Tešnjar izmedju čekića i nakovnja

Decenijama unazad objekti u staroj čaršiji Tešnjar propadaju. Skoro pet godina trajala je borba grada Valjeva samo da zatvori jednu rupu u Ulici Kneza Jovice . Odavno je dobro poznata činjenica da je nadležnost nad ovim prostorom na republičkom Zavodu za zaštitu spomenika. Sada direktorka republičkog zavoda tvrdi  da Tešnjar jeste pod nadzorom republičkog ZZSK, ali samo u delu stručnog nadzora, a da je direktna briga o kulturnom dobru u nadležnosti grada. Prebacivanje odgovornosti na kraju ne rešava problem Tešnjara.

Odgovarajući na tvrdnje ovdašnje direktorke Zavoda za zaštitu spomenika kulture Ksenije Stevanović I člana Veća Vladimira Miškovića da je grad u teškoj poziciji jer je Tešnjar pod zaštitom republičkog Zavoda , direktorka te ustanove Dubravka Djukanović za televiziju N1 kaže : „Nadležnost ZZSK se odnosi na rad stručne službe u propisivanju načina na koji kulturno dobro treba da se održava i koristi. U nadležnosti Republičkog zavoda nije direktna briga o kulturnom dobru. Ova obaveza propisana je pomenutim zakonima za vlasnike i korisnike kulturnih dobara. Zakon o lokalnoj samoupravi takođe propisuje da je staranje o kulturnim dobrima u nadležnosti opštine“.

Gradjani Valjeva već odavno znaju da je za rekonstrukciju nekog objekta u Tešnjaru neophodna dozvola republičkog Zavoda koji daje uslove za tu rekonstrukciju. Upravo ti uslovi bili su konkretno kamen spoticanja punih 5 godina u trenutku kada je grad želeo da sanira rupu na ulici Kneza Jovice. Tek posle dugih pregovaranja I molbi pomenuta rupa koja se u medjuvremenu samo proširivala, je sanirana na način na koji je grad jedino to I mogao da učini. Primera radi, kako je tada javnost obaveštena, republički Zavod tražio je način zidanja zasvodjene kanalizacije ispod kolovoznog zastora koji je korišćen u vreme Turaka , a koji kako je tada novinarima rečeno,  više niko u Srbiji ne radi. Povod za takav zahtev  dakle bio je u činjenici da se verovalo da se ispod nalazi kanalizacija iz doba Turaka. Informacija do koje su potom došli valjevski novinari , a koja je glasila da  je ekspertizom ustanovljeno da se ne radi ni o kakvoj turskoj kanalizaciji već o kanalizaciji iz hiljadudevetsto neke godine pa i da uopšte nije gradjena na način kako se to pretpostavljalo niti kako su to Turci činili u svoje vreme bila je potpuno iznenadjenje za predstavnike grada koji je skoro 5  godina  postavljao za Tešnjarske večeri komunalnog policajca kao čuvara rupe dok na kraju republički zavod nije prihvatio jedini opcioni mogući način zatvaranja iste.

Vlasnici objekata tvrdili su godinama unazad da su uslovi koje daje republički Zavod vrlo skupi za realizaciju te da sami ne mogu konzervaciju ili rekonstrukciju I izvesti. Drugi realan problem jesu nerešeni imovinsko pravni odnosi nad brojnim objektima.

Nakon što su objekti u Tešnjaru počeli da padaju ovdašnja direktorka Zavoda Ksenija Stevanović je na sednici Skupštine grada dala predlog da grad otkupi objekte od vlasnika I potom ih o trošku budžeta, a po uslovima republičkog Zavoda I sanira. Grad ni tada , a ni kasnije nije imao sredstva za otkup I rekonstrukcije. Jedan od predloga grada svojevremeno je bio da u zamenu za objekte vlasnici dobiju stanove koji su u vlasništvu grada. Ovaj predog nisu prihvatili vlasnici objekata u većini slučajeva.

Ako se osvrnemo na genezu problema videćemo da je list Napred 1968. godine objavio da je oformljena komisija za adaptaciju objekata koja je praktično po pisanju novinara M.Jocić imala zadatak da konstatuje stanje stvari, a u okviru mera koje su trebale da uslede konzerviranje i zaštita. Država je tada imala , ono što bismo sada nazvali projekat, a tada akcija kulturnih radnika Srbije i Valjeva. Rezultati su bili poražavajući. „Rezultat je poražavajući pa se postavlja pitanje svrsishodnosti preduzimanja akcije konzerviranja i bilo kakve zaštite ovog dela grada.Naime, samo u ulicama Ive Lole Ribara i Birčaninovoj izvršeno je 35 obimnijih adaptacija kojima je bitno izmenjena fizionomija i izgled zgrada. Umesto kafana otvorene su autolakirernice, a umesto pekara kafane i bifei, stanovi i prodavnice, garaže, frizerske i druge radionice, ukratko šta je kome odgovaralo“, piše Napred 1968.godine početkom juna meseca.

