“Pasja groblja” i prećutana istina II deo

Priča o parizanima I četnicima ponovo je aktuelizovana u Valjevu osnivanjem Anketnog odbora. Na sednici Skupštine odbornik Nebojša Tadić zatražio je da se izmedju ostalog izmene nazivi ulica Stevana Borote I Josifa Majera. Za govornicom odbornik Dragomir Vitorović je rekao: „Odgovorno tvrdim da je Josif Majer zaklao Velisava Petrovića testerom!“

Ukoliko pak na wikipediji ili uopšte internetu potražite Stevana Borotu I Josifa Majera , pored informacija da su bili komunisti I politički komesari, ali I borci za slobodu na strani NOB-a, naićićete na zanimjive podatke, pa se tako vezano za Josifa Majera navodi I sledeći podatak:

Nemci su na području opštine Divci streljali 6 lokalnih stanovnika zbog ukazivanja gostoprimstva partizanima. Nakon što su se Nemci povukli, izvršena je partizanska istraga na osnovu koje je ustanovljeno da je Velisav Petrović odgovoran za obaveštavanje Nemaca. Petrović je uhapšen i sproveden u štab čete gde mu je izrečena presuda streljanjem. Ovu činjenicu iskoristila je štampa Nedićeve Srbije (Novo Vreme) koja je objavila dezinformaciju (na osnovu izjave jednog ucenjenog partizanskog kurira) da je Petrovića ubio Stevan Borota, tako što ga je zaklao testerom.

Duško Rakić tvrdi drugačije:”Borota I Majer? Postoje svedoci I dokazi da su oni testerisali tog predsednika opštine Veselina Petrovića . Moje je lično mišljenje da ti ljudi ne bi trebalo da imaju svoje ulice.  Kao istoričar član sam Komisije za nazive ulica.Bilo je svakakvih predloga. Ne može da se izbriše istorija kao što nije trebalo ni da se krije do juče ono što je bilo. Ne može to da se obriše ni sa jedne ni sa druge strane. Istorija se posle 80-tih dopunila I počela da se bavi nekim temama koje su bile zabranjene”.

Radivoje Davidović, novinar, publicista i dugogodišnji istraživač Jevrejskog istorijskog muzeja. Objavio nekoliko hiljada tekstova i fotografija izmedju ostalog objavio je I rad o Boroti I Majeru.

Evo do kojih je podataka došao Davidović:

“Prva pojava partizana u selu Klanica izazvala je kod većine naroda pozitivnu reakciju ali ne i kod predstavnika kvislinške vlasti među kojima je bio Velisav Petrović,predsednik opštine Divci. Odmah po dolasku partizana obavestio je svog brata Živojina Petrovića obaveštajnog oficira u Okružnom načelstvu a on nemačku komandu u Valjevu. Sa Uba je hitno upućena jedna nemačka jedinica sa zadatkom da likvidira partizane. U kratkotrajnoj borbi partizani su imali jednog mrtvog i više ranjenih boraca. Za odmazdu što su pružili gostoprimstvo partizanima, Nemci su streljali sledeća lica: Slavka, Anđelka i Petra Glišića, Iliju i Miliju Terzića i Dragomira Ristića. Pored toga, zapalili su nekoliko kuća i dva vajata u kojima su boravili partizani. Među meštanima je zavladao strah. Neki od njih su kao glavne krivce za ovaj zločin, optuživali partizane i pozivali narod da ih bojkotuju. Događaj je iskoristila kvislinška propagandna mašinerija koja je počela da širi laži, nastojeći da napravi jaz između partizana i mesnog stanovništva i plasira ih u najvećem okupacionom dnevnom listu Novo vreme. Rukovodstvo Tamnavske partizanske čete posle detaljne analize ustanovilo je da je njihov položaj otkrio Velisav Petrović. Naređeno je njegovo privođenje u partizanski štab koji se nalazio u selu Dupljaju. Posle priznanja krivice izrečena mu je smrtna kazna streljanjem. Budući da je Velisav Petrović bio poznat kao ugledan i imućan domaćin kvislinška štampa nije sedela skrštenih ruku.  U kvislinškoj štampi Velisav Petrović se pominje kao Veselin Petrović. U to vreme bio je uhvaćen jedan kurir iz Tamnavske partizanske čete po nadimku Župan kome su žandarmi obećali da će ga pustiti ako ispriča da je Velisav Petrović zaklan testerom i da je to učinio Stevan Borota. Priča je počela da kruži po selima valjevskog kraja i svako je još ponešto dodavao a mnogi su pominjali Josifa Majera kao naredbodavca. Pojedinci su govorili da je Velisav Petrović bačen u krečanu i da će tako proći svaki imućan i pošten čovek.”

Borota i Majer /preuzeto :Starosajmište.info blog/revija Kolubara/

Istorija svedoči I o tome da je prvo javno vešanje u Valjevu na Trgu upravo bilo 27.marta 1942 . godine. Obešeni su Borota I Majer .

Podsećamo da je 13. decembra 2004. godine  država zakonski izjednačila boračka prava četnika i partizana. Nakon toga usledilo je uvodjenje mogućnosti za rehabilitaciju četnika . Ceo proces odvija se pred Sudom.

