Borci: Boškoviću smo pomagali koliko smo mogli

Nakon potvrde da je u Beogradu od posledica opekotina preminuo Vojislav Bošković koji je najpre zapalio kuću pa sebe, Saopštenjem za javnost oglasilo se Udruženje boraca rata od 1990. godine navodeći da je Bošković bio član Udruženja I borac kom je Udruženje nastojalo da pomogne u skladu sa svojim mogućnostima. Saopštenje prenosimo u celosti:

“Vojislav Bošković(1973) iz Divaca kod Valjeva, je učesnik rata od 1990. godine koji se zapalio  u svojoj kući u Divcima i preminuo je u Beogradu sa 90% opekotina po telu 3 i 4 stepena.

Koliko smo obavešteni sahranu će preuzeti MZ Divci i meštani Divaca što je humano delo za koje nam je javio borac Štulić Zoran iz Divaca.
Bio je Član udruženja boraca Valjevo i bio je mnogo bolestan i mi smo ga vodili I pozivali na  preglede, ekskurzije, ali I na  druženje i razgovor. Učesnik je rata od 1990 godine i bio je  bolestan čovek koji je nosio posledice traume rata. 

Bošković je nedavno tražio da se pregleda ali na žalost nismo imali sredstava i nismo uspeli da mu omogućimo pregled. Pričali smo sa njim, ali vidljivo je bilo njegovo loše i odsutno stanje i tada je pričao samo o ratištu I smrti majke i brata. Poslušao je tada savet da ode kod lekara, ali mi nemamo mehanizme da to proverimo, a imao je veliko poverenje u organizovane preglede koje sprovodi Udruženje boraca!
Živeo je u  veoma teškom materijalnom stanju, a I sam je često isticao da je bolest došla nakon dolaska sa ratišta.

Znamo da je posle smrti majke i brata često  zapadao u krize, pričao nam je da neredovno uzima lekove i tu smo mu dali savet, ali je voleo razgovor sa neuropsihijatrom dr Miroslavom Mirkovićem iz poliklinike Dia Lab sa kojom Udruženje sarađuje i tražio je da se zove prof dr Snežana Medenica Marjanović u koju je imao veliko poverenje, a posebno je voleo da dođe u Udruženje boraca i čudno nikada nije hteo da sedi sa nama već je sve vreme stajao, uvek na istom mestu, pričajući stalno o ratištu i ratnim dnevnicama.
Bošković je na dan teške povrede u teškom stanju sa velikim opekotinama prebačen za Beograd.
Takođe rečeno nam je da je u zadnje vreme i kući stalno pominjao smrt majke i brata i ratište i kada su vatrogasci došli čuo se glas Boškovića gde je iz  kuće rekao vatrogascima ,,ne ulazite pobiću Vas“ a potom se desila jaka detonacija što će ispitati Tužilaštvo u Valjevu i saznaćemo svi pravo stanje stvari.
U ovom trenutku je bitno da nije bilo ostalih žrtava ali žal za Boškovićem će ostati za čovekom koji je branio zemlju Srbiju a umro na ovakav način? 

Ovo je dokaz da Udruženje boraca ima svrhu svog postojanja i sve je više problema naročito zdravstvenih kod učesnika rata od 1990 godine. Mi još nemamo sredstava za dalji rad, a već je duboko april mesec, a ona su hitno neophodna jer je zdravlje boraca sve narušenije i sve gore!

Država vodi brigu o ovoj kategoriji lica u skladu sa zakonom i svojim mogućnostima ali sistematski Zakon bi još bolje to rešio i očekujemo brzo donošenje i Zakona o borcu kako bi sprečili ovakve nemile događaje.

Predsednik Ubr Valjevo
Bradić Ljubomir”

2 comments on “Borci: Boškoviću smo pomagali koliko smo mogli

Оставите одговор на Cacak Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.