„Moj posao –moj izbor”-V

imageOdluku o budućem zanimanju učenici bilo srednjih bilo osnovnih škola trebalo bi da donesu u dogovoru sa roditeljima ili starateljima, ali bi njihova odluka trebalo da bude presudna. U Filijali za zapošljavanjje sva deca mogu proći testiranje vezanu za profesionalnu orjentaciju.

Često rastrzani izmedju sopstvenih želja , roditeljskih saveta i zahteva tržišta raada učenici završnih razreda često nisu dovoljno zreli da donesu pravu odluku o svom budućem zanimanju. U tome bi mogla da im pomogne služba za profesionalnu orijentaciju u valjevskoj Filijali za zapošljavanje u kojoj rade psiholozi koji na osnovu ličnosti deteta mogu dati prave savete vezane za jednu od najvažnijih odluka u životu. Psiholog Žana Djurić kaže da se deca o budućem zanimanju mogu informisati kroz brojne informatore koje pruža ministarstvo , ali i u svom neposrednom okruženju. „Oni kroz vaspitno obrazovni razvoj kupe informacije i iz svog neposrednog okruženja. Kad odu u prodavnicu vide šta radi prodavac, prodju pored gradilišta videe šta radi zidar, a šta gradjevinski inženjer. Kroz ceo život na ovaj način se dobijaju informacije o zanimanjima , šta ona tačno znače.Deca gledajući uče pre svega , a sa druge strane od roditelja slušajući uče .Roditelji ponekad mogu reći samološe strane nekog zanimanja jer kreću od sopstvenih afiniteta . Ali postoje informatori o tome“, kaže Djurićeva.
Nekada je deo obrazovanja u školama bio upravo praktična poseta fabrikama, proizvodnim pogonima, kancelarijama. Ovakve posete sada više nisu slučaj , a upravo prilikom takvih poseta deca su imala mogućnost da se lično uvere u to kako izgleda jedno zanimanje . Nekada se dešavalo da se snovi o nekom zanimanju nakon praktičnog susreta sa njim jednostavno rasprše. „Mi se posle čudimo zašto je dete upisalo zanimanje kao roditelj. Zato što je stalno bio u tom okruženju i o tome ima najviše informacija.Ne mora da bude da je ta ljubav lažna možda je dete stvarno to zavolelo. Trebalo bi da se deca susretnu sa tim zanimanjem“, kaže Djurić.
Praksa pokazuje da se deca ponekad predomisle i u tom sslučaju je jako teško promeniti školu zbog pravila koja postoje u obrazovnom sistemu.
„Mi ovde možemo da pomognemo , ali ne treba zaboraviti da se mišljenja , stavovi menjaju tokom celog života. Ljudi se predomišljaju tokom celog života ne samo perioda odrastanja.Sve to može da varira. Ono što je dobro jeste da kada psilog proceni detet uvek da alternativu. Dobija se ključno zanimanje , a potom još dve koje mogu ukoliko ovu prvu predloženu nije moguće istvariti. Trebalo bi da roditelji pokažu razumevanje za činjenicu da se dete možda predomislilo“, objašnjava Djurićeva.
Roditelji često postavljaju niz ograničenja pred svoje dete pogotovo u teškoj materijalnoj situaciji govoreći da mora biti u domu ako se radi o studentu, mora imati odredjene ocene, a po mišljenju psihologa sve to kod deteta stvara odredjenu odbojnost i utiče na njegov konačni stav pa i o zanimanju kojim želi da se bavi.
„ Sve preambiciozne stvari pogotovo vezane za novac koje se stavljaju pred dete roditelji bi trebalo da izbegavaju. Ulaganje u dete uvek se isplati. Evo videli smo sad u poplavama šta se dogodilo kod ulaganja u nekretnine , potopila ih voda . Ulagati treba u decu u buduće ljude.Ukoliko neko drži do obrazovanja ne bi trebalo da posmatra materijalnu stranu toga“, kaže Djurićeva.
Po savet i informacije u Filijalu po njenim rečima dolaze i deca i roditelji i njihova zainteresovanost za profesionalnu orijentaciju podjednaka je i kod osnovaca i kod srednjoškolaca. „ Više osnovaca dolazi sa roditeljima, a opet srednjoškolci dolaze sami. I jedni i drugi mogu dobiti informaciju koja im je potrebna , a ona opet zavisi samo od njihove ličnosti , koje je zanimanje najbolje za njih“, zaključuje Žana Djurić.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.