Kako smo od spomenika znamenitim Valjevcima kroz istoriju došli do Spomenika borcima revolucije? I deo

U valjevskom Muzeju otvorena je izložba koja odgovara na pitanje -Kako smo od Spomenika znamenitim Valjevcima palim za oslobodjenje i ujedinjenje od 1804 do 1918 godine došli do Spomenika borcima revolucije na brdu Vidraku? Velelepni spomenik, predlog umetnika Majznera Valjevo nikada nije dobilo , ali zato imamo obeležje na mestu gde se pretpostavlja da su posečeni knezovi Aleksa Nenadović i Ilija Birčanin. Valjevo je ostalo bez centralnog trga , ali i bez prvobitno zamišljenih spomenika  dok su kasnije politike menjale planove.

Izabrani izgled spomenika koji je Valjevo trebalo da postavi

Na Dan grada u Muzeju je otvorena izložba pod nazivom Tragom jedne zaboravljene ideje u potrazi za identitetom grada”. „Na više panoa sa fotografijama iz starih vremena Muzej i autor izložbe dr Vladimir Krivošejev nastojali su  da ispričaju priču o tome kako su se planovi Valjeva menjali , spomenicima koje nikada kao grad nismo dobili , ali I onima koje smo dobili , a koji su rezultat više različitih ideologija,“kaže o izložbi direktor Muzeja Jelena Nikolić Lekić.

Ne treba zaboraviti da je Valjevo za Dan grada izabralo datum oslobodjenja grada u prvom srspkom ustanku što nas neminovno vraća u 1804. godinu I vreme seče  Knezova. Činjenica je da u Valjevu imamo spomen obeležje ovom dogadjaju podignuto 2004. godine, rad vajara Mila Jeftića. Ipak priča o spomeniku zaslužnim Valjevcima počinje još u devetnaestom veku.

Namera Valjeva da uradi Spomenik znamenitim Valjevcima palim za oslobodjenje i ujedinjenje od 1804 do 1918 godine  nije bila tajna , ali su nedostajala dokumenta koja bi pokazala kako je spomenik trebalo da izgleda. Tek sa procesom digitalizacije došlo se do novina u kojima je opisan taj spomenik . Kako se može videti 17 vajara je konkurisalo na konkursu koji je Valjevo tada raspisalo . Pobedničko rešenje je trebalo da radi tada mladi vajar Josif Majzer, a sva rešenja bila su izložena u prostoru današnjeg Arhitektonskog fakulteta.

Krivošejev /mesto na kom je spomenik trebalo da bude postavljen

„Nalazimo da je Napred 1953. godine objavio tekst u kom se navodi da su Valjevci imali ideju da naprave velelepni spomenik, ali da to nisu mogli da urade da je sve išlo vrlo traljavo te i da će novi režim napraviti monumentalni spomenik koji će biti posvećen Valjevcima palim u borbama , ali ne Valjevcima palim u svim borbama tokom Drugog svetskog rata i tako nastaje spomenik Stefana Filipovića na Vidraku. I vidimo kako jedna ideja inicira drugu“, rekao je otvaranju izložbe Krivošejev.

Činjenicu da je Valjevo uvek obeležavalo dan ustanka i seču Knezova potkrepljuje i činjenica da je 1893 godine u Valjevu boravio kralj Aleksandar Obrenović. On se sreo sa Ljubom Nenadovićem i tom prilikom ga je pitao : „Da li je obeleženo mesto na kom je ubijen tvoj otac?“Ljuba je odgovorio da nije i da se ne zna tačno gde je bilo . „ Ne zna se , ali evo moj otac Prota Mateja je u Memoarima napisao da je to bilo na livadici  80 hvati niže  mosta“, objasnio je tada Nenadović.

Krivošejev kaže da smo treba zamisliti kralja i pisca koji sa Memoarima koračaju obalom Kolubare i otprilike lociraju mesto gde su Knezovi mogli biti pogubljeni. „To je okvirno mesto jer se u Memoarima ne kažu tačne mere , primera radi piše da je to bilo na livadici pored Kolubare , ali ne i da li je to bilo dva ili 22 metra od reke . Treba uzeti u obzir da je Kolubara meandrirala. Oni su tu gde su stali zasadili spoen drvo. Po nekim pričama to drvo se osušilo , a na njegovom mesto najverovatnije samo je izniklo neko drugo“, priča dr Krivošejev.

