Bašta Doma vojske zarasla u korov

Verovatno da u fiokama i kutijama starijih Valjevaca još ima sačuvanih fotografija iz nekada čuvene bašte Doma vojske. Ova bašta odavno nije onakva kakva je bila, a poslednjih meseci gotovo je zarasla u korovu.

foto: V.Simić

Dom vojske se prodaje pa se ne prodaje pa se opet prodaje i da nije arhive teško da bi se moglo odmah odgovoriti na pitanje u kakvom je statusu sada ovaj prelepi objekat u Valjevu. Arhiva kaže da je u oktobru prošle godine doneta odluka da se Dom vojske ponovo oglasi za prodaju.

Za sve vreme menjanja odluke i od poslednjeg ulaganja u spoljašnju zaštitu objekta , sama zgrada često je predmet interesovanja ljudi koji dolaze u Valjevo. Na pitanja čemu služi odgovor je godinama- Ničemu. Šta se nalazi unutra? Ništa. Istini za volju u vreme kiša unutra ima vode , ali objasniti recimo strancu da takav objekat služi za sakupljanje vode već je ozbiljan zadatak.

foto: V.Simić

Gotovo u identično lošem stanju kakva je unutrašnjost nalazi se i nekadašnja bašta Doma vojske. Ovaj prostor uglavnom se koristi za vreme Tešnjarskih večeri kada se tu postavi bina za dečije predstave. Preostali deo godine ona je ruglo.

Dok se na ogradi nalazi svojevrsna galerija u kojoj izložbe organizuje Vakum pogled u unutrašnjost dvorišta teško bi nekog mogao ostaviti ravnodušnim. Visoka trava, korovsko bilje koje je na mestima visoko i do metar. Trava je prorasla čak i u onom delu gde je nasut krupan šljunak kako bi se prostor koristio za postavljanje bine i tribine za gledaoce za vreme Tešnjarskih.

Nepokošeno i neuredjeno komšijsko  dvorište u gotovo samom centru grada može biti predmet prijave komunalnoj policiji i inspekciji . Postupajući po odluci o komunalnom redu na teren po prijavi izlaze nadležni i vlasniku se nalaže da prostor uredi. To je evidentno kada su gradjani u pitanju, ali očito nije i ne važi kada su u pitanju gradske vlasti koje pre svega i pre svih treba da se staraju o gradskim objektima i javnim površinama.

Sada kada je epidemiološka situacija u većoj meri nejasna pitanje je da li će ove godine Tešnjarskih večeri uopšte biti što nas dovodi do toga da ovo dvorište možda ove godine uopšte ne bude košeno.

Milioni koje grad izdvaja za zelenilo, a i košenje trave očigledno nisu dovoljni jer je zafalilo baš za ovaj prostor.

U Valjevu nema kafedžije koji ovakvu baštu ne bi poželeo, prostorna, u centru grada, prava mala oaza . I vrlo moguće da bi je svaki kafedžija rado uredio. To bi istini za volju bio posao od jednog dana ko god da se prihvati tog posla.

Ovako dok se čeka kupac objekta bašta zarasta u korov. A nekada … nekada je bila pored Grand bašte simbol starog Valjeva. S obzirom da grad nema nameru da ovo dvorište uredi, pitanje je koliko bi koštala jedna tabla na kojoj bi bar pisalo: Ne ulazi- Zmijarnik?

14 comments on “Bašta Doma vojske zarasla u korov

  1. Nenad

    SRAM VAS BILO direktorko JKP VIDRAK, Jelena Kalat, i šefice Službe ZELENILO iz JKP VIDRAK, Vesna Kudić,
    zato što ne odrađujete JAVNI posao koji vam je poveren, i za koji ste SOLIDNO plaćeni od lokalne samouprave!!!
    Da, da, lako je sedeti u klimatizovanoj kancelariji i igrati igrice na računaru, umesto da ste stalno u pokretu i
    obilasku javnih površina, i snimanja stanja travnatih površina i ostalog zelenila…KOJE TREBA ODRŽAVATI!!!
    Ako vam se ne sviđa posao u tom JKP, onda pravac kod Kineza u GORENJE, ili u njihove smrdljive prodavnice,
    za platu od 250 evra!!!
    Očito je DA NE ZNATE DA RADITE POSAO koji vam je poveren…ILI, NEĆE TE da ga savesno i profesionalno obavljate!!!
    Ima na Birou rada ko to bolje zna da radi od vas, bre!!!

