Vizitorski (crkveni) centar na Divčibarama

image Divčibare imaju Vizitorski centar. Niste znali da postoji? O čemu se radi? Šta je u stvari država izgradila?

Vizitorskim centrom smatra se objakat iza crkve na Divčibarama u čijem se prizemlju nalazi suvenirnica, a na spratu se nalaze sobe , kuhinja , trpezarija. Malo kome je poznato da ovim objektom upravlja Crkvena opština odnosno Eparhija valjevska. Izgradnju Vizitorskog centra finansirala je upravo država sa 63,4 miliona dinara.
Finansiranje se odvijalo u tri faze i to najpre 2008. godine dodeljena su subvencionisana sredstva 16.000.000 dinara . Potom 2009. godine dodeljeno je još 30.000.000 dinara iz sredstava subvencija za radove na izgradnji Vizitorskog centra na Divčibarama, dok je za završetak radova na istom objektu utrošeno još 17.426.982 dinara u toku 2012. godine.
Ovaj objekat nikada nije radion kao Vizitorski centar niti su u njemu ikada bili zaposleni turistički vodiči ili lica koja bi obavljala poslove vezane za samu definiciju Vizitorskog centra. Primera radi čuveni Šargan – Mokra Gora, takodje je vizitorski centar u njemu se održavaju seminari , obuke i primaju turisti.
Po svemu sudeći nije sporno u postojećem Vizitorskom centru samo jedno, da se ubira prihod od izdavanja soba i prodaje suvenira. Ovaj projekat izgradnje svojevremeno je podržao i inicirao sveštenik Stojadin Pavlović , a crkva podržala što se kasnije pokazalo kao isplativa delatnost.
S druge strane dok je u Vizitorski, koji sada možemo nazvati i crkveni centar uloženo 63 miliona na Divčibarama je doslovce pao postojeći objekat kojim je gazdovao grad odnosno TO Valjeva . Zaposleni u TO koji su kao zaduženje dobili posao vezan za promociju i uslugu u domenu turizma na Divčibarama godinama muku muče da otputuju i doputuju sa Divčibara jer nema prostora za noćenje i višednevni boravak u vlasništvu grada ili TO, pa bi se boravak morao realizovati po tržišnim cenama u tamošnjim hotelima i motelima.
Upravo je i to jedna od usluga koju bi trebalo da pruži Vizitorski centar. Ali ne pruža izuzev za novac. Država je dakle uložila novac svih gradjana Srbije , a efekat korisnosti ubira samo Eparhija odnosno crkva. Zašto crkva nije iz svojih sredstva bar uzela učešće u izgradnji nije pitanje za Vamediu već verovatno odgovore treba tražiti u istoriji rada pojedinaca pod okriljem SPC. Ako bismo stvari uprostili do kraja videli bismo da vizitortskim centrom dakle ne upravlja menadžer u turizmu ili dipl. turizmolog koji recimo govori bar dva svetska jezika , što je minimum u poslovima vezanim za odlučivanje u turizmu, već vladika Milutin.
Tek ove godine grad Valjevo je predvideo ulaganje u projektnu dokumentaciju za izradu Info centra na Divčibarama. Da li će grad moći da finansira i izgradnju ili će zatražiti pomoć države ostaje da se vidi?
Ono što je sigurno jeste da grad nikada više neće moći da konkuriše sa izgradnjom i opremanjem Vizitorskog centra što imaju i Zlatibor i Tara i Kopaonik . Neće, jer takav po projektu i datim sredstvima već postoji. Grad će morati da se zadovolji malim objektom Info centra bar da imate gde da uzmete promo materijal.
Ništa nije sporno u tome da država uloži novac u crkvene objekte i sigurno da bi se većina složila sa takvim izdvajanjem , ali mora li to biti Vizitorski centar Divčibara koji izdaje sobe?

S.V.

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.