Nekadašnje valjevske kafane

U Valjevu gotovo da više nema starih kafana. Mesta u kojima je nekad sve počinjalo i završavalo sada su neki drugi objekti bilo stambeni ili trgovinski . Valjevci su promenili i svoje navike izlazaka. Drvene stolice zamenile su fotelje, sada svira muzika na struju, a karirani stolnjaci odavno su izbledeli.

Vreme epidemije sigurno nije merilo života u Valjevu , kao i svuda uostalom sve se promenilo. Ali i pre samog dolaska epidemije navike Valjevaca prilično su promenjene. Nekada su kafane bila mesta okupljanja, razgovora  onih poslovnih do onih bekrijskih. Sada u gradu imamo kafiće i istini za volju restorane . Ali se navika okupljanja i izlazaka u iste promenila. U ugostiteljskim objektima sredovečne i malo starije Valjevce možete pronaći samo u prepodnevnim satima, večeri su rezervisane za mladje i to one ispod 30 godina. Najveći broj Valjevaca ipak nikada nećete sresti u nekom ugostiteljskom objektu. Njihovi izgovori su uglavnom da se nema vremena, nema novca , a i radi se po ceo dan pa je veče prilika zaa susret sa porodicom. Mnogi će u restoran otići samo za privatne proslave na koje su pozvani.

Duh valjevskih kafana tako je potpuno iščezao. A prve kafane u Valjevu nastale su krajem 18 i početkom 19 veka u Tešnjaru. Sada tamo nema nijedne od tih kafana iako verujemo da smo očuvali staru čaršiju. Umesto kafana tu su noćni klubovi koji svoja vrata otvaraju samo tri dana u nedelji i to od 21 do 3h iza ponoći. A nekada su u Tešnjaru bile kafane: Kozara, Mostar, Kovačev han, Zanatlijska pivnica, Radikal…

Na istoj strani Kolubare , stariji Valjevci pamte Sunce kafanu gde je sada mesara, Kafana Suunce najpre je bila u samom centru gde je danas New Yorker, Užice kafanu gde je sada piljarnica, Dva cvancika gde je sada trgovina Europrom. Sve su nestale. A bile su to kafane sa četvrtastim stolovima, tvrdim drvenim stolicama, kariranim stolnjacima . Kafane gde su u uglu iza vrata na visokom čiviluku bili okačeni šeširi gostiju.

S druge strane Kolubare dominirao je hotel Grand sa svojom kafanom, kafana u hotelu Sekulić , tu je nekada bila Vidina kafana, gde je danas reatoran Zlatibor, Bristol pa Obnica gde je sada Tre merli, od nedavno ponovo Obnica. Idući prema Jadru usput se moglo svratiti u kafanu Ljubovija, Suša, pa kafana Jadar po kojoj je ceo deo grada dobio neformalni naziv.

Dalje u gradu , Valjevci još pamte Šofer bar , kafanu Beograd, Central , kafana Braće Marković.

Sa odličnim menijem gostima su nudjeni isključivo domaći specijaliteti. I gosti su dobro znali koje jelo je najbolje u kojoj kafani . Nekako dobro se znalo i gde koga možete naći, gde sede sudije, gde lekari, oficiri i imućni trgovci,  a gde radnici i seljaci po dolasku u grad.

U tim kafanama svirala je muzika, što bi narod rekao „na ladno“, bez ozvučenja. Muzičari su išli od stola do stola , a zadovoljni gosti ostavljali su bakšiše . Negde ispod šanka krila se i sveska sa upisanom crtom pored imena , a u nekima pak na zidu kraj vrata bila je okačena tabla na kojoj je pisalo : „Nema veresije!“ A pilo se pivo, vino, belo crno , rizling i rakija. Gosti su posebno voleli špricer.

Najviše kafana u Valjevu bilo je tridesetih godina 20. veka , čak 62 , a po svom tipu bile su razvrstane u tri kategorije u zavisnosti ko se u njima okupljao.

Kafana je oduvek bila mesto emocija, tu su se ožalile mnoge ljubavi, ugledale neke nove, opevale i ispričale životne priče. Tu se dogovarao posao, trgovalo se , a mnogi su poslednji dinar ostavili u njoj.

Verovali ili ne, prvi koncert u Valjevu održan je u kafani hotela Sekulić gde je pevačka družina „Čika Ljuba“ u novembru 1928. godine zapravo priredila koncert sa ingrankom, a na repertoaru bili su Mokranjac, Binički, Konjević.