    Reply
  2. мр Предраг М.Вулетић

    12 октобра ће бити тачно 90 година од почетка рада овог Дома.Њега су саградили искључиво од личних средстава активних, пензионисаних и резервних официра Дринске дивизије првог позива чије је седиште било у Ваљеву. Како је град Ваљево 2010 године купио Дом од војске Србије за 500.000 евра а нуди га на продају за 905.000 евра није познато,једино ако реконструкција није коштала 405.000 евра.Председник комисије за продају Дома био је Александар Вујић – Суботић. И Официрска менза у зграду на Десанкином тргу је запуштена.И зграда Штедионице (у којој је био Напред и Расио Ваљево ) је у јадном стању.

    Reply
    1. Obožavateljka..

      Magistre pa ti kritkuješ naprednjake,otkud takva promena u tvom razmišljanju..👋👋👋

      Reply
    2. Zoran

      Poštovani g. Vuletiću, niste baš u pravu da je Dom sagrađen „ISKLJUČIVO“ od sredstavaaktivnih, penzionisanih i rezervnih oficira Drinske divizije, pa Vas molim da pročitate ceo teks Milorada Radojičića u Reviji KOLUBARA, a ja Vam ovde prenosim deo tog teksta.
      S poštovanjem, Zoran

      „U novinama se, inače, mogu pročitati različiti podaci o početku njegove gradnje. Prema jednima ona je počela još 1925. godine, po drugima 1926, trećima 1927, a četvrtima 1928. Istina je da se ideja o gradnji Oficirskog doma pojavila davno. Definitivno je, međutim, odlučeno da se sa izgradnjom krene 1928. godine, kada je počelo i pripremnje cigle, nabavka i dovlačenje peska i šljunka, priprema građe i slično. Napravljeno je oko 400.000 komada cigle za čije pečenje su oficiri izdvojili 800 kubika drva. Svim oficirima Valjevskog garnizona bilo je naređeno da daju po tri kubika. Oficiri su takođe davali i po sto dinara iz rezerve.

      Pored obezbeđene cigle, peska, šljunka i prevoza neophodnog materijala i neplaćanja radne snage, osim dva majstora, predračunska vrednost objekta iznosila je 1,700.000 dinara. Pred početak gradnje uprava Oficirskog doma u Valjevu raspolagala je sa samo 205.000 dinara. Radovi su ipak počeli 1. avgusta 1929. godine kopanjem temelja, na placu kupljenom od poznate porodice Andonović, na uglu Karađorđeve i Pop Lukine ulice. Već 18. avgusta 1929. obavljeno je osvećenje temelja.

      Prema tome, Oficirski dom u Valjevu građen je uglavnom neposrednim angažovanjem vojnika Valjevskog garnizona, pod stalnim nadzorom dva dobra majstora. Sredstva za njegovu izgradnju prikupljana su i prilozima građana, raznih organa i organizacija. Tokom sabirne akcije prikupljeno je: od raznih ustanova 150.000, od samoupravnih i opštinskih organa 70.000, od banaka 13.500, od građanstva 50.760 i od oficira, podoficira i vojnih činovnika 26.487 dinara.

      Prema pisanju „Glasa Valjeva” u više brojeva, najveće priloge za izgradnju ovog objekta dali su: Opština valjevska 25.000, industrijalac Pera Petković 6.000, Valjevska štedionica i Valjevska zadruga po 5.000, Valjevska pivara, Valjevska trgovačka omladina i industrijalac Steva Unković po 2.000, trgovci Anđelko Mihailović i Milorad Petrović sa sinovima po 1.500, trgovci Spasoje Spasojević, Miloš Korać, Jovan Ž. Ilić i Spira Karajanković po 1.200, trgovci Milenko Subotić, Aca Nikolajević, Milan Gođevac, Milan Matić, Jevrem Tomić i Nedeljko Pavlović i kafedžije Đukan Đukanović i Milan Jovanović po hiljadu dinara. Ostali su davali znatno manje iznose ali ih je bilo dosta. Zahvaljujući toj nesebičnoj pomoći, već u novembru te godine zgrada je bila pod krovom. Prema narodnom običaju, građani su darivali postavljanje krovne konstrukcije, pa im se uprava Oficirskog doma na tome javno zahvalila. Za konačan završetak građevine uzet je i zajam od Hipotekarne banke.