U daljem tesktu se navodi da je nepoznato koliko od pomenutih 35 objekata je adaptaciju uradilo bez , a koliko sa dozvolom Opštine Valjevo. Novinar tada zaključuje da ukoliko se uskoro ne preduzmu neke mere, akcija kulturnih radnika neće imati svrhu jer neće imati šta da štiti.
Početkom 70-tih godina Zavod za zaštitu spomenika iz Kragujevca vršio je skeniranje objekata u Tešnjaru i davao predloge koji objekti bi trebalo da se nadju od zaštitom. Nakon osnivanja valjevskog Zavoda podignut je stepen zaštite, ali je za sada nepoznato koji objekti su vraćeni u prvobitno stanje, a koji su do danas praktično ostali u izgledu koji je formiran nakon pomenute adaptacije.
Osamdesetih godina sa ulice Tešnjara skinuta je kaldrma, postavljene su granitne ploče i uradjena ulična rasveta.
Krajem 80-tih , koliko je poznato, tadašnja Nova demokratija imala je poseban program obnove i uredjenja Tešnjara pa su mnogi objekti tada uredjeni. Ipak od 1992. godine i promene vlasti u Valjevu stanje se nije bitnije menjalo . Velika šteta objektima je naneta dozvolom grada za prolazak automobila kroz Tešnjar. Iako je ovu odluku grad kasnije promenio u dozvolu vozilima dostave kroz Tešnjar I danas prolaze automobili kad na ulazu nema policije. Nakon zemljotresa u Mionici grad je uspeo da dobije dozvole za sanaciju nekih objekata . Koliko je poznato grad je u periodu od 2012. godine do 2016. izvršio zajedno sa vlasnikom rekonstrukciju objekta poznatog kao kafe Bahus.

TV  N1 na dalje prenosi reči direktorke republičkog Zavoda  da je, nakon više održanih sastanaka početkom 2021. godine, sa temom zaštite čaršije Tešnjar, Republički zavod preuzeo inicijativu i u aprilu 2021. godine predložio upravi grada Valjeva izradu Studije zaštite stare čaršije Tešnjar, koja bi bila osnov za donošenje planskih dokumenata, ali i osnov za izradu Programa zaštite ove celine.„Modeli uspešnog upravljanja gradskim jezgrom koji uživa zaštitu države su brojni, ali da bi se oni realizovali, neophodna je tesna saradnja svih zainteresovanih strana. Među prvima svakako uprave grada Valjeva, Republičkog zavoda, Ministarstva kulture, Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Valjevu, vlasnika pojedinačnih objekata u Tešnjaru“, kaže u dopisu direktorka Đukanović.

Iako se  kada se pomene Tešnjar uglavnom misli na staru čaršiju, objekte uz samu ulicu, pod zonom zaštite je mnogo veći deo Tešnjara koji obuhvata I kasnije zidane objekte u tom delu. Jedan od vlasnika novije gradjenog objekta tvrdi za Vamediu da je za rekonstrukciju krova na kući morao da traži dozvole I uputstva republičkog Zavoda što je kako navodi , potrajalo.

Sadašnja situacija je jasna. Sjedne strane grad I ovdašnji Zavod tvrde da je najveći problem u uslovima republičkog Zavoda , pa se na jednoj od gradskih sednica Skupštine  svojevremeno mogao čuti predlog da se nadzor I zaštita povere ovdašnjem Zavodu, nije poznato na dalje da li je grad takvu inicijativu I pokrenuo, s druge strane republički Zavod ponavlja dobro poznatu tvrdnju da se radi samo o stručnom nadzoru te da je sve ostalo na gradu.

Za to vreme prebacivanja odgovornosti, realnih poteškoća, nemarnosti, potrebe, objekti u Tešnjaru polako se urušavaju. Tešnjar danas nema gotovo ništa od starog sjaja. Iako atraktivna lokacija za snimanje filmova svedoci smo da se za potrebe tih snimanja postavljaju cerade na kojima je oslikan nekadašnji izgled objekta jer sadašnji nije moguće iskoristiti.

Ako je novinar Napreda 1968 . godine postavio pitanje: „Ako se ovako nastavi hoće li imati šta da se štiti?“ , a stanje stvari nije išlo na bolje , šta je pitanje koje bismo sada, 55 godina kasnije,  mogli da postavimo?

Ako je borba za sanaciju jedne rupe u Tešnjaru, uz brojne održane proteste gradjana, trajala tri godine  možemo li da pretpostavimo koliko bi moglo da traje pribavljanje dozvola I uslova za sve objekte u staroj čaršiji, sve I da grad opredeli milione za otkupe samo onih objekata koji nemaju teret nerešenih imovinsko pravnih odnosa? Koliko nas će to dočekati?

 

5 comments on “Tešnjar izmedju čekića i nakovnja

  1. Istina

    Pa to je primer pameti u Srbiji…
    Baš me briga kakva kanalizacija prolazi ispod kolovoza i kome je to bitno, a nije bitno što je 5 godina smrdelo celom ulicom i to pored škole…
    Kakva bre stara čaršija kada nema ni „S“ od stara…
    Ko živi još od prošlosti? Uredite te delove, napravite Valjevo na vodi, kao Vučić i smestite tamo elitu u skupe kvadrate na obali reke kroz koju više protiče fekalija nego vode. Pa neka ta elita uživa u pogledima na jadnu reku.
    Tužno, ali istinito…

    Reply
  2. OK koral

    Još malo srušiće se sam Tešnjar,a onda privatne firme neka se bace na zidanje zgrada,pored garavog sokaka Karađorđeve dobiće se i seoski zabran malinara Tešnjar,još jedna elitna gradska četvrt

    Reply
  3. Milena

    U najgorem stanju su objekti vlasništvo Pirgića, ako njih to ne interesuje, a očigledno je, neka prodaju. Strašno je proći pored njihovih objekata.

    Reply

Оставите одговор на commentator Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.