Decenijska saga o deponiji

Požar na gradskoj deponiji otvorio je jedno od najvažnijih pitanja – Koliko još vremena možemo koristiti kapacitete ove deponije ?

Počev od 1990 godine do sada gradska deponija , koja nikada nije dobila upotrebnu dozvolu, narasla je kao planina. Privremeno rešenje do izgradnje prave sanitarne deponije tada, dugi niz godina nakon toga postalo je jedino rešenje koje Valjevo ima za odlaganje otpada.

Počev od 1990. godine prvo proširenje deponija je imala 2008. godine kada je dodazo 30 bio trnova kroz koje deponija praktično „diše“.  Ovo proširenje takodje nije pratila odgovarajuća dokumentacija kao što je to bio slučaj i 1990. godine kada je deponija i formirana. Ipak postavljeni bio trnovi bili su više nego potreba pa o dokumentaciji niko nije ni postavljao pitanje.

Još od tih godina u Valjevu je realna priča da je deponija na kraju svojih kapaciteta. Od tada do danas prošlo je još 14 godina bez rešenja za odlaganje otpada. U medjuvremenu deponija je bila u nekoliko navrata blokirana od strane gradjna koji žive u njenoj neposrednoj blizini , ali se svaka blokada završila ne rešenjem za novu deponiju već izlaženjem u susret gradjanima koji su protestovali tako što su im asfaltirane ulice, uradjena rasveta, trotoari. Za njih svetiljke i asfalt nisu promenili situaciju sa deponijom koja na svaki način ugrožava njihov život u neposrednoj blizini.

U periodu od 2004. godine do 2007. godine grad je dolazio na ideju o formiranju nove deponije kao rešenja . Pominjale su se brojne lokacije ,  najduže se govorilo o lokciji u Pričeviću. Nijedna nije realizovana i od te ideje naredna vlast je odustala.

Valjevo je na trenutak ugledalo rešenje za deponiju 2006. godine kada se čulo za mogućnost dobijanja novca za regionalnu deponiju iz IPA fondova. Projekat „Kalenić“ obuhvatio je čak 11 opština , a  Valjevo ima udeo u ovom projektu od 23% i do sada je samo Valjevo izdvojilo više od 40 miliona dinara samo za  funkcionisanje preduzeća “Eko Tamnava” koje je svojevremeno formirrano kako bi vodilo projekat i dovelo do realizacije. U medjuvremenu zabeleženi su problem oko same lokacije vezane za deponiju Kalenić i sanaciju terena nakon što je preduzeće Kolubara podiglo nivo zemljišta. Pomeranja, preprojektovanja pa i informacije da bi možda uz nju mogla biti energana, postrojenje koje bi preradom otpada proizvodilo električnu ili toplotnu energiju, obimna dokumentacija doveli su do toga da su neki od gradova koji su istovremeno počeli slične projekte pretekli Valjevo i već svoje deponije izgradili i izgradnju finansirali upravo na pomenuti način.

Nije bilo vlasti u Valjevu koja se nije bar jednom u mandatu suočila sa pitanjem deponije. Svaka od njih, kad je , Kalenić u pitanju, prihvatala je informacije da će deponija biti završena za par, za tri, do 4 godine. Ali Kalenić još nije u funkciji. Poslednje informacije govore da se čeka Vlada Srbije kako bi se finansirala izgradnja.

Ali gradska postojeća deponija za to vreme i dalje raste. Dokumentacija Kalenića ne rešava problem.

Valjevo je već 2010. godine izgradilo reciklažni centar i transfer stanicu za potrebe odvoženja smeća na deponiju Kalenić. Grad je takodje u medjuvremenu izdvojio i 18 miliona za nabavku reciklažne linije koja je posle nabavke morala biti dodatno upodobljavana. Slično je i sa transfer stanicom koja je takodje trpela promene. Tih godina Valjevo je na poklon od Francuza dobilo i projekat sanacije postojeće deponije, ali je sada realno pitanje da li bi taj projekat mogao biti i korišćen jer deponija je sada duplo veća i šira nego što je bila u trenutku izrade projekta.

Sanacija deponije tek će biti izdatak za grad Valjevo i pitanje da li bi grad mogao sam daje i finansira? Ipak godine koje su iza nas bile su realna prilika da se na sanaciji počne bar izradom projekta koji bi u trenutku potrebe bio izvodiv. To nije uradjeno iako je grad malo malo u budžetu opredeljivao sredstva za poslove “sanacije”. Ta sredstva često su bila samo mrtvo slovo na papiru.

Ako preptostavimo da bi regionalna deponija Kalenić u nekoj od narednih godina zaista i počela sa radom jedan od ključnih momenata je količina smeća koja će biti odvožena. Ta količina diktira broj kamiona koji bi u toku jednog dana odlazili za Kalenić. Kamioni imaju ne samo cenu goriva već i održavanje, novozaposlene na reciklaži i samim kamionima, a vrlo je moguće i da će biti potrebna nabavka kamiona velikih kapaciteta.

Uslov za smanjenje broja odlazaka jeste reciklaža otpada. Kad sad u Valjevu neko pomene reciklažu odmah se stvori odij nezadovoljstva gradjana jer suštinski gledano priča o reciklaži kod nas je prisutna samo kroz gastarbajterske priče o tome kako se to radi u zemljama Evrope.

Edukacija je u tom slučaju neophodna, narročito ako ne želimo da se cena izdjubravanja vrtoglavo poveća. JKP Vidrak je prošle godine podelio u Novom naselju odredjnom broju domaćinstava kante za suvu I vlažnu frakciju kao početak edukacije I stvaranja navike odvajanja otpada.  Sa kakvom je radošću prihvaćena ova mogućnost od strane gradjana svedoči podatak da najveći broj njih nije želeo da prihvati posebne kante.

4 comments on “Decenijska saga o deponiji

  1. Pera

    Na delu je sistematsko urušavanje grada valjeva od starane Vlade Srbije i Uba i Mionice. ne samo po pitanju deponije u Kaleniću !!!
    O deponiji u Kaleniću se govori i obećeva već više od 10 godina i nije se maklo prstom. A silne pare su potošene 🙁

    Reply
  2. Istina

    Стока остаје стока…
    То смо ми Срби!
    Смрад фекалија, недостатак канализације, загађење ваздуха, највећа социјална неједнакост, најјефтинија радна снага…, то је нешто чиме Србија може да се „поноси“.
    Спасавај се ко може. Аветиња се надвила над Ваљевом.

    Reply
  3. luciano

    Slika deponije je u stvari slika Srbije. To smo mi postali posle 30to godisnjeg putovanja.
    Sreca u nesreci je da se uvek mozemo vaditi na to da su nas potrovali kemtrejlsovima, GMO, OU…

    Reply

Оставите одговор на Жиле Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.