      Poslove izgradnje vodio je Upravni odbor Oficirskog doma u Valjevu čiji je predsednik bio artiljerijski brigadni general Vladimir Mitić a delovođa sudski poručnik Sveta S. Nedok. Dobrovoljni prilozi su uplaćivani kod industrijalca Steve Unkovića koji je bio i predsednik Udruženja rezervnih oficira i podoficira i kod Petra Protića, blagajnika donjedivizijskog.

      Najveće zasluge za izgradnju valjevskog Oficirskog doma imao je brigadni general Vladimir Belić (Beograd, 2. avgust 1877 – Nemačka, 21. februar 1943), vitez Karađorđeve zvezde sa mačevima i vojni istoričar. On je od 7. februara 1927. do aprila 1931. godine bio komandant Drinske divizije u Valjevu i na toj dužnosti unapređen u čin divizijskog generala. Zanimljivo je da je i njegov brat blizanac Emilo Belić bio genaral, vitez Karađorđeve zvezde i komandant Drinske divizije u Valjevu, gde mu se rodio sin Jovan Belić, univerzitetski profesor i istaknuti selekcionar u oblasti stočarstva. Vladimirov i Emilov brat je Aleksandar Belić, poznati lingvista i akademik.

      I u vezi autorstva projekta za izgradnju Oficirskog doma ima različitih podataka. Istoričar umetnosti Dragan Stamenić, u tekstu „Značajne građevine u Valjevu”, objavljenom u kalendaru „Valjevac” za 1994. godinu, piše da ime arhitekte nije sačuvano. Znalo se da je bio ruski emigrant, da je radio kao vojni inženjer i živeo u Valjevu. Taj podatak preuzima većina onih koji su kasnije pisali o ovom zdanju. Međutim, u „Glasu Valjeva” od 12. oktobra 1930. godine piše da je plan za ovu zgradu uradio Veljko Milošević iz Beograda.

      Izgradnja Oficirskog doma završena je početkom 1930. godine. A 12. oktobra te godine on je i osvećen. Tim povodom „Glas Valjeva” je pisao da je to „najlepša i najhigijenskija zgrada za javne skupove, koncerte i zabave u našem Valjevu, koja će služiti za naučno vaspitanje oficira i širenje međusobno dobrih odnosa između građana i oficira”. Povodom osvećenja i otvaranja Oficirskog doma koncertirala je vojna muzika V pešadijskog puka „Kralja Milana”, uz brojne zvanice i ugledne goste iz Beograda. U večernjim časovima u novootvorenom zdanju održan je bal uz ponovno učešće vojnog kamernog sastava.“ REVIJA KOLUBARA, oktobar 2005.

      Reply
      1. мр Предраг М.Вулетић

        Поштовани Зпране,
        Хвала Ван на тексту који детаљно информише о Дому војске а уверен сам да је М.Радојичић-Туде користио релевантне изворе.Надајмо се да ће ово прелепо здање поново постати место окупљања пристојног света ради дружења,забаве али и одржавања различитих манифестација из обласи уметности и културе уопште, као што је било у време моје младости.
        С поштовањем,
        П.М.Вулетић

        Reply
  3. Hiram

    Od toga što je dvorište nepokošeno je daleko gore to što grad i dalje nema pojma šta da radi i sa dvorištem i sa zgradom. Govorili su svašta i menjali kojekakve predloge svako malo. Pokazalo se da su potpuno nesposobni da urade bilo šta pozitivno za naš grad.

    Reply
  4. ČELIČNO MUDO

    NEKADA JE OVDE SVIRAO VOJNI ORKESTAR U LETNJIM VECERIMA DAVNIH GODINA I SVE BILO TIP TOP . BASTA BILA SREDJENA A U BIOSKOPU SE PRIKAZIVALI FILMOVI . PROPALA VOJSKA PROPALA DRZAVA PROPALA I BASTA . A SAD ADIO .

    Reply
  5. Istina

    Па шта у Ваљеву и Србији није зарасло и пропало?

    Reply

Оставите одговор на Tek Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.