Nikuda bez identiteta

imageBez dogovora o tome šta je budućnost Srbije ne možemo ići napred , poruka je koju nosi knjiga Željka Vojinovića „7524 Preporod Srbije“, a čija je promocija upriličena u Centru za kulturu.

 

Knjiga „7524 Preporod Srbije“ autora Željka Vojninovića spisak je svih stvari koje Srbiaj treba da uradi u narednom periodu ako se želi ići napred. Utemeljenje za konkretne predloge Vojinović pronalazi u srpskoj istoriji i želji da Srbija konačno postane uredjena zemlja. On se ipak nije odlučio za bavljenje politikom , ali kaže i da bi svaki srpski političar trebao da pročita knjigu. “ Svako od njih bi trebalo da je pročita jer su srpski političari dali jednu proklamaciju i formirali komisije za reforme društveno političkog života. Ja sam knjigu predao takvoj komisiji i ona je praktično predlog gradjanina , a sve komisije bi trebalo da na tom poslu rade na osnovu predloga gradjana.Mi imamo dovoljno političara , ali nemamo ideja, inicijativa“ kaže Vojinović.
Na vrlo jednostavan način da knjiga bude svima zanimljiva i razumljiva Vojinović iznosi vrlo konkretne predloge . Jedan od njih je uredjenje Skupštine koja bi se najpre po njemu morala zvati Sabor jer je u pitanju srpska reč, a kako 2/3 gradjana nemaju poslanika potreban nam je drugačiji sistem koji to uredjuje. U knizi se navodi kolika bi trebalo da bude plata poslanika , gde bi trebalo da žive , koliko bi vlada trebalo da ima članova.“ Ja sam ubedjen da mi moramo da uredimo svoju zemlju. Ima nešto u šta čovek veruje ili ne veruje i svako od nas ima uverenja. Ali ljudi ne znaju da je ideja jača od para .Mi moramo volweti svoju zemlju i ja volim svoju državu.Poštujem sebe ako ne poštujem sebe ne mogu poštovati drugoga , ako ne mogu da pomognem drugom ne mogu da pomognem ni sebi. Da li je naš zajednički interes da naša država izgleda normalno? Pa moj jeste ili ajmo si odavde .I nije problem doći će neko drugi naseliti se ovde i napraviti normalno društvo. Kakva nam je zemlja? Odlična , prelepa , bogata , voda , vazduh, predeli sve , ali je mi poružnjujemo“, kaže Vojinović.
Vojinović smatra da ono što sami ne znamo treba da prepišemo od onih koji znaju , ali uslov da nešto uradimo jeste da se kao ljudi dogovorimo šta je to čemu težimo i kuda smo se zaputili . “ kad čovek nema para tada nestaju granice , nema te medje koja je potrebna da nas drži i čini ljudima jer smo na sve spremni.Nismo mi tikva bez korena pa da sa nama može ko hoće kako hoće. Hajde da se dogovorimo šta nam treba .Mi u državi imamo jednu negativnu selekciju loših ljudi , loših kadrova . Suština jednog društva je da ne može da ga vodi neko ko prvo nema znanje , drugo neko ko nema karakterne osobine. Ja nisam svetac da se razumemo , ali postoji nešto preko čega čovek ne može da predje jer sve ima svoje granice. Presudno je da se dogovorimo da napravimo konačno državu“, objašnjava Vojinović.

 

image Na pitanje Vamedie šta bi moglo biti presudno da se Srbi konačno dogovore , Vojinović kaže da su to okolnosti koje se uvek jave i uvek postoje . “ Mi nismo nastali juče i ne traje naša država sto godina već mi imamo jednu lošu naviku da razgradjujemo sve što je srpsko. I zato mi nemamo ozbilnu državu niti nas ko ozbiljno doživljava . A zašto? zato što mi to ne želimo. Znate li zašto je Mišić veliki ? Zarto što je prvi put otišao u zatvor jer se suprotstavio profesoru oficiru rečima :“Zašto tako govorite o srpskom narodu, odakle vam pravo da ružite srpski narod?“I otišao u zatvor. A do čega smo mi došli danas? Do toga da svako živi može da pljuje po našoj porodici , prijateljima , komšijama i tako ruži Srbiju. E ne možeš da ružiš Srbiju. Pa nije ti svojta da se tako odnosiš prema njoj, to treba da kažemo.“
Po njegovom mišljenju nacionalizam nema veze sa identitetom jer se radi o potpuno dva različita pojma. Ako prihvatimo svoj identitet zaslužićemo poštovanje drugih i na kraju i biti shvaćeni ozbiljno. Svemu ovom prethodi dogovor , šta želimo i kuda smo pošli?
“ Ovde je sramotra biti domaćin. Sramota je imati kokošku , kravu. Jadna nam majka čega se mi odričemo. I tako odričući se ovoga onoga dodjosmo do toga da ne znamo ko smo.Ako mi ne znamo ko smo , kako da drugi to znaju?“, zaključuje Vojinović.
S.V.  

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.