Velisav Petrović rehabilitovan je 2014.godine  rešenjem Višeg suda u Valjevu. Utvrđeno je da je ubijen bez suđenja, kao zločinac i narodni neprijatelj, iako protiv njega nije vođen krivični postupak, već iz čisto političko-ideoloških razloga, čime su povređena osnovna ljudska prava, na život i slobodu. U rešenju o rehabilitaciji, koje je doneo sudija dr Dragan Obradović, piše da su Velisava u Kršnoj Glavi kod Matića kuća ubili pripadnici Tamnavsko-posavskog partizanskog odreda kojim su komandovali Josip Majer i Stevan Borota. Sud je utvrdio da za zločin nije postojao nikakav razlog.

Po podacima do kojih je Vamedia došla  Skupština opštine Valjevo je 13. decembra 2002. godine donela odluku da se ulica Josifa Majera promeni u u Ulicu Jefimijinu a ulica Stevana Borote dobila je naziv Ulica braće Jakšić.

Najveći od svih procesa rehabilitacije bio je vezan za Dražu Mihailovića, komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini koji je pred beogradskim sudom okončan 2015. Iako je posle rata osuđen zbog saradnje sa okupatorom na kaznu streljanjem, Mihailović se danas pravno smatra neosuđivanim.

Nikola Kalabic, komandant Gorske garde
Valjevo 0206 2009

Valjevska javnost s druge strane pokazala je interesovanje za proces rehabilitacije Nikole Kalabića . Ovaj postupak najpre je bio rešen u korist Kalabića koji je rehabilitovan da bi rešenje bilo poništeno na Apelacionom sudu I postupak bio vraćen na početak. Poslednje informacije vezane za ovaj slučaj govore da je planirano saslušanje istoričara iz Zagreba koji poseduje odredjene dokaze vezane za Kalabića, odbrana je istovremeno predložila da sud odgleda I dokumentarni film koji je o Kalabiću u medjuvremenu snimljen .

Sam Zakon koji rešava ovo pitanje po mišljenju I pravnika I istoričara nerećno je sklopljen .

U više od 90 odsto slučajeva, od Arhiva Srbije tražena su samo dva podatka u potvrdi – kada je subjekt rehabilitacije stupio u neku formaciju, obično četničku, i kopija presude „komunističkog suda“. Informacija je koja je ranijih godina objavljena .

„Sud ni u jednom slučaju nije proveravao ostala dokumenta iz dosijea ličnosti za koju se traži rehabilitacija. Mi smo po sistemu uzorka, od 76 rehabilitovanih pronašli 14 ratnih zločinaca! U svim slučajevima, suđenje se odvijalo bez svedoka odbrane, a u sudnici je atmosfera navijačka“, naveo je svojevremeno u tekstu za Vreme profesor Djordje  Stanković.

Priču o četnicima I partizanima u Valjevo je ponovo vratio pomenuti Anketni odbor , za čiji je rad, kako se moglo čuti na posledjoj sednici grad izdvojio novac . Ideja je , kako je svojevremeno obrazloženo, bila da se obeleže mesta na kojima su sahranjeni posmrtni ostaci ubijenih nakon Drugog svetskog rata, tzv pasja groblja.

“Četnici su zaklali Andriju Spasića iz Gornjih Leskovica na spavanju. Upali u kuću , a njegov otac Kostadin morao je da drži lampu dok ga kolju. Cela je porodica stajala I to gledala. Rekli su im da se do zore ne smeju oglašavati inače će ih sve poklati. Andrija je bio SKOJ-evac”, priča za Vamediu član porodice Spasić.

Nastaviće se….

6 comments on ““Pasja groblja” i prećutana istina II deo

  1. Milos

    Mislim da bi bilo dobro da se cuje rec subnora ako jos postoje ali i cetnickog pokreta sa ljubinkom. Takodje bi trebalo intervjuisati i ljude koji su podrzavali neku trecu stranu jer nista nije crno belo. Evo boba gvozdenovic je poznat kao simpatizer okupatora, mi stariji jos pamtimo njegove govore iza doma omladine dok smo bili mladji.

    Reply
    1. Gradjanin koji gleda zlo očima

      Obavezno Ljubinka,obukao četničku uniformu 2012 da pasi narod i usput raducka za policiju

      Reply
  2. Tika

    Pročitajte knjigu Milana Radanovića „Kazna i zločin“-snage kolaboracije u Srbiji (1941-1944) drugo izdanje i sve će vam biti jasno.

    Reply
  3. Mateja

    Duško Rakić ne kaže ko su svedoci navodnog testerisanja Velisava Petrovića. Da su živi imali bi preko sto godina. Gospodine Rakiću svedoka nema. Nego su to samo prazne seoske priče. Nije istina ono što se veruje nego šta su činjenice. Svi koji su nešto znali rekli su da su čuli od nekog ali oni nisu svedoci. Da li ste čitali novine Novo vreme, Obnova i druge ljotićevske novine iz vremena okupacije i ono što je pisao istoričar Milan Radanović. i Radivoje Davidović koji je prvi istraživao ovu temu o Boroti i Majeru ne biste kao iskusan istoričar tako nešto izjavili. Svedoka nema jer nije celo selo gledalo. Svedok u procesu rehabilitacije Velisava Petrovića kaže da je Velisav Petrović ubijen a nigde ne pominje testerisanje. I on nije svedok tog navodnog testerisanja nego je čuo tu priću. U Višem sudu Valjeva ima rešenje o rehabilitaciji Velisava Petrovića .Pročitajte šta piše.

    Reply

Оставите одговор на Gradjanin koji gleda zlo očima Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.