Devet godina kasnije priča o spomeniku je nastavljena .

Krst ispred današnje zgrade Muzeja

„U toj nameri 1904. godine je ispred sadašnje zgrade Muzeja, tada osnovne škole, postavljen veliki drveni krst koji je po istorijskim podacima, bio uradjen od hrastovine iz Suvodanja. Krst je bio samo privremeno rešenje, do podizanja velikog spomenika. Kako je krst vremnom istrulio, 1934. je na istom mestu postavljen je obelisk koji je upravo bio posvećen knezovima Aleksi I Iliji. Obelisk je na tom mestu boravio sve do pedesetih godina kada je sklonjen, I prenet u portu crkve manastira Ćelije, preklesan I postavljen umesto starog, polomljenog spomenika Iliji Birčaninu. Umesto spomenika ispred osnovne škole su postavljene biste dvojice knezova koje su prvobitno bile smeštene na tremu zgrade tadašnje Pete škole ,a sadašnjeg Muzeja I postavljene sa obe strane ulaznih vrata. Iste biste sedamdesetih godina izmeštene su sa trema u dvorište ispred zgrade Muzeja”, priča direktor Muzeja,istoričar dr Vladimir Krivošejev.

Udruženje Valjevaca u Beogradu je krajem tridesetih godina pokrenulo akciju prikupljanja novca za spomenik knezovima. „U akciju se tada uključio direktor jugoslovenske centrale tadašnje hipotekarne banke , čija je valjevska filijala upravo tada bila sagradjena u Valjevu (danas zgrada Poreske uprave). Nenadovići su deo svoje imovine prodali jer su živeli u Beogradu , a u Valjevu je ostala samo kuća. Kuća je bila u lošem stanju, oni su je izdavali , a postoje I podaci da je to jedno vreme bila I javna kuća. On se u to uključio kada je saznao da je pri gradnji banke porušena kuća Prote Mateje Nenadovica (nalazila se na mestu danasnje zgrade Jablanice). Zapisi iz tog vremena kazuju da je sakupljeno mnogo novca, da je raspisan konkurs , a da su idejna rešenja bila izložena u Skadarliji u kući Djure Jakšića. Odlučilo se tada da je od svih ponudjenih najbolje rešenje zapravo visoki stub sa ženskom figurom na vrhu koja simbolizuje boginju pobede , a da se oko stuba nalaze četiri figure: Alekse Nenadovića, Ilije Birčanina, Prote Mateje I vojvode Mišića”, kaže Krivošejev.Kuća Nenadovića

Podaci svedoče da je  tokom akcije prikupljanja sredstava odlučeno da spomenik ne bude samo Aleksi I Iliji, već I drugim vidjenim Valjevcima. Spomenik je trebao da bude postavljen na prostoru tadašnje ženske pijace, koja bi se zbog toga izmestila, I tu formirao trg. To je prostor ispred današnjeg Doma kulture. Ova sjajna ideja nikada nije realizovana jer je rešenje izabrano u martu 1941. godine, a samo mesec dana kasnije počeo je rat. Prikupljeni novac “pojela” je ratna inflacija.predložena rešenja nekada

Valjevo ima danas spomen obeležje  Seči knezova , ali se o njegovom izgledu I danas u pojedinim krugovima diskutuje . Zapravo traži se odgovor na pitanje da li spomen obeležje  oslikava snagu zajedništva naroda u borbi protiv Turaka I same ličnosti koje su učestvovale u Prvom ustanku , a koje su nesumljivo simbol Valjeva?

spomen obeležje danas

Namera vlasti 2003. godine da se mesto seče obeleži spomenikom kao I svaka dobra ideja u gradu bila je istini za volju upropašćena . Naime valjevski urbanisti tada su zadali ozbljan udarac ovoj ideji izjavivši da urbanističkim planom na tom mestu nije dozvoljeno postavljanje ničeg višeg od 1,50 m. Kako kod nas uobičajeno biva tražilo se najbrže moguće rešenje , ali nije bilo dovoljno vremena za konkurs pa je solomonsko rešenje ponudio vajar Mile Jeftić, koji je tih dana došao iz Amerike, da potpuno besplatno uradi spomen obeležje mesta pogubljenja, a da grad zapravo samo plati cenu koštanja materijala koji će biti iskorišćen. Upravo to se I dogodilo pa je u februaru 2004. godine uz sve protokolarne svečanosti otkriveno spomen obeležje mesta iako je tadašnja vlast uglavnom govorila da se radi o spomeniku.

