Pet porodica ostalo bez baraka u kojima su živeli

Zgrada nekadašnjeg hotela Jablanica na papiru je Obrazovno naučni centar, u stvranosti je prazna gradjevina, smetlište. Pored zgrade hotela sada samo prazne barake podsećaju na sudbinu pet porodica koje su tu živele, a koje su kada je hotel prodat morale su da budu iseljene. Obećanja tadašnjeg gradonačelnika Gvozdenovića da će dobiti gradske stanove nikada nije ostvareno.

Možda će jednom zgrada hotela Jablanica i biti Obrazovno naučni centar , ali sada to sigurno nije . Hotel koji je bio nekada vlasništvo GP Jablanica  kupio je Vidoje Vujić 2007. godine za 90 miliona dinara.Potom se o ovom hotelu nije mnogo govorilo u javnosti sve do 2019. godine kada je ministar prosvete Mladen Šarčević rekao da će se u njemu nalaziti u budućnosti Učenički dom. Iako je tada nezvanično rečeno da je hotel preuzela Direkcija za imovinu zbog dugova pa isti prosledila ministarstvu, nove informacije svedočile su da je država kupila hotel od Vujića za 1,5 miliona evra.  Sam objekat imao je na sebi teret hipoteke za šta je moralo najpre biti izdvojeno 125 miliona dinara. Posle priče o Učeničkom domu stigla je vest da će na tom mestu biti Obrazobno naučni centar.

Prilikom prodaje hotela ministarstvu su pripale I barake u neposrednoj blizini. Porodice koje su živele u njima morale su da se isele.  “Mi Jovanovići, Rakići, Radosavljevići, Petrovići i Markovići smo svi bili radnici nekadašnjeg Građevinskog preduzeća „Jablanica“, koje je u svom vlasništvu imalo ovaj hotel i prateće objekte, uključujući i baraku koju nam je firma dala kao smeštaj, da plaćamo zakup i račune, dok nam se ne reši stambeno pitanje. I punih 30 godina mi smo ovo držali kao malo vode na dlanu, napravili pet udobnih stanova, uredili dvorište, posadili cveće… A sada, tuga i muka kako izgleda, nakon što smo mi završili na ulici“ izjavili su novinarima  bivši stanari Milenko Jovanović i Živorad Marković.

Za pomenutih pet porodica valjevska javnost je čula kada su zatražili pomoć zbog činjenice da mesecima nisu imali struju , vodu. Nakon pet mesevi provedenih bez struje ovim porodicama je 2018. godine stiglo rešenje o jednostranom raskidu ugovora i nalog za iseljenje. U zimu te godine su i iseljeni. Te 2018. godine porodice su išle od vrata do vrata pa čak i u Centar za socijalni rad koji je konstatovao da oni nisu socijalni slučajevi i ponovo bili upućivani na ministarstvo koje nije odgovaralo na pisma i dopise i grad koji nije imao nadležnost da reši njihov stanarski problem.

„Morali smo da odemo u podstanare, a realno smo socijalni slučajevi, jer u našim porodicama zaposlen je tek po jedan član, mnogi još nemaju uslov za penziju, a retko ko je, posle decenija rada u građevini, sada u takvom zdravstvenom stanju da može da nadniči. U perthodnom sazivu gradske vlasti nije bilo dana da ne molimo za pomoć, bivši gradonačelnik Gvozdenović nam je obećao da ćemo dobiti gradske stanove za nužni smeštaj, ali na kraju ništa nije bilo od toga,“ kažu Jovanović i Marković.

Očajni zbog takve situacije pismima su se obraćali tadašnjem ministru Mladenu Šarčeviću koji nije odgovarao. Sada su pisali i predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću. „Pa ako nam on jedino pomogne , drugog rešenja nema“, kažu članovi pet porodica.

Ministarstvo prosvete sada je vlasnik baraka u kojima su živeli pa su ingerencije grada gotovo nikakve  odnosno grad ne može raspolagati imovinom ministarstva.

Same barake koje se inače  nalaze u blizini Valjevske bolnice  sada su praktično leglo zaraze, stecište narkomana, a vidljivi su i leševi životinja i smeće koje tu odlažu nesavesni gradjani.

7 comments on “Pet porodica ostalo bez baraka u kojima su živeli

  1. Dragan

    Sta hoce ovi radnici. Jesu im obecani stanovi al nisu oni jedini. Ipak se moraju prioriteti znati i stan treba da dobije neko bitan a ostali ako ostane. Mi svi mozemo bez ovih radnika al bez Jelene Kalat bi smo tesko mogli i zato ona zasluzuje stan pre ovih obicnih radnika.

    Reply
    1. Милош Марјановић

      Dragane, Vaši komentari su uvek po sred, pogađaju u srž

      Reply
  2. Aleksandar

    Sram vas bilo “ Obicni radnici “ to su radnici Jablanice one iste firme koja je sagradila valjevo i pola Srbije,zasluzuju mnogo vise cak i orden da im se uruci!

    Reply
  3. Goran Markovic

    Zasto vredjate OBICNI radnici ?Da li ste zaboravili kako je gvozdenovic to ,,dobro,, radio sa stanovima koji su za socijalne slucajeve i to se nije zaboravilo, a za ove hrabre nase sugradjane nema mesta , zar su oni krivi sto su svoj vek proveli radeci na kisi , snegu , suncu !Ovo je sramota i to su repovi najgore price Klonfera , gvozdenovica kao neke nosioce tadasnje bakamundske price .Zalosno je ovako ponasanje prema ovim ljudima , a posteno koliko je gvozdenovic zabrljao tesko to ide gde god zagrebete njegovi otisci.

    Reply
  4. Dragan

    Ja neznam sta je problem sto direktori dobijaju stanove pre obicnih radnika. Nijedan direktor nebi ziveo u ovoj baraci. I zato njemu treba dati stan. A radnik hoce u baraku i sta ce mu onda stan. Plus direktor moze mnogo vise da doprinese i za sebe i za stranku i familiju. A radnik uvek bude golja koji ni za sebe nema dovoljno. Zato mu netreba dati nista.

    Gorane ne diraj naseg bobu. Ipak je on bio nas gradonacelnik a ti medicinska sestra.

    Reply
  5. Tuga

    @Dragan ne vredi vam ova ironija, ne razumeju ljudi! Mene ste nasmejali, al ovo dvoje „osu paljbu“ po vama.
    Lako je vladati ovakvim narodom, bas lako.

    Reply

Оставите одговор на Милош Марјановић Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.