je neophodno održavanje i poštovanje nekih već postavljenih standarda. Našu hranu kontroliše Zavod za javno zdravlje , nadležne inspekcije ne samo u kuhinji gde je priprema već i u obdaništima zato što je neophodno taj kvalitet hrane održati konstantnim. Hranu pripremamo od namirnica koje su proverene i naš nutricionista vodi računa da sve bude zdravo, nema modifikovane hrane, aditiva i sl. Pitanje djačke užine, ja ne znam da li treba i govoriti koliko je to važno za razvoj svakog deteta , čini mi se da je to svima poznato“, kaže Matić.

Ipak više od polovine ispitanih učenika jede brzu hranu i tome doprinose blizine pekara , ćevabdžinica, prodavnica široke potrošnje školama. „Čips, razne grickalice, pa to nije hrana ni za koga , a kamoli za decu koja rastu i razvijaju se. Lično ne znam šta je tu rešenje i mi kao Centralna kuhinja ne možemo taj problem sami rešavati. Verujem da uz zalaganje svih nas i kuhinje i obdaništa, škola, grada možemo nešto postići jer ovde nije slučaj da neko nešto neće, naprotiv , ne znam ko ne bi bio zainteresovan da se to reši. Neka pravila su problem u velikoj meri , a to je problem šire društvene zajednice“, napominje Matić.

Navike su se promenile pa je činjenica da veliki broj dece u školama od roditelja ne dobija pripremljen obrok za školu već novac kako bi obrok kupili. U situaciji kada veliki odmor traje 20 minuta  gde treba uračunati izlazak učenika , odlazak do mesta kupovine, čekanje u redu ostaje vrlo malo vremena da se i kupljeno konzumira. Zato nije retka slika da za vreme odmora u školama vidimo na ulici decu koja jedu dok trče nazad na čas i kupljeno gutaju bez žvakanja što stvara dodatno opterećenje za digestivni trakt.

Sve navedeno utiče na to da su deca sve deblja . Pedijatar dr Saša Milićević pre dve godine izneo je podatak da je 45% dece u Srbiji  gojazno. Ta gojaznost doprinosi tome da deca u osnovnoj školi imaju probleme sa hipertenzijom, dijabetesom. Jedan od velikih problema jeste neredovnost u ishrani pa kako je ovdašnje istraživanje pokazalo da umesto pet, deca često imaju samo jedan ili dva obroka dnevno. Navika ishrane stiče se vrlo rano i potiče prvenstveno iz porodice , ali bi izvesno uključenje društvene zajednice u rešavanje ovog problema bilo veliki doprinos.

U trenutku kada se mnoge razvijene zemlje bave rešavanjem ovog problema možda bismo mogli neka dobra pravila da prepišemo od njih . Ako već u gradu imamo Centralnu kuhinju i sve zainteresovane da nešto menjamo , da li je rešenje samo u agilnosti, rešenosti da krenemo pravim putem?

Jedno od mogućih rešenja je i izdvajanje Centralne kuhinje i njeno pozicioniranje na tržištu. „Ukoliko bi se i na to išlo , mi smo spremni i mi možemo da odgovorimo zahtevima tržišta, ali opet kažem treba naći pravi model , održiv model. Djačke užine su moguće ponovo budućnost , ko to zna“, poručuju iz Centralne kuhinje.

 

6 comments on “Djačke užine prošlost i/ili budućnost

  1. Милош Марјановић

    zanimljiv tekst. a odmor od 20 minuta jeste prekratak. kome je u interesu ta dužina odmora?

    Reply
  2. Milan

    Milance ce sve to da resi , hvala Bogu da vise nije spodoba Zlaja i Vujic ekipa. koja je godinama unistavala obdaniste…

    Reply
  3. dzoni

    Jedna molba.
    Valjevo je jedini grad u Srbiji gde deca u vrticima doruckuju u 08h a posle imaju rucak u 11h, a uzinu u 13:30h
    Valjda je ločično i po svakom bioritmu da ide doručak užina pa ručak!
    Ko još svojoj deci kod kuće daje ručak u 11h.
    Ovo pričamo jer je to benefit za našu decu. Svaki put kada smo to pitali vaspitače odgovor je bio da nema odgovora,
    Ako mogu i u drugim gradovima, zašto je to tako u Valjevu.

    Reply
  4. Александар Јовановић

    Наравно, опет недостатак пара и радника као у свим државним фирмама. Неспособност руководилаца ОПШТИНСКИХ СЛУЖБИ и тотално незнање и немарност. Не знам ни једног родитеља који не би платио пуну реалну цену да му дете буде обезбеђено са исхраном за време школе, и онако једу у горњем тексту поменуто а то је сигурно скупље, а о квалитету куване хране и грицкалица не треба дискутовати. Ако директор зна да ради, може да се реши без превеликих проблема…

    Reply

Оставите одговор на Milan Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.