40 godina od smrti Josipa Broza Tita

Danas 4. maja navršava se tačno 40 godina od smrti nekadašjeg doživotnog predesdnika SFRJ Josipa Broza Tita. Ankete koje su sprovodjenje poslednjih godina pokazuju da više od 70% anketiranih  gradjana Srbije smatra da se u vreme Tita bolje živelo.

Josip Broz je rođen u Kumrovcu, Zagorje, u mešovitoj hrvatsko slovenačkoj porodici maja 1892. godine. Tokom njegovog života kao datum rođenjaobeležavan je 25. maj, kao Dan mladosti, svojevrsni nacionalni praznik. Tim povodom kroz Jugoslaviju nošena je Štafeta mladosti koja bi mu na završnoj svećanosti na stadionu JNA bila I uručivana. Pripreme za ovaj praznik trajale su mesecima, a cela zemlja od 20h gledala je slet koji se na stadionu održavao.

Iz njegove bogate biografije treba izdvojiti I činjenicu da je Josip Broz Tito imao  titulu maršala , a jedan je od osnivača Pokreta nesvrstanih . Odbacio je stavove Moskve, odnosno Rezoluciju Informbiroa komunističkih partija, 1948. godine  i potom je uspešno odolevao snažnom Staljinovom pritisku, da bi godinama kasnije  parirao između istočnog i zapadnog bloka, izborivši sasvim osobenu poziciju Jugoslavije kao čelnice Pokreta nesvrstanih.

Tokom 1950-ih godina, Jugoslavija je dobijala značajnu finansijsku i vojnu pomoć od SAD.

Bio je predsednik KPJ , a pod njegovom palicom sprovedene se komunističke čisteke neistomišljenika pa neki podaci svedoče da su desetine hiljada lica prošle kroz indoktrinaciju. Mnogi taj process nisu preživeli, a značajno mesto u svemu tome zauzima Goli otok.

Po pitanju unutrašnje politike bio je zsalužan za federaciju 6 republika I dve pokrajine što se nakon njegove smrti pokazalo kao neodrživo.

U svojim govorima posebno se obraćao radničkoj klasi I posmatrao ih kao nosioce komunističkih ideja. Za vreme njegovog predsednikovanja Jugoslavija je iznova izgradjena posle Drugog svetskog rata , a usledila je I era industrijalizacije.

Za života održao je brojne govore, a u javnosti naročito posledjih godina često se pominjao njegov govor studentima 1968. Godine. Studenti su tada izrazili protest na ulicama zbog loše ekonomske situacije I zabrinutosti za svoju budućnost. Dok je cela zemlja budno pratila šta bi se moglo dogoditi Josip Broz Tito oglasio se govorom koji niko nije očekivao rekavši “da su student u pravu”.

„Veliki broj, 90 procenata studenata je poštena omladina o kojoj mi nismo vodili dovoljno računa, u kojoj smo videli samo učenike, samo đake u školama, za koje još nije vreme da se uključuju u društveni život naše socijalističke zajednice. To je bilo pogrešno. Mi smo njih ostavili same. Tu svoju grešku mi sagledavamo… .Mi, drugovi, smo niz puta govorili o tome da treba voditi brigu o čoveku. A ja mislim da su toliko zasenile te razne investicije u očima i u mislima ljudi, da su oni zaboravili čoveka… Neki kažu ovo je odraz onoga što se događa u Francuskoj, u Nemačkoj, u Češkoj… Nije to tačno. Nije to odraz toga. To je odraz naših slabosti koje su se nagomilale, koje mi danas moramo rešavati, a ne kriviti neke uticaje iz vana…“, rekao je Tito.

Na žalost srpski studenti tokom prošle godine u Srbiji imali su niz protesta , a zaslužni su I za konačnu odluku Etičkog odbor Univerziteta Srbije vezano za plagijat ministra Siniše Malog. Na njihove proteste država nije odgovarala već se režimskim medijima nastojala stvoriti loša slika o njima.

Josip Broz Tito boravio je u Valjevu više puta što kao usputnu stanicu do nekih drugih destinacija što ciljanim dolaskom, što u poseti Krušiku .Zabeleženo je da je  1954. bio  na izletu i 1967. godine, jednom je išao na Rajac (1962) i jednom u Robaje (1978).

Ipak , Tito je I počasni gradjanin grada Valjeva 27. aprila 1962. godione, povodom njegovog 70. rođendana.U Valjevu je postojala ulica , ali I Trg Maršala Tita.

Iako se mnogi istoričari slažu da je njegovo vreme obeležila idolatrija I da je kult njegove ličnosti bio izuzetno jak , činjenice govore da se u to vreme živelo dobro. Čak više od 70% anketiranih gradjana u anketama koje su sprovodjene prethodnih godina izjasnlo se da se u to vreme bolje živelo. Taj podatak potkrepljuje I činjenica da je u Srbiji jasno bio izraen srednji sloj stanovništva koji je uglavnom I činila radnička klasa. Ne treba zaboraviti da je upravo Titova odluka bila izvoz radne snage u Nemačku I druge zemlje Evrope.

