Muko moja predji na drugoga

imageŽičara na Divčibarama ne radi zbog nedovoljno snega , a kako stvari stoje i da ga ima dovoljno UFK“Valis“ koja se stara o žičari i skijalištu ne bi imala ni dovoljno ljudi da obezbedi rad žičare. Od početka rada žičara je do sada ovoj Ustanovi donosila samo gubtak koji se kreće oko 5 miliona dinara

Skijalište Crni vrh kojim je nekada gazdovalo JP „Skijališta Srbije“prešlo je u vlasništvo grada Valjeva 1. decembra 2009. godine. Pre prelaska u vlasništvo grada „Skijališta Srbije „ saopštila su da je u pomenutu ski stazu 2007. godine uloženo 168 miliona dinara , 2008. godine još 190 ipak upravo te 2008. godine ona je radila samo jedan dan jer je potom odmah zatvorena zbog bezbednosti skijaša. Tako je ostalo, još tada, veliko pitanje da li su pomenuta ulaganja zaista bila u rečenim iznosima.
Grad je potom poverio žičaru i skijalište na staranju Ustanovi za fizičku kulturu „Valis“ koje je od samog preuzimanja ove obaveze imalo velikih problema u funkcionisanju iste, a ko problemi navedena je činjenica da „Valis“ ne raspolaže dovoljnim brojem ljudi za održavanje skijališta, snega najčešće nema dovoljno , a grad nikada nije investirao u nabavku mašine za veštačko osnežavanje , a sama staza nije imala odgovrajući prilaz. Upravo zbog navedenih problema ovo skijalište donosilo je samo gubitke koji se do sada procenjuju na oko 5 miliona dinara. Izuzetak je samo jedna godina kada je zbog vanredne situacije sa snegom ostvarena zarada.
Staza je duga oko 1.000 metara, a dvosedna žičara ima kapacitet od 900 do 1.500 skijaša na sat, ali i pored navedenih karakteristika žičara i skijalište oduvek su bili omča oko vrata i „Valisu“ i gradu. „ Žičara ne radi jer nema snega dovoljno da bi mogla da radi , nikada nije investirano u veštačko osnežavanje tako da u potpunosti zavisimo od vremenskih prilika . Ali i da ima snega ta žičara ne bi radila jer mi nemamo dovoljno ljudi za rad na Divčibarama i skijalištu. Mi smo podneli zahtev gradu da nam dozvoli novu sistematizaciju po kojj bi imali 35 zaposlenih umesto trenutnih 12. Ostaje da kada grad da dozvolu za to pošaljenmo zahtev ministarstvu da nam se odobri zapošljavanje“, objašnjava Aleksandar Mijailović direktor „Valisa“.
Kako kaže Mijailović trenutno je u toku procena vrednosti žičare kako bi se mogao realizovati oglas kojim se ista daje na iznajmljivanje . „ I tu inicijativu smo predali gradu da bar pokušamo da iznajmimo taj prostor . Neki tvrde da je sada kasno za tako nešto , ali pred nama je još par zimskih meseci. Ono što je sigurno jeste da mi ne možemo da održavamo tu stazu jer niti imamo sa čim niti sa kim. Mi se sa 12 ljudi staramo o šest objekata“, objašnjava Mijailović.
Za samo funkcionisanje skijališta neophodni su i odgovrajući smeštajni kapaciteti , brojni sadržaji koji bi pored skijanja mogli turiste zadržati na Divčibarama pa i dodatno opremanje same staze u smislu sadržaja koji su skijašima potrebni . Iako je bilo mnogo priče o pristupnom putu samoj stazi do dana današnjeg taj problem nije rešen .Sve navedeno praktično je na minimumu ili i ne postoji pa je tako „poklon“ „Skijališta Srbije“ postao problem grada Valjeva i „Valisa“.
S.V.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.