Pozorišne predstave igrane su u salama hotela Grand i Sekulić, a gosti su gledali: „Koštanu“, „Put oko sveta“ , „Djido“. Nije bila retkost da po koji valjevski glumac u dobrom društvu za kafanskim stolom sa čašicom u ruci odrecituje ili odglumi nešto nazdarvljajući gostima ujedno najavi sledeću predstavu.

Prvi bioskop bio je u kafani „Pivnica Srbije“. Vlasnik kafane Blagojević davne 1910. godine doeo je kinoaparaturu, ali je u gradu namah nastao problem jer vlasti nisu znale kako da tu delatnost okarakterišu kad u gradu nije postojao bioskop pa je gazda imao velikih problema sa dobijanjem dozvole. Tiosav Blagojević je ipak dobio odobrenje ali tek 1933. godine nakon što je komisija obišla objekat i konstatovala da uredjaj radi i ime pod kojim se njegova radnja vodi zavedeno je kao Bioskop Srbija Tiosava Blagojevića. Kasnije su bioskop imale još neke kafane.

Odzvanjale su ulice od pesme valjevske čuvene Dragice Sofke, a malo Valjevaca zna da se poker sa posebno naručenim kartama iz Beča igrao u „Zlatiboru“. Još manje je poznato da je na spratu kafane „Orijental“ bio kupleraj, a kafana „Radikal“ imala je crveni fenjer. Noćne dame bivale su i u Vitkovićevoj ulici u kafani „Toplica“.

Kao spomenik i znak sećanja na značaj kafana u prošlim vremenima u Valjevu još uvek postoji kafana „Kraljević Marko“, sagradjena na imanju Aksentija Srećkovića , bivšeg okružnog načelnika 80-tih godina 19. veka. U njoj je nekada bilo ognjište  sa roštiljem , a moglo je da stane svega od 6 do 8 stolova . Taj roštilj i hladno pivo bili su čuveni  i van Valjeva, a kafana je imala veliku baštu gde su igrane predstave. Kafana je izdavana pod zakup, a podaci ukazuju da je tridesetih godina 20. veka vlasnik bio Radisav Biljić. Sud je blizu pa su gosti bili valjevski advokati u najvećoj meri. Kasnije je kafana ušla u vlasništvo preduzeća Sloga, a sada je vlasnik porodica Obrenović.

*Valjevski muzej u dva anavrata priredio je izložbu o valjevskim kafanama , najpre 2012 u okviru Noći muzeja ,  a potom ove godine kada je izdata i publikacija „Valjevske kafane od davnina do današnjih dana“. Fotografije korišćene u tekstu su upravo fotografije objavljene u pomenutoj publikaciji.

9 comments on “Nekadašnje valjevske kafane

  1. Анонимни

    Zašto niko ne pominje knjigu VALJEVSKE KAFANE, koju je pre više od 30 godina napisao Dragutin Bajić. Sve informacije o starim kfanama su preuzete iz nje.

    Reply
  2. Profesor

    Doslo neko novo ludo doba,doba starleta,kica I sunda,sve lose sa zapada,menjaju se navike,brze se zivi,ljudi pobegli na drustvene mreze,postali zatocenici neta….

    Reply
  3. Radan

    Pamte Valjevci pune dzepove para kad su mogli otici i u kafanu potrositi i imati para i za kucu a sad dzepovi prazni jedva i racune poplacati od silne plate.

    Reply
  4. Valjevac

    Ko se seti da napravi pravu kafanu sa dobrom muzikom i gde piše dozvoljena limperajka,ubiće se od para, kao nekada

    Reply
  5. Fali

    Fali i Ljubovija,kafana valjevskoj majstora,gde se igrale domine i pola odlična šljivovica

    Reply
  6. sin anarhije

    U VALJEVU je sve propalo za ovih 30 godina , pa cak i ljudi i kafane … sad imamo kic u reziji sekte na vlasti poput doceka sa karleusom , gde smo kao drzava i drustvo i zvanicno dotakli dno dna …. tzv moderne starlete se vise ne moraju ni da kriju , a ovaca uvek za sisanje …

    Reply
  7. Nušić

    Navike ljudi se menjaju. Stare kafane su ustupile svoje mesto nekim drugačijim ugostiteljskim objektima. Bilo bi zanimljivo uporediti broj ugostiteljskih objekata po glavi stanovnika pre Drugog svetskog rata i sada. Siguran sam da ih sada ima više.

    Reply

Оставите одговор на Nema ih više Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.