S obzirom da pravi spomenik nikada nije izgradjen jasno je da se moramo zadovoljiti spomen obeležjem , a verovatno I zvanično početi da ga zovemo spomenikom .

Ipak kako smo zaista  dobili Spomenik borcima revolucije na brdu Vidraku, da li će prostor Vidraka biti stavljen pod zaštitu I da li tamo I dalje leže grobovi poginulih I umrlih od tifusa ?

Nastaviće se …..

*u tekstu korišćeni i podaci i fotografije i iz teksta koji je Vamedia objavila u martu mesecu 2017. godine

 

28 comments on “Kako smo od spomenika znamenitim Valjevcima kroz istoriju došli do Spomenika borcima revolucije? I deo

  1. Bobili

    Jelena, zena, majka i kraljica! Divna, hrabra i dostojanstvena zena, koja sve drzi pod koncem i vlada svakom situacijom perfektno, jer vodi racuna i o najsitnijim detaljima i sve ih zna, jako je volim.

    Reply
  2. Oficir sa ruzom

    Hvala Jeleni na svemu sto radi za grad Valjevo i sto je tako jedna divna zena, sa svim moralnim i intelektualnim sposobnostima, a i jako lepa, moram priznati.

    Reply
  3. Ugljesa

    Konacno neko da obrati paznju na ovaj period, pohvaljujem. Dok je ovaj Krivosejev bio sam period od 1941-1945.

    Reply
    1. Анонимни

      A komunsti su upravo napadali Krivošejeva da potpuno zanemaruje period 1941-45 i da forsira sve prethodne periode.
      Eto, kada botovi dobiju zadatak da nešto pišu, a nemaju tri čiste u glavi.

      Reply
    2. Четник

      Паметњаковићу БОТИРАНИ, ајде наведи бар 1 (и словима: један) програм који се односи на тај период који помињеш!

      Reply
  4. Jasmina B.J.

    Nikada se ovo ne bi desilo da nije Jelene. Ona je ponos naseg grada i zena sa velikim srcem i da nije nje, ja ne bih znala sta bi mi, hvala joj na svemu sto radi za nas grad.

    Reply
  5. Seljak

    Kukaju varosani na seljake stalno citam neke komentare a sve spomenici uradjeni ljudima sa sela. Pravda za sve seljake.

    Reply
  6. Pera

    Na otvaranju ove izložbe g-đa direktor Muzeja napravila je lep malo duži uvod a mogla je komotno da nastavi da priča jer vidi se da poznaje ovu materiju.
    To se potvrdilo i na 10-min.snimku na yutubu koji je objavila na svim društvenim mrežama.
    Ipak je to prepustila autoru izložbe dr. Vladimiru Krivošejevu. 🙂

    Reply
  7. Miša

    >>>>>>> Uglješa<<<<<<<
    E moj rođače, slab si mi ti u ovome ? Kratko ti nešto pamćenje ?
    Pa ko napravi postavku u Muzeju 2004.godine, koju poseti nekoliko stotina hiljada posetilaca ?
    Pa ko napisa toliko knjiga o periodu pre Drugog svetskog rata ?
    Do tada u Muzeju vladala samo partizanština !!!

