„Dado-slike“

      Нема коментара на „Dado-slike“

imageModerna galerija Valjevo organizuje izložbu "Dado-slike", čije otvaranje je zakazano 23. septembra 2017. u 12 časova.

Na ovoj izložbi će biti prikazana dela kroz koja se može pratiti najznačajniji periodi stvaralaštva Dada Đurića. U sve tri izložbene prostorije posetioci će imati priliku da vide neka od najmonumentalnijih Dadovih slika koja se nalaze u Srbiji. Svi radovi su iz privatnih kolekcija, tako da će neka dela prvi put biti izložena za javnost. Ovo je ujedno najobuhvatnija izložba Dadovih slika na prostoru bivše Jugoslavije.
Miodrag Dado Đurić je rođen 4. oktobra 1933. godine, na Cetinju (Crna Gora, Jugoslavija). Umetničku školu je završio u Herceg Novom 1952. godine, a potom Akademiju likovnih umetnosti u Be¬o¬gra¬du, u klasi profesora Marka Čelebonovića. Upravo u Beogradu se upoznaje sa umetničkom grupom Mediala, i sa Ljubom Popovićem sa kojim nastavlja i druženje u Parizu.
Dobitnik je Trinaestojulske nagrade za životno delo, najveće državno priznanje Crne Gore, 2009. predstavljao je Crnu Goru na 53. Bijenalu savremene umetnosti u Veneciji, Pred kraj života je radio na slikama koje su bile izložene prilikom Svetske izložbe u crnogorskom paviljonu u Šangaju. Preminuo je 27. novembra 2010. godine u Parizu posle duge i teške bolesti. Sahranjen je, po sopstvenoj želji, u Кošćelama, blizu Rijeke Crnojevića, u Crnoj Gori.
U katalogu za ovu izložbu u tekstu "Vizualni nokturno" istoričarka umetnosti Nataša Кristić je napisala sledeće " Miodrag Đurić – Dado, spada u red vrsnih usamljenika. Čitav njegov život stao bi u jedan pasus, za njegovu umetnost potrebno je mnogo više. I on, toga svestan, ne žali. U godinama duboke zrelosti veli: „Meni je moje slikarstvo, da oprostiš, važnije od mog života.“, dalje u tekstu brutalnije ojačava ideju: „Meni je moje slikarstvo, da oprostiš, važnije od moje smrti.“ Izrečeni, ultimativni estetski imperativ određuje Dadu kao fatalistu. Malo je onih u istoriji slikarstva koji su umetnost izdigli iznad egzistencije bića, poništili sopstvenu tvar i u potpunosti se predali činu kreacije. Dado se deklariše kao jedan od njih, a njegova platna potvrđuju isključivu posvećenost likovnim istraživanjima.
Za Dadino slikarstvo se sa velikom sigurnošću može ustvrditi da je onirično, metafizično i moderno. A velike svetske zbirke umetničkih dela i poznati muzeji su ga, inkorporiranjem u svoje primarne kolekcija, proglasili i istorijski nezaobilaznim."

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.