Josip Broz Titto preminuo je 4.maja 1980. godine samo par dana pre svog rodjendana , a cela zemlja bila je teško pogodjena njegovom smrću. Titovoj sahrani prisustvovalo je vše od 200 svetskih državnika , što nedvosmisleno svedoči o njegovom značaju na polju svetske istorije.   Niz godina nakon njegove smrti u 15.05h , što je tačno vreme njegove smrti, oglašavala se sirena, a gradjani sup o oglašavanju sirene gde god se zatekli minutom ćutanja u stavu mirno odavali poštu premnulom predsedniku.

Ipak, 40 godina nakon njegove smrti mnogi gradjani ne mogu napraviti poredjenja tadašnjih I današnjih vremena jer su I rodjeni nakon Titovog vremena, ali oni koji mogu imaju svoje poglede na to vreme. Brojni umetnici koji su u svoje vreme odavali poštu Titu kroz svoja dela bilo muzička, književna, slikarska, kasnije su se istih odricali.

Dok su razmišljanja oprečna I kreću se od ozbiljne kritike I ogorčenosti do obožavanja , Tito ima svoje mesto u istoriji naroda na Balkanu. Ono što niko ne može poreći jeste da je bio veliki političar koji je svojoj zemlji obezbedio mesto na karti sveta .Iako ta ideja bratstva I jedinstva nije preživela, jugonostalgičari veruju da bi prosperitet svih nekadašnjih republika bio značajno veći da se federacija održala ili bar prerasla u konfederaciju po ugledu na SAD.

6 comments on “40 godina od smrti Josipa Broza Tita

    1. Nebitan lik

      Bal vampira.
      Pokusaj hvalospeva diktatoru.
      Otvorite arhive ( one koje nisu spaljene ) I prebrojte zrtve ,, oslobodilaca“ .
      Za pocetak , krenite od Petog puka
      Cini mi se da zlocin ne zastareva, a protok vremena ne znaci da smo zaboravili nevino pobijene ljude.

      Reply
  1. мр Предраг М.Вулетић

    Одмах по окончању рата власт врши анкету и пита једног да ли је за четнике или партизане.Овај мало размисли па каже да је за четнике јер су се заклели краљу а да за партизане није ни знао-чуо је да их има у Грчкој.Одмах га затворе па кад је изашао са робије питају га је ли за Тита или Стаљина,он каже да је за Стаљина јер су му они што су га затворили говорили да је *Стаљин наша мајка* ,Опет су га затвотили и кад је изашао са робије оде право у посластичарницу да се ослади.Питају га шта ће-он каже да хоће баклаву.Посластичар га пита хоће ли грчку или турску а он уплашен кеже-дајте ми лимунаду.
    Историја није учитељица живота

    Reply
  2. мр Предраг М.Вулетић

    Један Рус три пут био истеран из Комунистичке партије и три пута враћан.Кандидат за новог члана дође код њега да се научи од искуснијег.Пита га зашто је три пута истеран а овај му каже да не зна.Како не знаш,не би те истерали да ниси нешто крупно забрљао.Старији рече да ће му испричати како је било али да стварно не зна што је истеран.
    Први пут је било када ми је партиски сејретар дошао у стан ,сели смо у собу фде су на зоду висиле слике Лењина,Стаљина,Хрушчова и Брежњва и он ме питао:*Шта ће ти овј на зиду?*
    Ја сам питао :*Који?*.Он је одмах устао и отишао а сутрадан су мр искључили из партије.Млађи је рекао да је то оправдано, јер је са Стаљином одавно раскршћено.
    Други пут је било баш без везе.Био је заказан партијски састанак у среду у пет по подне а ја заборавио да одем.Сретне ме у фраду партијски и пита где сан ја на овом последњен партискон сасранку а ја му не размишљајући одговорим:*Да сам знао да је последљи ја бих дошао*.Сутрадан су ме опет искључили.
    Трећи пут је било кад је умро високи државни руководилац и сулне паре утрошене на његову сахрану .То је партија као авангарда уочила као негативну појаву и то дала партиским организацијама да о тоне расправљају.На партиском састанку ја сам само рекао:*Другови,за те паре које су утрошене за сахрану овог функционера,ја бих сахранио цео централни комитет*.И опет су ме трећи пут искључили а ја не знам зашто

    Reply
  3. Nebitan lik

    Bal vampira
    Zasto mislite da smo zaboravili nevino pobijene ljude od strane ,, oslobodilaca“ , sektasa, koji ni u Boga nisu verovali, za razliku od svog vodje.
    Zlocin ne zastareva iako ste Vi to proglasili ,, lijevim skretanjima “ I ,, diktaturom proleterijata “ Borota ( Istvan ) I Majer ( Hinko ) su bili Vasi drugovi .I B. Djuric I ko zna sve vec .
    Otvorite arhive ( one koje nisu spaljene ) pa recite ko ,gde I kada je ubijen.Evo , za pocetak krenite od Petog puka…Nista nije zaboravljeno!!!

    Reply

Оставите одговор на Nebitan lik Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.