    Reply
  8. Interesantno

    Lepo nahvalise botovi Jelenu,valjda se najeli,od spikera do istoričara samo me interesuje kakva škola treba kada se tako brzo postane istoričar od bez škole do tako elitnoga istoričara

    Reply
  9. Zebra

    Navalili SNS botovi da hvale Jelenu.
    Dzaba vam – svi znaju i ko je i sta je. Ne vredi vam nista 🙂

    Reply
  10. Duplo golo

    Mislim da ovom Krivosejevu debelo fali,imas li ti zemljace malo dostojanstva oterali te kao zadnjeg klosara, ti se se sad nasao da im pravis igranku,Vladimir je priznat i poznat nadaleko,svugde ga vise cene i postuju nego u Valjevu rodnom gradu,Zaista nejasno je da se spustio na taj nivo ,nivo amatera koji su ga iskoristili a vec danas zaboravili …

    Reply
  11. Miki

    O čemu vi ovde ljudi pričate ? Pa te vaše politike su i dovele do toga da od onog spomenika za divljenje dobijemo nešto što ne znam kako bih nazvao. Ovo je više od tih političkih prepucavanja.

    Reply
  12. Gradjanin koji gleda zlo očima

    I tako smo došli do spomenika borcima revolucije o prizvali jedno veliko prokletstvo,koje Valjevo i dan danas plaća i veoma teško će se rešiti toga prokletstva

    Reply
  13. мр Предраг М.Вулетић

    Треба прочитати чланак Богумила Храбака :* Ваљевци у почетним годинама првог српског устанка* у издању историјског архива Ваљево , Гласник 30 ,1996. године а о томе свакако много зна др Владимир Кривошејев.
    Подсећам да се из непознатих разлога говори само о Илији Бирчанину подгорском кнезу и Алекси Ненадовићу, тамнавском кнезу а не и о Николи Грбовићу-колубарском кнезу .Можда зато што није посечен? Или о његовим синовима војводама колубарске кнежине ваљевске нахије Миловану и Радовану Грбовићу, из Мратишића
    Или војводи протојереју Стевану Грбовићу,Николином брату или војводи Луки Грбовићу,Радовановом сину и прадеди
    моје баке Милеве,мајке мога оца Миливоја .
    Можда ће о томе бити речи у наставку ?
    У сваком случају веома документована и занимљива изложба а да ли је историја учитељица живота –видећемо јер Срби никад не пропусте прилику-да пропусте прилику.

    Reply
    1. Анонимни

      A zašto su razlozi nepoznati!
      Biće da su dobro poznati.
      Počast se odaje žrtvama Seče knezova. A Nikola, koji se izvukao, i nije nastradao, to nije bio.
      Ne traba ga trpati tamo gde mu nije mesto.
      Puno njih koji su bili planirani da budu pogubljeni su se nekako izvuli. Jedan od njih je i Karaddjordje. Ali on je svojim delom uspeo da se uzdigne u srpski panteon, a Grbović je ostao samo sitni lokalni knez, kao i njegovi naslednici, značajni samo za Mratišić i okolna sela.
      Sitna buranija.
      Naravno da su i oni imali nekakav značaj, ali svakoga treba staviti tamo gde im je mesto.
      A uz to, mogla bi da se otvori pitanje da li je stvarno bio bolestan, ili se kukavički izvukao?

      Reply
      1. Monarhista za uvek

        Pa kako ste onda u stranci koja je protiv i ne priznaje Kralja i podržavate kandidata koji pljuje po Kralju?Da li je to moralno sa Vaše strane?

        Reply
        1. Анонимни

          Auuuu crni Monarhisto, nije valjda da je ovaj magistar postao komunista, ili nešto slično? Šta god da je, verovatno je reč o moralu – morao, ko zuna zbog čega.

          Reply
  14. Marko

    I onda na spomenik seče Knezova postave behaton ploče…. Ali ništa mene tu ne čudi. Ovo je samo još jedan pokušaj SNS( Srpskih najvećih srbomrzaca) da na bilo koje načine skrnave i umanjuju istoriju ovog naroda. Žele da istorija počinje od njihovog vodje pa na ovamo a sve stotinama pa i hiljadama godina ranije što se dešavalo imaju za cilj da unište. Samo ne znam kako im nije jasno da će svakako istorija dugo godina govoroti o njima i da će generacije učiti i izučavati njih kao najveće uništitelje Srbije!

    Reply
  15. Адвокат

    Čuj urbanisti… lude se klanjaju ko đeram pred povlenskim spahijom – ne mož spomenik viši od metar i po..

    Reply

Оставите одговор на Janko Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.